Libanon je na rubu ‘humanitarne katastrofe’, upozoravaju kršćani

Ljudi u Libanonu su prestravljeni i zbunjeni, čekajući smrt i uništenje da stignu.

Humanitarne potrebe u Gazi i Libanonu poprimile su strašne razmjere kako nasilje eskalira na Bliskom istoku, upozorile su kršćanske skupine.

Tearfund je rekao da se Libanon bori da se nosi s razmjerom potreba, s oko 90.000 ljudi raseljenih iz svojih domova i osnovnom infrastrukturom oštećenom izraelskim zračnim napadima.

Sukob je samo pogoršao izazove u Libanonu, koji se već bori s političkim i ekonomskim previranjima od 2019.

Safa Hijazeen, regionalni direktor Tearfunda za Bliski istok, rekao je da je ovogodišnja berba maslina uništena, te da će otrovni ostaci od bombi učiniti zemlju nesigurnom za uzgoj još najmanje 10 godina.

“Ljudi u Libanonu su prestravljeni i zbunjeni, čekajući smrt i uništenje da stignu. Libanon je već bio na rubu kolapsa; sada ide prema humanitarnoj katastrofi”, rekao je.

“Obitelji u Libanonu normaliziraju rat, to im je sad kruh svagdašnji. Deseci tisuća djece izostaju iz škole jer nije sigurno izlaziti van – umjesto toga uče razlikovati zvučnu bombu ili drugu vrstu projektila iznad glave.

“Utjecaj zračnih napada na Libanon trajat će generaciju.”

Tearfund je ponovno pokrenuo svoj apel na Bliskom istoku za potporu lokalnim partnerima, uključujući crkve, dok pružaju sklonište, lijekove i obroke raseljenim osobama.

“Godinu dana nakon napada 7. listopada, potreba u Gazi je ogromna i Libanon je na rubu katastrofe”, dodao je Hijazeen.

Aid to the Church in Need (ACN) osigurava pakete hrane i medicinsku pomoć kršćanskim zajednicama u Libanonu. Sestra Maya El Beaino iz Sestara Presvetog Srca Isusova i Marijina ostala je s kršćanskom zajednicom u Aid Ebelu, oko 4 kilometra od izraelske granice u južnom Libanonu.

Rekla je da je to područje dom za oko 9.000 kršćana koji žive u “konstantnoj opasnosti”.

“U okolici nema bolnice, nema Crvenog križa, a imamo samo tri sata struje dnevno. To znači da nema interneta, nema vode”, rekla je.

Istina je da su mnogi napustili regiju početkom rata u Gazi, ali mnoge su se obitelji vratile jer je život u Bejrutu bio preskup i nisu mogli podnijeti odvojenost od svojih vjerskih vođa.

NAJNOVIJE!