”U zdravlju i bolesti”: Što znači ovaj bračni zavjet?

“U zdravlju i bolesti” je jedan od bračnih zavjeta koje izgovaramo tijekom obreda vjenčanja. Što doista znači ovaj bračni zavjet?

Sigurna sam da je svatko, negdje ili nekako, čuo ove riječi “u zdravlju i bolesti”. Uvjerena sam da svi znamo da su to riječi, koje su preuzete iz dobro poznatih bračnih zavjeta. Čak i ako niste u braku, vjerojatno ste čuli da se spominju. Cjeloviti skup zavjeta ide kako slijedi:

„Uzimam te za svoga muža/ženu, od danas pa nadalje, u dobru, u zlu, u bogatstvu i siromaštvu, u zdravlju i bolesti, voljet ću te i cijeniti, dok nas smrt ne rastavi, prema svetom Božjem zakonu. U prisutnosti Božjoj, dajem ovaj zavjet.”

No što ove riječi znače nakon dana vjenčanja? Što obećavamo jedni drugima od sada pa sve dok nas smrt ne rastavi? Postoji li veće značenje, skriveno u pojednostavljenom izražavanju ovih zavjeta?

Kakav značaj imaju riječi ”u zdravlju i bolesti”?

Prvo, željela bih reći da se te riječi ne nalaze nigdje u Bibliji. One nisu biblijski zavjet, već zavjet kojeg muž i žena izriču jedno drugome na dan vjenčanja. Zavjet ili obećanje voljenja, davanja, požrtvovnosti, ljubavi kojeg se supružnici moraju pridržavati. Najstariji tradicionalni vjenčani zavjeti sežu čak u 16. stoljeće i temelje se na sarumskom priručniku. Izvorno ih je zapisala srednjovjekovna crkva.

Bez obzira koju vrstu crkve pohađamo ili u kojoj se vjenčamo, te se iste riječi u nekom obliku ponavljaju u katoličkoj, luteranskoj, anglikanskoj, kvekerskoj i protestantskoj crkvi.

Međutim, ako zumiramo ovih pet malih riječi, “u zdravlju i bolesti”, odmah prepoznajemo da su to samo riječi, ako smo iskreni, to ćemo reći, ali nikada nećemo zamišljati sebe kako živimo te riječi. Možemo stajati u svojim prekrasnim bijelim haljinama i crnim odijelima i zamišljati da se te riječi mogu odnositi na prehladu, peludnu groznicu, bol u trbuhu ili slomljenu ruku. Ali sumnjam da su mnogi od nas izgovorili ove riječi i u pozadini razmišljali o raku, neizlječivim bolestima, različitim posebnim potrebama. Nikada ne zamišljamo da će naši životi krenuti ovim smjerovima.

Ali zavjet smo već izrekli pred Bogom i sada ga treba živjeti. Kako? Zanimljivo je da bismo se mogli zapitati kada to nisu biblijska obećanja, jesmo li još uvijek vezani za njih? Možemo li se ne pridržavati tih zavjeta, budući da nisu biblijski utemeljena?

Odgovor je da, naravno, mogli bismo izbjeći pridržavanje tim zavjetima, ali vjerujem da smo i dalje dužni moralno ispuniti ova obećanja. Na isti način na koji su mala obećanja važna mojoj djeci, ta su obećanja važna vašem supružniku, vjerojatno i više.

Imala sam privilegiju biti u braku 11 godina. Moj muž je divan čovjek, ne kažem to jer znam da će on ovo pročitati. Da budemo pošteni, povremeno me zna gnjaviti.

On je uobičajen muškarac, lako zaboravlja stvari, previše radi i napreže se zbog sitnica, dok ga ne zaboli trbuh. Ali on je divan na toliko drugih važnijih načina. Kad smo se vjenčali, bila sam duboko u post-porođajnoj depresiji; priča za drugi put. Ipak, na dan našeg vjenčanja obećao je da će me voljeti u bolesti i u zdravlju. Posljednjih 11 godina, on je ispunjavao to obećanje, svakog dana!

Imam zdravstvenih problema, tjelesnih i psihičkih, ništa u usporedbi s problemima nekih ljudi, ali su dovoljno nezgodni da nam ponekad utječu na život. Ipak, on je prvi koji će mi pomoći navući čarape kada mi je potrebno i pomoći mi da legnem u krevet, kada sam se preforsirala.

Češlja mi kosu kad me boli ruka i nikad ne skreće pozornost na to da ga trebam. Nikada me ne osuđuje i začudo, nikada ne tvrdi da sam ja kriva kad učinim nešto, za što znam da ne bih trebala učiniti.

Dopušta mi da pokušam. On je moj vjetar u leđa. Čak i kad odbijem njegovu pomoć i odgurnem ga, vidim da strpljivo čeka da dospijem u spoznaju da ga trebam. Ali budimo iskreni prijatelji, nismo svi stvoreni na ovakav način. Dakle, što da radimo kada smo dali zavjet i kada nam se dogodi da nam se supružnik razboli?

Invaliditet je kao treće oko u našim brakovima, depresija proganja naše supružnike, a oni su preslabi za održavanje svoje polovice zavjeta. Što tada? U takvim situacijama prijatelji, trebamo reagirati onako kako bi reagirao Krist.

Muževi i žene

Biblija nam opisuje različite tipove žena i muškaraca. Najpopularnija je žena iz Mudrih izreka 31, koja se brine za sve i koja je, naravno, prikazana kao ideal, ili kako nam Postanak 2 govori, muškarac koji odlazi na posao, u ovom slučaju, Adam u rajski vrt.

Ali što ako vaš brak ne izgleda tako? Što ako se vaše uloge razlikuju zbog bolesti, bila ona privremena ili trajna?

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo malo dublje zaći u peto poglavlje poslanice Efežanima. U stihu 21 stoji: “Podvrgavajte se jedni drugima iz poštovanja prema Kristu.” No onda vidimo raščlambu načina na koji bi se supružnici trebali voljeti, kao što nam objašnjava Efežanima 5, 22:

„Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Kristu.“

Ovdje vidimo specifičnu uputu: žene se trebaju pokoravati svojim muževima, koji se trebaju pokoravati Bogu. Ova riječ ovdje pokoriti se u osnovi znači biti nesebičan, služiti mu i poštovati ga. Ovdje ne postoji određeni vremenski okvir za podvrgavanje, ali takvo podvrgavanja u Bogu potrebno je u svim brakovima, bez obzira na to sviđa li nam se to ili ne. Ipak, ono što se mora napomenuti, ako trpite nasilje bilo kakve vrste, kao muž ili kao žena, trebate potražiti pomoć. Na ovo se ne odnosi biblijska podložnost.

Ovdje vidimo kako postoji očekivanje da će žena služiti mužu, bez obzira na potrebu. Ako on nije u mogućnosti pomoći u svojim ulogama, ona mu može pomoći i služiti mu, kao što je Krist služio Crkvi. Zatim čitamo:

„Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela!“ (Efežanima 5, 25; 28-30)

Dakle, već ovdje vidimo ispravan poredak: muškarci trebaju također požrtvovno voljeti svoje žene. Ovo je dvosmjerna ulica. Uloge obiju strana mogu se razlikovati, ali glavni cilj je isti; voljeti, žrtvovati se za drugoga i što je najvažnije, podložiti se Bogu i živjeti zajednički život u sretnom zajedništvu. Propovjednik 4, 9-12 nas podsjeća da je dvoje bolje od jednoga, jer ako jedan padne, drugi će ga podignuti. Također je napisano da ako dvoje leže zajedno, jedno može ugrijati drugoga. Iz ovoga vidimo da su odnosi vitalni, jer možemo pomoći jedni drugima u područjima u kojima nam je pomoć potrebna.

Zatim opet u Efežanima 4,32 čitamo: Budite jedni prema drugima ljubazni, nježna srca, opraštajući jedni drugima, kao što je i Bog u Kristu vama oprostio. Tako ne samo da vidimo odnos žrtve, već i odnos koji je iskovan iz nježnosti i ljubavi. Ovo su važne božanske osobine, koje treba njegovati.

Više od zavjeta

Kada situacija to zatraži, to je vrijeme kada su ovi zavjeti najvažniji. Najbolji savjet kojeg bih mogla dati ženi ili muškarcu koji se planiraju vjenčati je jednostavan: ako oboje uđete u brak sa stavom da ćete dati 100% sebe drugome, oboje ćete se odlučiti podložiti Bogu i poštovati jedno drugo, oboje odlučite služiti kao što Crkva služi Kristu, onda kada se te stvari pojave, oboje ćete moći međusobno zadovoljiti svoje potrebe.

Ljubav je činjenje, ali je i izbor. Voljeti drugog ponekad znači odreći se sebe i odlučiti služiti potrebama drugoga. Psalam 55, 22 nam govori da trebamo “baciti svoje breme na Gospodina i on će te poduprijeti”.

Prijatelji, ako ste trenutno u dubinama kušnji, frustracija i neizvjesnosti, sa svime time idite Kristu. On će vas održati tijekom kušnji, susrest će vas u vašoj neizvjesnosti, očistit će vam put i razjasniti neizvjesne stvari.

Želim vam da spoznate Božji blagoslov dok služite svom supružniku i neka vam Bog podari strpljenja za ustrajnost.

Autorica: Michelle Treacy; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: