Naslovnica Duhovnost Trebamo li bolesne pomazivati uljem?

Trebamo li bolesne pomazivati uljem?

Biblija govori o pomazanju uljem bolesnih osoba (Jk 5,14-15) Trebamo li danas bolesne pomazivati uljem i u kojim slučajevima? 

Kao član reformirane, protestantske crkve, prirodno sam sumnjičav prema svemu što ”smrdi” na religiozni ritualizam. Čak i u vezi molitava, preferiram samo zajedničku molitvu u crkvi i molitvu u osami, onako kako je to Isus zapovjedio u Matejevom evanđelju 6, 6.

Mirisi i svijeće? Ne hvala, radije odabirem jednostavno propovijedanje i zajedničko pjevanje. Stoga, na upit o tome trebamo li bolesne pomazivati uljem, priznajem da se refleksivno odupirem toj zamisli. Za nekoga tko dolazi iz mog teološkog ”plemena” izlijevati ulje na nekoga jednostavno djeluje, čudno.

No vjerna teologija ne zasniva se na tome da slijedimo naše osjećaje ili intuicije; ona se zasniva na našoj poslušnosti Bibliji, bez obzira gdje nas ta poslušnost odvede. 

U ovom slučaju, Biblija jasno govori o tome trebamo li pomazivati bolesne uljem. 

Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.“ (Jakovljeva 5, 14-15) 

Ovi stihovi notorno su zagonetni i ono što je sigurno jest da osobno nemam potpuno razumijevanje tih stihova. No, s obzirom na to da izgleda kao da oni odgovaraju na pitanje koje je postavljeno u naslovu ovog članka, trebali bismo uzeti u obzir način na koji ovaj tekst oblikuje način služenja bolesnima u našim kongregacijama. 

Nemam namjeru odvezivati svaki egzegetski čvor, jer ih je mnogo. Umjesto toga, nadam se da ćemo ući u opću zamisao onoga o čemu je Jakov pisao jednostavnim postavljanjem pitanja o tekstu i praćenjem osnovnog hermeneutičkog načela koje govori da bismo uvijek trebali dopustiti da nas jasniji dijelovi Svetog pisma vode i ograničavaju naše interpretacije zahtjevnijih odlomaka poput ovog.

Sada kada smo ovo riješili, razmotrimo četiri pitanja koja nam pomažu u razumijevanju onoga što Jakov zapovijeda. 

1. Trebamo li ove stihove primjenjivati u slučaju svake bolesti? 

Jakov ovdje ne sugerira da svoje starješine trebate pozvati k sebi svaki puta kada imate prehladu ili kada vas uhvati sezonska alergija. Činjenica da bolesna osoba u ovom tekstu treba ”pozvati” starješine ukazuje na to da se radi o jako bolesnoj osobi; osobi koja je u nemogućnosti pohađati zajednička okupljanja ili na druge načine susresti starješine. Nadalje, opis iscjeljenja u 15. stihu također ukazuje na to da se radilo o teškoj bolesti. 

2. Zašto bi bolesni trebali pozvati starješine?

S pragmatičkog gledišta, pozivanje starješina kako bi se molili za osobu za vrijeme njezine bolesti, potrebu te osobe ne samo da stavlja ispred starješina, nego ispred cijele zajednice. Kao pastiri crkve, starješine bi trebali biti najbolje opremljeni u vezi toga kako se brinuti za stado, na koji način izraziti potrebe vjernika ispred crkve i kako služiti nadu evanđelja. 

Završetak 16. stiha može nam davati još jedan trag po pitanju toga zašto bi bolesne osobe trebali pozvati starješine, kako bi se oni molili za nju. U tom stihu, Jakov uči da ”molitva pravednika ima veliku snagu.” S obzirom na kvalifikacije starješina (1. Timoteju 3, 1-7), njihovu odgovornost u pogledu prikazivanja pobožnosti prema kongregaciji (1. Petrova 5, 3), starješine u vašoj crkvi trebali bi živjeti posvećenim životima, što ih čini prikladnima za pozivanje u ovakvim situacijama. 

Ono što je primjetno jest da Jakov ukazuje na to da bolesnik inicira kontakt sa starješinama i da nakon toga traži molitvu i pomazanje. To su prikazi vjere i poniznosti od strane bolesnika, iskazivanje ponizne ovisnosti o Bogu, koji moć nad životom i smrću drži u svojoj ruci. 

3. Koje značenje ima ulje? 

Jakovljevo spominjanje ulja zasigurno je jedan od najtajnovitijih dijelova odlomka. Hajdemo odrediti što pomazanje uljem ne znači. 

Prvo, Jakov ovdje ne uči doktrinu katoličke crkve o posljednjoj pomasti. Jakov nigdje ne spominje da bismo trebali pomazivati bolesne uljem kao znak ”sakramenta.” Nadalje, ulje i njegova upotreba u ovom odlomku ne spominje se u smislu pripreme bolesnika za smrt, nego kao priprema za molitve i buduće ozdravljenje i iscjeljenje. 

Drugo, Jakov ne govori o tome da ulje treba imati nekakva čarobna ili natprirodna svojstva. Iscjeljenje dolazi zbog molitve starješina, koje mole ”u ime Gospodinovo”. Ulje u ovome stihu ima sekundarno značenje; primaran je naglasak na molitvi, kao poniznom načinu izražavanja naše ovisnosti o Gospodinu u vezi svega, a posebice u vezi našeg zdravlja. 

Konačno, ulje u ovom stihu nije medicinske prirode, kao što neki komentatori sugeriraju. Iako je to vrlo intrigantna mogućnost, nigdje u ovome tekstu ne postoji dokaz koji ukazuje da ulje sadrži medicinska svojstva. U stvari, Markovo evanđelje 6, 13, jedini stih u kojem ponovno čitamo o povezanosti između korištenja ulja i iscjeljenja u Novome zavjetu, pokazuje nam da ulje nema medicinska svojstva, jer su se iscjeljenja, koja su opisana u tom odlomku, dogodila na natprirodan način. 

Koja je važnost ulja? Vrlo vjerojatno, pomazivanje uljem jednostavno simbolizira posvećenje Bogu, što je slučaj i na puno drugih mjesta u Bibliji. (Brojevi 3, 3; 1. Samuelova 10, 1; Psalam 89, 20) Pomazivanje uljem tjelesni je čin izražavanja ove duhovne istine: mi pripadamo Bogu i u cijelosti smo se predali Njemu na brigu. Molitva izražava to predanje riječima; pomazivanje uljem izražava to predanje fizičkim djelovanjem. 

4. Obećava li ovaj stih da će oni koji su pomazani biti iscijeljeni bez iznimke, sve dok god posjeduju dovoljno vjere? 

Početak 15. stiha izgleda da ukazuje na to da ”molitva u vjeri” neizbježno dovodi do tjelesnog iscjeljenja. No, takvo tumačenje ne podudara se sa stvarnošću. Pobožnost nije jamstvo tjelesnog zdravlja, niti ono može odložiti smrt. (Hebrejima 9, 27) Nadalje, sam Pavao, koji je možda bio kršćanin koji je bio najviše ispunjen vjerom, morao je ostaviti Trofima bolesnog u Miletu. (2. Timoteju 4, 20) 

Ovdje nas Jakov podsjeća na to da molitva, koja udovoljava Boga, proizlazi iz živuće vjere, koja je opisana u 2. poglavlju. U nekim situacijama, Bog koristi takve, vjerom-ispunjene molitve kao načine kroz koje ozdravlja bolesne.

Molitva u vjeri nije čarobna formula, koja navodi Boga da čini ono što želimo. Umjesto toga, molitva u vjeri označava smjelu molbu koju predajemo Bogu, u vezi iscjeljenja naših bližnjih i ponizno pouzdanje u Božji savršeni plan; plan koji je kulminirao time da je Krist ”spasio” i ”ozdravio” cijeli svoj narod činom uskrsnuća. 

Ponizno pouzdanje u Božje milosrđe 

Bismo li trebali pomazivati bolesne uljem? Ovisi o situaciji. 

S jedne strane, Bog ne zapovijeda kršćanima u vezi pomazivanja svakog bolesnog brata ili sestre. No ako je netko ozbiljno bolestan i ako žudi za ozdravljenjem, onda je odgovor ”da;” jedan od načina kako oni mogu izraziti svoje sveprožimajuće pouzdanje i poslušnost prema Bogu jest ako zamole pravedne neka posreduju za njih, pri čemu će pomazanje uljem simbolizirati njihovu posvećenost Gospodinu. 

Autor: Samuel Emadi; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI