Fanatizam se može vidjeti na različitim poljima, a posebno u politici i religiji. Što je vjerski fanatizam?
Vjerski fanatizam u kršćanstvu definira se kao pretjerana, iracionalna revnost u vezi s pitanjima kršćanske vjere. Iako živimo u vremenu napredne tehnologije i znanosti, svijet pati od pošasti fanatizma koja se može vidjeti na različitim poljima, posebno u politici i religiji. Kršćanstvo nije iznimka.
Biblija upozorava na vjerski fanatizam i pokazuje nužnost poznavanja razlike između racionalne i iracionalne revnosti.
Racionalna revnost vs. vjerski fanatizam
Biblija uči da je potrebno biti revan prema Gospodinu. Sam Isus je rekao: :”Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim” (Ponovljeni zakon 6, 5; Matej 22, 37; Luka 10, 27). Vjernikovi postupci trebaju biti motivirani ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Prvo mora postojati ljubav u srcu prije nego što se može, u snazi i milosti Božjoj, početi izvršavati Gospodinove zapovijedi. Dakle, revnost i poslušnost bez ljubavi su besmislene.
“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.” (Ivan 14, 15)
Tamo gdje je prisutna ljubav, osoba će prirodno voditi svoj život tako da bude u skladu s Božjom voljom. Onaj tko uistinu “pozna” Boga, obdržavat će “njegove zapovijedi” jer je Božja “ljubav” u njemu “savršena” (1. Ivanova 2, 4-6).
VIDI OVO: Što znači biti izvršitelj Riječi?
Apostol Pavao je napisao: “Dobro je da se za vas revnuje u dobru” (Galaćanima 4, 18). Također je pohvalio Korinćane za njihovu revnost jer je poticala druge na dobra djela. Rekao je: “Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se s vama ponosim kod Makedonaca, da je i Ahaja spremna od lanjske godine, i vaša je revnost potaknula mnoge” (2. Korinćanima 9, 2).
Pretjerana, iracionalna revnost
Prije nego što je upoznao Gospodina, apostol Pavao patio je od iracionalne revnosti za judaizam. Ova pogrešna revnost dovela ga je do progona prvih kršćana. Za sebe je rekao: “po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran” (Filipljanima 3, 6). Bio je entuzijastičan farizej. Trudio se držati uvjerenja svoje sekte, misleći da služi Bogu time što je progonio one koje je smatrao hereticima.
“Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.” (Djela 22, 3-5)
Farizeji su pridavali važnost ljudskim propisima i vanjskim oblicima poštivanja zakona (Marko 7, 3-13), ali su gotovo potpuno zaboravili pravi duh samog zakona – “pravednost, milosrđe i vjernost”.
“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.” (Matej 23, 23)
Nakon obraćenja, Pavao je bio jako uznemiren zbog revnosti Židova prema kršćanstvu kada je napisao svoje poslanice crkvama. Objasnio je da revnost judaizma nije u skladu sa znanjem Svetog pisma (Rimljanima 10, 2).
Kako izbjeći vjerski fanatizam?
“U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.” (Psalam 119, 11)
Božja Riječ čuva vjernike od pada u fanatizam. Uvijek bismo trebali nastojati razumjeti odlomak ili stih iz Svetog pisma unutar njegovog šireg konteksta. Drugim riječima, nije mudro odabrati jedan stih i protumačiti ga bez gledanja okolnog konteksta kako bi se razumjela šira svrha određenog učenja.
VIDI OVO: Lažni proroci: 8 znakova koji razotkrivaju lažne proroke
Dio razumijevanja konteksta je razumijevanje izvorne poruke odlomka. Možemo postavljati pitanja poput: s kim je Isus razgovarao u sinagogi? Zašto je njegovo spominjanje subote bilo važno? Zašto su ga neki ljudi htjeli ubiti kao rezultat Njegovog učenja?
Proučavanje Biblije može se poboljšati proučavanjem povezanih odlomaka. Reformatori su poučavali da osoba treba tumačiti Sveto pismo pomoću Svetog pisma. Ideja je da je Božja Riječ dosljedna i da druga mjesta koja govore o istoj temi u Bibliji mogu donijeti daljnje razumijevanje teme. Na primjer, mnogi odlomci u Poslanici Hebrejima odnose se na starozavjetna učenja.
Proučavanje Biblije također se može poboljšati u zajednici s drugima. To može uključivati proučavanje s drugim ljudima, kao i s drugim resursima (biblijskim komentarima).
