Ako pripadate Kristu, onda vaše mjesto u crkvi nije samo mjesto u crkvi. To je mjesto u raju. Evo i zašto!

Klupe i crveni jastuci u mojoj crkvi vjerojatno su trideset ili četrdeset godina stari, otprilike kao i sama kongregacija. Pjesmarice i Biblije smještene su u stražnjim pretincima klupa; prostor otvoren u drvetu može sadržavati šalice. 

Nakon puno godina korištenja, većina klupa sadrži oštećenja, nekoliko njih drže se na oslabljenim držačima. Naše klupe su poznate, no poput otrcanog, rabljenog naslonjača, kupljenog preko interneta koji se nalazi ispred mog televizora, nisu osobito vrijedne pažnje. 

Tijekom svog života, pripadala sam crkvama koje su sadržavale klupe koje su bile starije od stotinu godina i koje su imale stolce obložene najlonom još od otprilike 1970.-ih. Također sam, više nego jednom, bila članica crkve koja je kupila nove stolce. U tim crkvama, odbor zgrade donio bi različit asortiman stolaca i klupica za jednu osobu, koje su članovi crkve mogli isprobati. Nakon slavljenja, izmjenjivali bismo se i sjedili bismo na uzrocima, namještali naše Biblije i bilježnice ispod i ustajali, na imaginarni zvuk pjesama slavljenja. Komentirali bismo u vezi visine i širine, obraćali pozornost na podršku za leđa, davali prijedloge za boje i tkaninu. Željeli smo se pobrinuti da imamo dobre stolce. 

Ovih dana, zbog društvenog udaljavanja i svega što se događa, znači da ćemo nedjeljama vjerojatno sjediti negdje drugdje, no čak će i vaše novo mjesto postati s vremenom poznato. Bez obzira na to sadrži li vaša crkva povijesno važne klupe ili posebno namještene stolce, vaše mjesto za sjedenje u crkvi važnije je nego što izgleda. To je više od samo toga gdje odlažete svoju Bibliju i pozdravljate svoje prijatelje. To je više od mjesta gdje redovito štujete, zajedno s deset, stotinu ili tisuću članova vaše lokalne crkve. Ako pripadate Kristu, onda vaše mjesto u crkvi nije samo mjesto u crkvi. To je mjesto u raju. 

Rajsko mjesto

Evo kako pisac Poslanice Hebrejima opisuje skupljanje u crkvi radi štovanja: „Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove“. (Hebrejima 12, 22-24) 

U tim stihovima, vidimo da nas štovanje s crkvom dovodi do slavnog mjesta. Hram Starog zavjeta bilo je nesumnjivo zadivljujuće mjesto za štovanje; izrezbareni zidovi od cedra, oltari optočeni zlatom, vrata od maslinovog drveta, posude od rastaljene bronce (pročitajte 1. Kraljevima 6, 7). No pisac poslanice Hebrejima govori nam da, kada dođemo radi štovanja u lokalne crkve, dolazimo na mjesta koja su daleko nevjerojatnija. Dolazimo do ”planine Sion i grada živoga Boga, nebeskog Jeruzalema“. (Hebrejima 12, 22) Štovanje s crkvom dovodi nas u sami raj. Poput veleposlanstva koje je izgrađeno u inozemstvu, čiji temelji počivaju na tlu koje zapravo pripada matičnoj državi, lokalne crkve u kojima se okupljamo radi štovanja trebala bi biti veleposlanstva nebesa na Zemlji. Kao građani raja (Filipljanima 3, 20) i podanici rajskog Kralja, crkva se s pravom može nazvati kolonijom raja. 

Nebesko društvo

Drugo, vidimo da nas štovanje dovodi u slavno društvo. Iako mogu izgledati obično izvana, imena članova naših lokalnih crkava zapisana su na nebesima. (Luka 10, 20) No nisu samo ti obično, ali neobični sveci koji nam se pridružuju u štovanju. Kada se okupimo kao crkva, okupljamo se kao nebeski narod. „Pridružili ste se”, piše pisac poslanice Hebrejima, ”nebrojenim tisućama anđela…, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu“. (Hebrejima 12, 22-24) 

Kada ja sjedim u svojoj klupi koja je u petom redu, rijetko razmišljam o anđelima. No, oni puno razmišljaju o našem štovanju (pročitajte 1. Korinćanima 11, 10; 1. Petrovu 1, 12). U stvari ”nebrojene tisuće anđela” pridružuju nam se svake nedjelje. (Hebrejima 12, 22) 

Kada bi nam Gospodin otvorio oči svake sekunde, mi bismo, poput Elizejevog sluge, bili zadivljeni i ohrabreni velikim društvom ”onih koji su s nama”. (2. Kraljevima 6, 16) Oni se raduju propovijedanoj riječi (1. Petrova 1, 12), raduju se kada se grješnici pokaju i vjeruju zbog propovijedane Riječi (Luka 15, 7) i svjedoče vrijednosti čak i ”najslabijih” štovatelja Krista. (Mateju 18, 10) Zbog toga što im je Krist zapovjedio neka služe Njegovoj voljenoj djeci, anđeli nikada ne propuštaju službu slavljenja. (Psalam 91, 11; Hebrejima 1, 14) 

Ne samo da naše slavljenje dočekuje anđele, već ono uključuje i istinske štovatelje Boga iz svakog prethodnog doba. „Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika“ (Hebrejima 12, 23) pridružuje nam se na poznatim sjedalima naših običnih crkava dok prikazujemo jednostavno, Riječju-ispunjeno slavljenje Gospodina. Poput onih koji su voljeli slaviti Gospodina dok su živjeli na Zemlji, ”pravednici učinjeni savršenima” su ”oblak svjedoka” (Hebrejima 12, 1) u našim službama, dok svjedoče veličini Onoga kojeg slavimo. Po vjeri, oni su znali da je On vrijedan kada su Ga štovali u stolcima i klupama poput naših, a sada proklamiraju da je vrijedan jer Ga vide. (Hebrejima 11) Kada dođete u poluprazno svetište u kišno nedjeljno jutro, budite ohrabreni. Okupljanje može izgledati maleno i nevažno, no u stvarnosti ono je ispunjeno onima koji bezgrješno i neprestano slave Boga ispred Njegovog lica. 

Nebeska publika

Koliko god da je ohrabrujuće slaviti zajedno s preminulim svecima i nebeskim anđelima, Hebrejima 12 daje nam i veće ohrabrenje za zajedničko slavljenje. Ne samo da tisuće anđela ispunjavaju naše crkvene klupe, već je i sam Bog ondje. 

„Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove“. (Hebrejima 12, 23-24) Štujemo Boga samo kroz djelovanje Krista kao našeg posrednika i zbog toga je Krist neizmjerno potreban u svakoj službi. 

Krist kaže da svagdje gdje se okupe ”dvoje ili troje”, što je toliko maleni broj ljudi da zbog toga možemo biti u iskušenju otkazati naše crkvene službe, no On je ipak ondje. (Matej 18, 20) Isti Isus koji je u tijelu napustio svoje učenike no koji je ostao s njima u Duhu (Ivan 14, 18; 28), pokazuje se na svakoj crkvenoj službi, onima koji zazovu Njegovo ime. 

Isusovo otkupljujuće djelo čini da naše molitve i slavljenja budu prihvatljiva Bogu. Njegova prisutnost osnažuje našu slabu vjeru, a Njegov glas vodi naše pjesme. Hebrejima 2 citira Isusa: „Objavit ću ime tvoje braći svojoj, posred crkve hvalit ću te“ (stih 12). Koliko god da naše zajedničko slavljenje nije zadivljujuće, ono je definitivno dragocjeno Bogu jer je sam Sin naš vođa slavljenja, a naši glasovi su osnaženi i uljepšani Njime. Kao što Puritanac Jeremiah Burroughs kaže: „Krist nas uzima za ruku” i donosi nas u zajedničko slavljenje. 

Nebeska pozivnica 

Dragi kršćani, u svjetlu ovih slavnih stvarnosti, ne zaboravite zajedno se okupiti u crkvi zbog slavljenja. (Hebrejima 10, 24-25) Budite ondje kada se radujete. (Psalam 122, 1). Budite ondje, poput samoga Krista, kada se suočavate s velikim iskušenjima. (Matej 26, 30) Budite ondje kada ste umorni i kada sumnjate. 

Slušajte Božju Riječ kada se ona čita i propovijeda, pjevajte pjesme koje je Božji narod oduvijek pjevao, spojite srca u molitvama koje dolaze do Božjeg prijestolja, uzmite kruh i vino i svjedočite kroz vodu krštenja. Nigdje na Zemlji nećete biti bliže nego kad ste zajedno ujedinjeni. 

Prije nekoliko godina, jedna od naših crkvenih majki imala je operaciju. Operaciju koja ju je trebala držati u bolnici nekoliko dana, držala ju je tjednima. Jedna komplikacija vodila je do druge, a liječnici su bili zbunjeni u vezi toga zašto se njezino, inače zdravo tijelo, naizgled ne oporavlja. 

Svake nedjelje, ostatak nas došao je radi slavljenja i tužno smo primijetili prazno mjesto naprijed desno. Pjevali smo no niti jedna nota nije došla sa njezinog mjesta; molili smo no ona nije izustila svoje ”amen”; dobilo smo Riječ koja nam je propovijedana, no ona nije bila ondje kako bi kimnula glavom i promrmljala u znak odobravanja. Uzeli smo kruh i vino, no njezina porcija bila je netaknuta. 

Tjedan za tjednom, nije bila ondje. I onda jest. Starješina je pozvao crkvu na slavljenje i u kutku oka, vidjela sam ju na njezinom uobičajenom mjestu. Bila je slaba zbog beskonačnih dana u bolnici i iscrpljena od više operacija, no bila je ondje; pjevala, molila se, slušala i dobivala. Otvorila je Bibliju na svome krilu i kimala glavom kako je pastor propovijedao. Te nedjelje, cijela prostorija je ponovno bila puna, svaka je osoba bila na svom mjestu, svatko od nas je doprinosio. Naša obična, lokalna crkva je zajedno slavila, a cijelo nebo nam se pridružilo. 

Autorica: Megan Hill; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za novizivot.net

PROČITAJTE JOŠ: