Na Bogojavljenje je šest mladih Kolumbijaca primilo pravoslavlje. U intervjuu za internetski portal RTS-a, otac Simeon kaže da će u ovoj južnoameričkoj zemlji biti još krštenja.
Od 19. siječnja i Bogojavljenja, Srpska pravoslavna crkva bogatija je za šest vjernika u Južnoj Americi.
Na 1310 metara nadmorske visine, u gradu Belo blizu Medellina, u pokrajini Antioquia, jedna djevojka i petero mladih Kolumbijaca dobili su nova imena i, kako su rekli, pronašli svoj mir u religiji i tradiciji “koje se stoljećima čuvaju kao blago”.
Pravoslavlje u “dijalogu” s krajolikom Kolumbije
Na krštenju je jedan od mladića dobio ime Justin, po srpskom svecu Justinu Popoviću, dvojica su dobila ime Esteban (Stjepan Prvomučenik), zatim Ana i Joakim, po roditeljima Djevice Marije, kao i Santiago (Sveti Jakov), po prvom biskupu u Jeruzalemu.
„Bila je to pravoslavna vjera u dijalogu s kolumbijskim krajolikom. Molitve na španjolskom jeziku uzdizale su se i miješale sa zrakom ovog planinskog lanca. Njihovo putovanje ne završava u krstionici – tek počinje. A njihov dolazak najrječitiji je dokaz da svjetlost Bogojavljenja i dalje sja, privlačeći one koji traže istinu iskrenim srcem“, započeo je intervju za internetski portal RTS-a otac Simeon Lopez, rođeni Kolumbijac i jedini misionar Srpske pravoslavne crkve u ovoj zemlji.
„Ono što povezuje ovih šest mladih ljudi koji su kršteni jest to što su svi došli u Crkvu sa svojom vlastitom potragom“, kaže otac Simeon.
Simboli života u vjeri
Objašnjava da je katekumenat – proces pripreme za krštenje – trajao između šest i osam mjeseci, gdje bi se okupljali svakog četvrtka i on bi ih poučavao o kršćanstvu.
Dodaje da je prvih šest krštenih pravoslavaca samo dio skupine od 18 mladih Kolumbijaca koji se pripremaju za taj čin.
„To su mladi ljudi koji već znaju što je Pravoslavna Crkva, već prakticiraju post, što je za nas zapadnjake jedna od najtežih stvari. Neka od pravila i liturgijskih normi ili iskustava vjere su post, molitva, poslušnost, aktivno sudjelovanje u liturgijskim službama i ispunjavanje zapovijedi o čestoj ispovijedi… Sve su to znakovi, simboli normi – načina života koji nas čine istinskim kršćanima i koji su prakse naše pravoslavne vjere“, naglašava ovaj svećenik koji je i sam prihvatio pravoslavlje kada je imao 22 godine.
