Treba li zatvoriti oči tijekom moliti ili možemo moliti i otvorenih očiju? Koji je ispravan stav u molitvi?
Prošle nedjelje čuo sam propovjednika kako izgovori izraz kojeg sam čuo najmanje tisuću puta: “Svi, molim vas, sagnite glave i zatvorite oči.”
Ovo držanje za vrijeme molitve toliko je sveprisutno da bi se moglo pretpostaviti da je oduvijek bilo držanje za vrijeme molitve ili da je to jedini prihvatljiv način molitve.
Postoji li ”ispravan” stav tijekom molitve?
Činjenica je da je to apsolutno dobar način za molitvu iz nekoliko razloga. Pomaže nam u blokiranju vanjskih smetnji, pomaže nam da se usredotočimo na zadatak koji imamo, može nam pomoći da budemo više u stavu štovanja, za razliku od opuštenog položaja.
Može nam pomoći protiv bilo kakve tjeskobe koju osjećamo i smiriti nas, posebno ako duboko, kontrolirano udahnemo, a može pomoći povećati užitak, pa čak i intenzitet trenutka u kojem se nalazimo, poput zatvaranja očiju i osjećaja oceanskog povjetarca na naše lice.
Pastori često traže od svoje zajednice da se moli na ovaj način jer je to javno, a to je jedan od korisnih načina da se blokiraju ometanja ostalih podražaja.
Mogli biste tvrditi da je molitva pognute glave i zatvorenih očiju najprikladniji način molitve, kada se posebno ispovijeda grijeh.
To je ono što je učinio “carinik” u Luki 18,10-14. Isus je rekao: “…Ne bi ni oči svoje k nebu podigao, nego se tukao u prsa govoreći: Bože, milostiv budi meni grešniku!”
Zbog stava njegova srca, što se odrazilo na njegovu tjelesnu nastrojenost, Isus je rekao da je čovjek “opravdan otišao svome domu”. Isus je zatim iskoristio ovu priču kako bi objasnio: “Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.”
Ali biti tih, pognuti glavu i zatvoriti oči sigurno nije jedini način da se molite; daleko od toga! Budući da je molitva za vjernike slična razgovoru s prijateljem, nema pogrešnog položaja ili držanja za molitvu, sve dok su naša srca u skladu s Bogom.
Pavao nam daje dojam u 1. Solunjanima 5,17 da možemo i trebamo moliti bilo gdje, posvuda i bez obzira na to što radimo kada upućuje vjernike da se “mole bez prestanka”.
„Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (1. Solunjanima 5, 15-18)
Sjećam se da sam kao dijete čitao knjigu o molitvi dok radite stoj na rukama i ako vam to pomaže da se usredotočite i razgovarate sa svojim nebeskim ocem, pokušajte!
Zac Hicks, autor knjige Pastir štovanja, rekao je da postoje povijesni dokazi da rani kršćani često nisu zatvarali oči dok su se molili (bez sumnje slijedeći isti obrazac koji je postavio Isusov molitveni život).
Jedan primjer potpuno drugačijeg molitvenog držanja od tipičnog načina zatvorenih očiju vidi se u Ivanu 17 kada je Isus izmolio svoju “veliko-svećeničku molitvu” podižući oči prema nebu i naglas razgovarajući sa svojim Ocem.
Koji je značaj molitve?
Kao što bilježi Biblija, činilo se da je ovaj molitveni položaj s glavom gore, otvorenih očiju bio uobičajen za Isusa; to također jasno vidimo u Marku 7,34. To je isti dojam koji imamo kada je Isus rekao svojim učenicima: “Ustanite i molite se da ne padnete u napast” u Luki 22,46.
Također možemo vidjeti ovo držanje kao primjer u Psalmu 123,1 kada je psalmist napisao: “K tebi podižem oči svoje, ti koji si na nebesima”! U ovom primjeru možemo vidjeti kako nas podignute oči mogu podsjetiti na slavu i suverenitet.
Slično, ako molimo za nekoga preko puta nas, otvaranje očiju i gledanje u njih može nam pomoći da bolje vizualiziramo njih i njihove potrebe.
Ono što je eksponencijalno jasnije od našeg fizičkog molitvenog stava u Svetom pismu je držanje ili stanje naših srca. U cijelom Svetom pismu nalazimo da su naše molitve učinkovite i nesmetane kada molimo:
- Ponizno, a ne licemjerno (Matej 6,5-6);
- Namjerno, a ne uzalud;
- Ponavljajuće (Matej 6,7), ne sa tjeskobom nego sa zahvalnošću (Filipljanima 4,6);
- Časno, osobito za muževe, (1. Petrova 3,7), slomljenog i skrušenog srca (Psalam 51,1);
- Pravedno (Izreke 15,29), vjerujući (Marko 11,24) i još mnogo toga.
U konačnici, trebamo primijetiti da način na koji molimo govori toliko o tome u što vjerujemo jer, kao što je Isus rekao, riječi koje koristimo, uključujući naše molitve, proizlaze iz “obilja” ili preplavljenosti našeg srca (Matej 12,34).
U knjizi Mikea Cospera, Ritmovi milosti, on koristi drevni kršćanski latinski izraz “lex orandi, lex credenda”, što u biti znači da nam način na koji molimo daje prozor u ono u što uistinu vjerujemo.
Stoga, ako se nađemo da molimo na način koji nije od pomoći ili je nedovoljan, onda imamo Boga koji bi nas volio naučiti boljem načinu molitve! Glavni način na koji možemo naučiti moliti je proučavanje Svetog pisma i njegova primjena.
Molitva u Pismu
Proučavanje Isusovih molitvi kroz evanđelja daje nam najjasnije uvide u načine na koje možemo razgovarati s našim nebeskim Ocem. Isusov model molitve u Mateju 6, koji se često naziva “Očenaš”, daje nam jednostavan jezik i strukturu za naše molitve, a molitve svetaca u cijelom Svetom pismu daju nam druge modele od kojih možemo posuditi. Ali ne samo da možemo učiti iz molitava drugih u Svetom pismu, nego također možemo koristiti stihove koje smo pročitali ili naučili napamet u našim molitvama kako bismo pružili korisne riječi i izraze u našim molitvama, kada ne znamo riječi koje treba izgovoriti.
Drugi dio Svetog pisma, koji treba proučavati kada učimo moliti ili poboljšavamo svoj molitveni život, je knjiga Psalama.
Iako o psalmima često razmišljamo kao o samo pjesmama, mnoge od njih su molitve upućene Bogu. Zapravo, sve pjesme koje su vjernici pjevali stoljećima, uključujući pjesme koje se pišu i danas, mogu se uklopiti u naš molitveni jezik; posebno stvarne “himne” napisane u slavu Bogu ili o njemu.
Dakle, da odgovorim na pitanje “moram li zatvoriti oči kad se molim”, odgovor je ne. Možete se moliti kako god želite, stoga samo molite!
Autor: Robert Hampshire; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
