Utjelovljenje Isusa Krista: 10 stvari koje trebamo znati

Utjelovljenje Isusa Krista, Spasitelja svijeta, jedinstveni je događaj u povijesti svijeta. Donosimo nekoliko važnih stvari koje trebamo znati.

U srži kršćanstva i Radosne vijesti jest osoba i djelo našega Gospodina, Isusa Krista. Izvan ”Riječi koja je postala tijelom” (Ivan 1, 14) i utjelovljenog Sina Božjeg, koji je živio i umro za nas kao Spasitelj, ne postoji spasenje. Izvan dolaska Božjeg Sina u tijelu čovjeka i Njegovog posredovanja za nas kao dio saveza, za svijet nema nade. 

Prikladno je da mi, kao kršćani, dublje promislimo o utjelovljenju Isusa Krista. Slijedi 10 stvari o kojima bismo trebali razmišljati. 

1. Osoba ili aktivan subjekt utjelovljenja je vječni Sin.

Ivanovo evanđelje 1, 14 je jasno: „Riječ je postala tijelom.“ Drugim riječima, vječni Sin je bio utjelovljen, a ne božanska priroda. Sin, koji je u vječnom odnosu s Ocem i Duhom, dragovoljno se predao i postao čovjekom, u poslušnosti prema svome Ocu, radi našega spasenja. (Filipljanima 2, 6-8) 

2. Kao vječni Sin, druga osoba Trojedinog božanstva, Isus je u potpunosti prikaz i izraz Oca te je stoga u potpunosti Bog. 

Zajedno s Ocem i Duhom i Sin u jednakom omjeru dijeli božansku prirodu. Kao potpuni prikaz Oca (Kološanima 1, 15; Hebrejima 1, 3), Sin je u potpunosti Bog. Njemu pripadaju sve Božje savršenosti i osobine, jer je Krist Bog Sin. (Kološanima 2, 9) Kao Sin, Isus je dio božanske vladavine, zaslužuje slavljenje Boga i čini sav božanski posao kao Sin. (Psalam 110, 1; Efežanima 1, 22; Filipljanima 2, 9-11; Kološanima 1, 15-17; Hebrejima 1, 2-3; Otkrivenje 5, 11-12) 

3. Kao Bog Sin, Isus je oduvijek postojao u vječno uređenom odnosu s Ocem i Duhom, koja je na slavan način prikazana kroz utjelovljenje. 

Bilo je prikladno da Sin, koji je poslao od Oca po Duhu, bude taj koji će postati utjelovljen. (Ivan 1, 1-2; 14; 18) Tijekom utjelovljenja, Sin je prikazao svoju božansku ovisnost o Ocu i uvijek je djelovao u odnosu na Oca, po Duhu. (Ivan 5, 10-30; Marko 1, 12; Luka 4, 1-21) Od vječnosti pa do utjelovljenja, Sin nikada nije djelovao neovisno i sam, nego je uvijek djelovao u odnosu i neodvojivo od Oca i Duha. 

4. Utjelovljenje jest čin dodavanja, a ne oduzimanja. 

Tijekom utjelovljenja, vječni Sin, koji je oduvijek posjedovao božansku prirodu, nije promijenio niti odložio svoje božanstvo. Umjesto toga, Isus je dodao samoga sebe drugoj prirodi, odnosno ljudskoj prirodi, koja se sastoji od ljudskog tijela i duše. (Filipljanima 2, 6-8) Kao rezultat toga, pojedinac Isus je jedna osoba; Sin, koji sada prebiva u dvije prirode, što znači da je u cijelosti bio i Bog i čovjek. 

5. Ljudska priroda, prožeta božanskim Sinom, je u potpunosti ljudska i potpuno bezgrješna. 

Krist je savršen. Njegova je priroda bezgrješna i ni na koji način pod utjecajem prirode grijeha. Naša urođena sklonost pobuni protiv Boga nije bila dio Kristovog bića. Isus je u cijelosti iskusio učinke života u palom svijetu, no On sam nije dijelio odgovornost ili krivnju za Adamove i Evine grijehe, koji su prešli na ljudsku rasu.

U stvari, Isus nikada nije počinio grijeh, niti je mogao. (Matej 3, 15; Ivan 8, 46; Hebrejima 4, 15; 7, 26; 1. Petrova 1, 19) Iako je Isus bio kušan poput nas, bio je savršeno poslušan svome Ocu, čak i do smrti, kao naš posrednik saveza, čime je dovršio čin našeg spasenja, kao čovjek Isus Krist. (1. Timoteju 2, 5; Hebrejima 5, 5-10) 

6. Bezgrješno začeće bio je slavan način kako se moglo dogoditi utjelovljenje. 

Utjelovljenje je detaljno natprirodan čin, prikazivanje vladalačke inicijative našeg Trojedinog Boga prema otkupljenju svoga naroda. (Matej 1, 1-25; Luka 1, 26-38) Bezgrješno začeće bio je najbolji način i vrijeme kako je božanski Sin mogao postati dio ljudske prirode.

Po začeću od djevice, Trojedini Bog stvorio je novu prirodu za Sina i kao rezultat Njegovog djelovanja, u Isusu se zaista susrećemo s Bogom licem u lice; susrećemo se i vidimo potpunu Božju slavu. Iako je Isus bio i čovjek, On je puno više od toga: Isus je Gospodin, božanski Sin, koji se ponizio i koji se odrekao svoje slave kako bi postao jedan od nas. 

7. Od začeća, Sin je ograničio svoj božanski život tako što nije prekoračio ograničenja svoje ljudske prirode. 

Kao rezultat utjelovljenja, božanski Sin je živio kao pravi čovjek, s normalnim tjelesnim, mentalnim, psihološkim osobinama i kapacitetima volje, kao svaki drugi čovjek. Kao utjelovljeni Sin, Isus je iskusio čudesa i slabosti ljudskog života. Rastao je u mudrosti i tjelesno (Luka 2, 52), iskusio je radosti i tuge, umro je patničkom smrću i slavno je uskrsnuo, radi spasenja svoga naroda. (Ivan 11, 33; 35; 19, 30; 1. Korinćanima 15, 3-4) 

8. No Sin nije bio ograničen svojom ljudskom prirodom, jer je nastavio djelovati kroz svoju božansku prirodu. 

Ova je istina na najbolji način prikazana u tome što se utjelovljeni Sin nastavio, zajedno sa svojim drugim božanskim djelima tijekom svog života i službe, nastavio brinuti za stvorenja. (Kološanima 1, 16-17; Hebrejima 1, 3)

U Kristu, postoje dvije prirode koje su jasno različite i koje zadržavaju odvojene osobine i integritet, no Sin je uspio djelovati kroz te obje različite prirode. Zbog ovog razloga, Sin nikada u potpunosti nije djelovao samo kroz svoju ljudsku prirodu; Sin je djelovao i na temelju svoje božanske prirode. 

Kada i na koji način je Sin mogao djelovati kroz obje prirode najbolje je objašnjeno kroz opis kako se Trojedini odnos odvijao kroz cjelokupnu povijest, radi našega spasenja. Sin, koji je uvijek djelovao neodvojivo od Oca i po Duhu, nastavlja i dalje to činiti, no Sin sada djeluje kao naš predstavnik i posrednik. Tijekom utjelovljenja, Isus je jednako bio i čovjek i Bog. 

9. Time što je postao čovjekom, Sin je postao prvi čovjek novog stvaranja, naš veliki Posrednik i Poglavar saveza. 

Kao utjelovljeni Sin, Gospodin Isus Krist je, kroz svoj život, smrt i uskrsnuće, poništio djelovanja prvog Adama i nastavio je dalje, kao posljednji Adam, naš veliki Vođa i Prvak. (Hebrejima 2, 10) Kao rezultat utjelovljenja, Bog Sin postao je savršeno kvalificiran za ispunjavanje svake naše potrebe, pogotovo potrebe za oprostom grijeha. (Hebrejima 2, 5-18; 7, 22-28; 9, 10-15; 18) 

10. Utjelovljeni Bog Sin jedinstveni je Gospodin i Spasitelj. 

Isus je po mnogočemu jedinstven. S obzirom na ono što Bog jest samo po sebi, s obzirom na Njegovu slavu i savršenost i što je grijeh u Božjim očima, izvan Isusovog utjelovljenja i svega onoga što je On učinio za nas, ne postoji spasenje. (Ivan 14, 6; Djela apostolska 4, 11) 

Kao Božji Sin, Isus je sam preuzeo na sebe Božji gnjev i sud namijenjen nama, kao i zahtjev za savršenom poslušnošću. (Rimljanima 5, 12-21) 

Kao utjelovljeni Sin, Isus se može identificirati s nama, kao naš predstavnik i zamjena. (Hebrejima 5, 1) 

Naša nada u spasenje i otkup naših grijeha, kao i obnova nas kao onih koji su stvoreni na sliku Božju postignuto je samo u Isusu Kristu, našem Gospodinu. (Rimljanima 3, 21-26; Hebrejima 2, 5-8) 

Autor: Stephen J. Wellum; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoaliton.org koje vrijedi samo za naš portal. 

PROČITAJTE JOŠ: