Postoji priča o pastoru iz predgrađa Chicaga, kojega ćemo nazvati Tom. Bio je čovjek za kojega su svi vjerovali da ima snažan odnos s Isusom. Vodio je crkvu s gorljivošću i posvećenošću, ali jednoga dana dogodilo se nešto neočekivano.
Tijekom savjetovanja člana crkve koji se borio s ovisnošću o pornografiji, u njemu se probudila želja da sam pogleda takav sadržaj. Nikada to prije nije činio, ali napast se uvukla u njegovo srce.
Isprva se opirao, no nakon nekoliko tjedana posustao je i rekao sam sebi da će biti bezopasno ako pogleda samo jednom. To “samo jednom” pretvorilo se u put koji ga je odveo sve dalje od Krista.
Ubrzo je počeo posjećivati klubove, skrivajući se od svoje zajednice, a na kraju i ušao u aferu koja je dovela do gubitka braka, obitelji i službe. Sve je počelo jednim pogledom.
Isus u Evanđelju po Mateju (6,22–23) jasno upozorava: „Oko je svjetiljka tijelu. Ako ti je dakle oko zdravo, sve će ti tijelo biti svijetlo. Ako li je tvoje oko nečisto, sve će ti tijelo biti tamno.“
Naša oči su vrata duše. Ono čime hranimo svoj pogled oblikuje naš duh i naše srce. Ako se punimo nečistoćom i požudom, tama prožima naš život. Ali ako upravljamo svoj pogled prema Kristu, primamo svjetlo i život.
Požuda da se privuče pažnja
Kultura u kojoj živimo stalno nas zasipa senzualnim slikama. Reklame, sport, televizija – sve koristi ljudsku požudu da bi privuklo pažnju. Zato je potrebno svjesno donositi odluku, baš kao što je to učinio Job kada je rekao: „Savez sklopih s očima svojim da ne bih ni pomislio na djevicu.“ (Job 31,1). Job je znao da grijeh počinje pogledom i odlučio je odvratiti oči kako bi zaštitio svoje srce.
No nisu samo seksualne slike ono što nas odvaja od Boga. Svijet nas lako zavede i materijalnim stvarima. Sve što posjedujemo jednom će završiti na otpadu ili na rasprodaji. Psalmist moli: „Odvrati oči moje da ne gledaju ispraznost, život mi daj na putu svojemu.“ (Ps 119,37). Prava vrijednost nije u onome što gomilamo, nego u Božjoj prisutnosti i Njegovim putovima.
Još jedna zamka je oholost. Kada u svojim uspjesima i darovima počnemo gledati samo sebe, a ne Onoga koji nam je sve dao, padamo u grijeh. Biblija jasno kaže: „Oholi pogled i naduto srce – to je grijeh.“ (Izr 21,4). Darovi koje smo primili nisu za naše uzdizanje, nego da Njegovo ime bude proslavljeno.
Zato se postavlja pitanje: Na što ćemo upraviti svoj pogled? Pisac Poslanice Hebrejima poziva: „Uprimo pogled u Isusa, začetnika i dovršitelja naše vjere.“ (Heb 12,2). Dok promatramo Njegov život, smrt i uskrsnuće, naš duh se puni svjetlom i snagom.
Ne možemo služiti dvama gospodarima – i Bogu i svijetu. Kompromisi nas polako vode nizbrdo. Sotona uvijek započinje sitnim ustupcima, ali oni prerastu u lance koji nas zarobe. Zato je važno bdjeti nad svojim očima, srcem i mislima.
Užitak koji svijet nudi nikada nije vrijedan cijene koju na kraju plaćamo. Samo Krist donosi istinsku slobodu i svjetlo. Neka naše oči budu uprte u Njega, jer jedino u Njemu nalazimo život, mir i vječnu radost.
