4 utjehe za tjeskobne kršćane

Kršćani su pozvani boriti se drugačije od onih koji ne slijede Krista. Evo četiri utjehe iz Svetog pisma za tjeskobne i depresivne kršćane.

Tjeskoba i depresija mogu zahvatiti svakoga, bez obzira na duhovni razvoj i zrelost. Biblija nam pomaže vidjeti da vjera može rasti, usprkos ovakvih problemima. No postoji jedan problem ovdje: ako slijedimo Krista, to nas ne rješava automatski problema. Umjesto toga, pozvani smo na drugačiji odnos s tim problemima, za razliku od onih koji ne slijede Krista. 

Jedan od načina kako postajemo drugačiji jest kada meditiramo nad Božjom Riječju: izvlačimo zaključke, kada postajemo znatiželjni u vezi onoga što smo pročitali i kada na konkretan način povezujemo Bibliju s našim životnim okolnostima. Na naše borbe zasigurno utječu različiti biološki, psihološki i duhovni utjecaji. Zbog toga potraga za pomoć od strane liječnika može biti važan dio procesa.

No Pavao nas podsjeća u Rimljanima 12, 2 da naš misleni život ima značajan utjecaj u procesu promjene. On nas ohrabruje neka budemo preobraženi ”obnovom” naših umova. No kako se obnova događa? 

Priznavanje i prisjećanje

Čitanje Biblije ne jamči odsustvo straha, bespomoćnosti, očaja ili zabrinutosti. To nije preobražaj koji nam je obećan. Umjesto toga, Biblija nas podsjeća neka sve više rastemo kako bismo bili poput Krista; čak i ako se naše okolnosti vezane uz patnju ne promijene. Zbog toga se istinski dokaz duhovne zrelosti ne pronalazi u nedostatku mentalnih problema, nego u tome kako reagiramo na njih. Pisac Tužaljki nam pruža model koji nam može pomoći: 

„Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.“ (Tužaljke 3, 20-22)

Možemo prihvatiti dubinu naše patnje, dok također odabiremo sjećati se Božje osobnosti i obećanja. Dok to činimo, Božja živa i aktivna Riječ djeluje u nama, pomažući nam u okretanju naših srca prema Njemu. Biblija nam nudi mnoge istine koje nam mogu pomoći, kojih se možemo prisjetiti. Evo četiri koje su meni pomogle i koje savjetujem drugima. 

1. Nismo sami. 

U svome stresu i tjeskobi, često se osjećam izolirano i samo. Moram sama ovo riješiti i na mojim ramenima leži ovo breme. No usred mojih poteškoća, mogu pronaći utjehu u Kristovom obećanju, koje kaže da će uvijek biti sa mnom. (Matej 28, 20)

Ovo obećanje može djelovati banalizirano kada prolazimo kroz nešto, no trebamo se prisjetiti značaja ovog obećanja u kršćanskoj teologiji. Cjelokupan biblijski narativ odnosi se na pitanje kako sveti Bog može biti prisutan među grješnim ljudima. Rješavanje slomljenog odnosa između Boga i čovječanstva Bogu je toliko važno da je poslao svog jedinoga Sina, kako bi patio i umro. Božja prisutnost sa mnom znači da uistinu nikada nisam sama, bez obzira na to kako se osjećam. Bog je donio nebo na zemlju kako bi nas uvjerio u tu stvarnost. 

2. U Kristu smo ujedinjeni.

Kada se identificiramo s Kristom, trebamo se ugledati na Njega kao na našu zamjenu. Pavao je u 2. Korinćanima 5, 21 napisao: „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ Razmotrimo ovo na trenutak: kroz vjeru, Krist postaje naša pravednost. Depresija i tjeskoba mogu nas pokušati obeshrabriti i nagnati nas u oblikovanje našeg identiteta oko straha i bespomoćnosti. Mogu lako zaboraviti da je grijeh moj najveći problem i da me je Krist već otkupio od sile grijeha. S obzirom na to da je Bog već to učinio, kako Mu mogu ne vjerovati u vezi mojih ostalih borbi? (Rimljanima 8, 32)

Evanđelje me ohrabruje na život s korak s novom stvarnošću: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.“ (Galaćanima 2, 20) Krist me poziva na identificiranje s Njime, kroz moje patnje. U Kristu, pronalazimo snagu kako bismo se suočili sa svakodnevnim izazovima. 

3. Dio smo veće priče o otkupljenju. 

Biblijski nam narativ pokazuje kako promatrati naša iskušenja i patnje. Moji su strahovi jako važni Bogu, no oni nisu cijela priča. U stvari, izazovi s kojima sam se suočila otkrivaju koliko sam sklona oslanjati se na samu sebe. Bog planira nešto puno više od samo popravljanja problema kako ga ja vidim. Umjesto toga, On koristi moja iskušenja kako bi promijenio mene. (Rimljanima 8, 28-29)

Rimljanima 8 jedno je od mojih omiljenih poglavlja Biblije, jer me podsjeća na to da pala priroda čovječanstva ne može uništiti Božje svrhe i planove, da Bog  sve želi okrenuti na dobro. To ne znači da će slijediti Krista biti lagano, no to znači da iskušenja i patnje imaju svoje svrhe. Bog je zauvijek posvećen svojoj slavi i našem rastu u Kristolikosti. Ništa se ne događa uzalud. 

4. Imamo nadu u vječnost. 

Apostol Pavao nas podsjeća u svojoj poslanici Korinćanima: „Jer naše nevolje u jednom času lakše su u odnosu na izvanredni teret vječne slave koju nam one pripremaju. Naš cilj nije ono što se vidi; ono što se vidi privremeno je, već ono što se ne vidi vječno je.“ (2. Korinćanima 4, 17-18)

Možda ćemo biti u iskušenju pomisliti da je Pavao ovdje zanemario bol i poteškoće patnje, no znamo da on ima iskustva s time. Bio je bičevan, pretrpio je brodolom, besane noći, glad i bio je suočen s opasnostima sa svih strana. (2. Korinćanima 11, 24-28) Nadalje, iskusio je toliko pritisaka da je ”očajavao u životu”. (2. Korinćanima 1, 8-9) Kada Pavao piše da su naša iskušenja privremena, on ne piše to kao osoba koja je patila samo za trenutak. Umjesto toga, Pavao je ovaj zaključak izveo iz svoje perspektive prema vječnome. On svoje patnje naziva ”laganim” i ”privremenim”, jer se one ne mogu usporediti s vječnom ”težinom slave”, koja je pripremljena za one koji slijede Krista. Moja nada nije u nedostatku stresa, straha ili očaja; moja nada položena je u buduću slavu, koja me očekuje zahvaljujući Kristu, bez obzira na to kako moje okolnosti završe i kako emocionalno reagiram na njih. 

Konačno, od mene bi bilo nemarno kada ne bih priznala da se obnova umova najbolje odvija u našem odnosu s drugim ljudima. Idući slijed stihova, nakon što Pavao objašnjava obnove umova, naglašava važnost Tijela Kristovog. (Rimljanima 12, 3-8) Za učenje istina iz Biblije i povezivanje istih s našim određenim životnim okolnostima potrebno je vrijeme. Razgovor o ovim temama s drugim zrelim vjernikom ili biblijskim savjetnikom može biti veliki korak prema naprijed, prema stvaranju takvih istaknutih povezivosti. 

Autorica: Beth Claes; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: