Mnogi ljudi misle da, ako ste “dovoljno” dobri, tada zaslužujete biti u raju. Možemo li vlastitim naporima postići spasenje duše?
Jedna od stvari koje je ljudima teško razumjeti jest da oproštenje naših grijeha i spasenje duše nisu stvari koje možemo zaraditi ili zaslužiti dobrim životom ili vlastitim zaslugama. Biblija se posebno bavi ovime u sljedećim odlomcima:
A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!” (Luka 7, 50)
Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. (Efežanima 2, 8-9)
Možemo li vlastitim naporima postići spasenje duše?
Ovo pitanje o tome kako se možemo spasiti možda je najčešće pogrešno shvaćeno pitanje u kršćanstvu. Kada biste pitali ljude kako osoba može postići spasenje, većina bi vam dala sličan odgovor. Bilo bi to u stilu “živjeti dobrim životom”, “biti ljubazan prema drugima”, “ići u crkvu”, itd. Oni bi koristili različite riječi, ali bi se složili da se mjesto u nebu postiže tako što ste ga zaradili ili zaslužili svojim dobrim ponašanjem tijekom svog života.
Pretpostavlja se da je raj mjesto na koje idu “dobri” ljudi. To ljudima ima smisla. Prema ljudskom mišljenju, čini se da je raj za “dobre”, a pakao za “loše” ljude. Međutim, primijetio sam da bez obzira s kim razgovaram, njihova definicija “dobre osobe” uvijek uključuje njih same. Svatko od nas je samopravedan na svoj način.
Razgovarajući s ljudima o evanđelju jedan na jedan tijekom proteklih godina, otkrio sam da je to uobičajena tema. Malo ljudi, osim iskrenih kršćana, sebe smatra lošima. Uobičajeno je sebe smatrati uglavnom dobrim.
Da bismo ispravno razumjeli pravo kršćanstvo, moramo shvatiti vrlo iznenađujuću činjenicu koja se protivi svim našim instinktima. To je da je doći u raj i imati vječni život nešto što nikada ne možemo zaraditi ili zaslužiti vlastitim trudom ili dobrotom. Ne postoji ništa što možete učiniti da budete dovoljno “dobri” da zaslužite mjesto u raju.
U Božjim očima svatko je grešnik
To vas čini neprihvatljivim za Njega i nedostojnim biti u Njegovoj prisutnosti. Ljudi obično tvrde da ako su, sve u svemu, “uglavnom dobri”, onda će to sigurno biti dovoljno. Njihova pretpostavka je da Bog ima neku vrstu sustava vaganja pomoću kojeg važe dobra i loša djela. Zatim, ako dobra djela prevagnu nad lošima, to vas čini dobrom osobom, koja zaslužuje ići u raj.
PROČITAJTE: Samo Isus spašava: spasenja nema ni po jednom drugom
To je ono što većina ljudi misli. Znam, jer mi je doslovno puno njih reklo tako nešto. Doista, rijetko sam čuo nešto drugo osim toga. Iako zvuči razumno, potpuno je pogrešno.
Često kažem ljudima da je raj mjesto rezervirano isključivo za loše ljude. Oni tada izgledaju zbunjeno i objašnjavam im da nitko ne može ući u raj ako misli da je dobra osoba.
Moramo ovo odmah raščistiti. Ti nisi dobra osoba. Nisam ni ja. Nitko tko živi u tvojoj ulici nije dobra osoba. Nitko tko živi u vašem mjestu nije dobra osoba. Ne postoji “dobra” osoba. Čak ni najbolje stvari koje činimo nisu dovoljno dobre da bi bile prihvatljive Bogu. Pogledajte kako to kaže Izaija:
Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k`o haljine okaljane. Svi mi k`o lišće otpadosmo i opačine naše k`o vjetar nas odnose. (Izaija 64, 5)
Za Boga je definicija dobre osobe netko tko je poput Njega. To znači netko tko je potpuno savršen, pravedan, svet i bezgrešan u svakom trenutku. Drugim riječima, nitko nije dobar osim Boga.
Dakle, ono što bismo mogli reći je da ne postoji put u raj za bilo koga tko se želi osloniti na vlastitu dobrotu kao sredstvo ulaska. Jedini način na koji možete ući u raj i primiti vječni život je Božjom “milošću”, kroz “vjeru” , a ne tako što ćete to sami učiniti ili zaraditi.
Isus Krist je umro za bezbožnike, za grešnike i za svoje neprijatelje
Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini umjesto nas grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom. (2. Korinćanima 5, 21)
Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. (Rimljanima 3, 23-24)
“Milost” znači Božja nezaslužena naklonost. Drugim riječima, to znači dobiti nešto što ne zaslužujete.
Postoje milijuni ljudi koji nam se mogu činiti kršćanima jer su “religiozni”. Oni poštuju sve vrste vjerskih pravila i propisa. Idu u crkvu, a možda čak i pomažu voditi crkvu. No, to može biti plitko ili neiskreno ili samo za pokazivanje. Ili može biti da idu u crkvu samo zato što su tako odgojeni i to im je postala navika. Ponekad se ljudima samo sviđa tradicija ili ritual. Samo Bog poznaje one koji su stvarno Njegovi.
Kako onda postići pravednost u Božjim očima?
Pogledajte što Pavao kaže u svojoj poslanici Galaćanima:
Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti. Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu će naći život. Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom – jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu – da u Kristu Isusu na pogane dođe blagoslov Abrahamov: da Obećanje, Duha, primimo po vjeri. (Galaćanima 3, 10-14)
Apostol Pavao želi reći da ako se nastojite osloniti na poštivanje Mojsijeva zakona (ili svoju vlastitu verziju toga, tj. vaša vlastita pravila o tome što čini dobru osobu), tada se morate uvijek pridržavati svega toga. Ako ne, onda će sam zakon kojeg se pokušavate držati kako biste dokazali vlastitu pravednost postati samo “prokletstvo”. To i dokazuje vašu krivnju i povećava vašu krivnju.
PROČITAJTE: Zašto je Isus morao umrijeti?
Jedini način da budete spašeni je da dobrovoljno dopustite da se vaši grijesi prenesu na Isusa. Kada je bio na križu (ili “drvetu”) uzeo je to prokletstvo zakona na sebe kako ono ne bi bilo na tebi.
Neka vam dakle braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! (Djela apostolska 13, 38-39)
Spasenje, oproštenje i vječni život mogu dobiti samo oni koji su voljni sve to primiti kao besplatni dar. Takvi znaju da nemaju ništa dovoljno za ponuditi zauzvrat i nikakvu moguću osnovu da zaslužuju ili zarade bilo što od toga. Oni shvaćaju da, ako žele ući u raj, moraju to učiniti isključivo na temelju pravednosti Isusa Krista, a ne vlastite.
