“Gle, u dlanove sam te svoje urezao!”

Bog je jednom prilikom rekao svome narodu: “Gle, u dlanove sam te svoje urezao!” Neka ove riječi i nama budu podsjetnik koliko nas voli.

Nerijetko pomislimo da nas je Gospodin zaboravio. Gdje je posao za koji se toliko dugo molim? Gdje je pobožni supružnik kojeg sam toliko dugo tražila? Kada ću ozdraviti? … Postoje brojni drugi slučajevi u kojima se ponekad možemo obeshrabriti i zapitati se misli Bog na nas. Da odgovorimo je li nas Bog ikada zaboravio, pogledajmo Njegov odgovor na prigovor Izraelaca u Izaiji 49:

Sion reče: “Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.” “Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.” (Izaija 49, 14-16)

Koliko je Bogu stalo do nas?

Govoreći o svojoj brizi za nas, Bog koristi sliku dojilje. Pita, “Može li žena zaboravit’ svoje dojenče?” Trenutni odgovor koji će netko dati je: “Ne, dojilja neće zaboraviti svoje dojenče!” Veza između dojenčeta i njegove majke vrlo je jaka. Fizički i emocionalno majka će biti privržena svom dojenčetu koje njeguje.

Bog naglašava da čak i ako bi majka zaboravila svoje dojenče – što je vrlo rijedak slučaj – On neće zaboraviti nas, svoj narod. Bog je apsolutno predan svojoj djeci i nikada neće zaboraviti niti jedno od njih. Bog je savršena ljubav!

“Gle, u dlanove sam te svoje urezao!”

U 16. stihu Bog kaže: “Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.”  “Zidovi” su referenca na srušene zidine Jeruzalema dok su Židovi bili u progonstvu u Babilonu. Bog zapravo govori: “Vidim tvoj život. Znam točno što se događa u vašem životu. Potpuno sam svjestan izazova i poteškoća s kojima se suočavate i neću vas zaboraviti.”

Ako želite pravi dokaz Božje ljubavi prema vama, onda pogledajte Isusove ruke. Ako vjerujete u Isusa Krista i vjerujete u Njegovu zamjensku smrt na križu za vaše spasenje, onda vas je On urezao na dlanove. Isus će rane s križa na svojim rukama nositi cijelu vječnost.

U Izaiji 53, 5 Božja Riječ kaže: “Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.”

Ako se ikad pitate voli li vas Bog, razmislite o probodenim Isusovim rukama; osobno razmotrite Njegovu zamjensku smrt na križu.

Isus je već učinio najvažniju stvar za vas: dao je svoj život kako biste mogli živjeti. Sjetimo se s velikom zahvalnošću riječi iz Ivana 15, 13: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.”

Gospodine, hvala Ti što si me urezao u dlan. Najsigurnije mjesto je u središtu Tvoje volje. Pomozi mi da me ne izjeda strah i briga za život. U svojim rukama držiš moju sadašnjost i budućnost. Vjerujem da Me stalno promatraš i znaš što je najbolje za mene. Pomozi mi da se odmorim u uvjerenju da sam danas siguran u Tvome naručju. Amen.

PROČITAJTE JOŠ: