Naslovnica Život Za svaku molitvu koja ostaje bez odgovora

Za svaku molitvu koja ostaje bez odgovora

Nakon bezbrojnih molitava, dogodilo se ono što nikad nisam očekivao: počeo sam osobno prihvaćati Božje „ne“.

Svakog sam dana molio Boga da ozdravi mog malog brata.

Poput Jakova planirao sam ga uhvatiti i ne puštati dok ne blagoslovi mog brata i oslobodi ga od zarobljenosti autizmom. Moja koljena su bila bolna. Moja leđa su bila bolna. Slučajni san spriječio je moju molitvenu sesiju. Dani su prerasli u tjedne, tjedni u godine. Svakog sam dana vapio, i kao rezultat skoro izgubio vjeru.

Nikad se prije nisam pitao je li me Bog čuje ili ne. Nikad prije nisam molio dovoljno specifično da ne znam kako će odgovoriti. Tražio bih da više mrzim grijeh. Tražio bih da dođe njegovo kraljevstvo. Tražio bih da više upoznam njegovu ljubav. Vidim njegovu slavu. Služim njegovu narodu. Molio sam odgovarajuće molitve, molitve nadahnute Bogom, ali sigurnije molitve. Molitve bez roka trajanja i bez konačne jasnoće hoće li Bog odgovoriti ili ne.

Sve do dijagnoze. Nužnost, a ne hrabrost, navela me da specifično tražim ozdravljenje svog brata. Moj zahtjev imao je ime, smijeh, zbunjeni izraz dok smo razgovarali. Božji odgovor na moje molitve bio bi vidljiv, testiran, javan. Božje „da“ ili „ne“ bilo bi vidljivije nego samo očima vjere. Ili će izliječiti mog brata ili neće.

A nakon osamnaest godina, nije.

Shvatite osobno

Nakon bezbrojnih molitava, dogodilo se ono što nikad nisam očekivao: počeo sam osobno prihvaćati Božje „ne“. Ne samo da nije iscijelio voljenu osobu – bol koju je teže podnijeti nego vlastite nevolje – već mi također nije odgovarao. Moje su molitve počele s uzbuđenjem, ali kako su kiše padale i vjetrovi puhali, kako su moje noge počele klecati od iscrpljenosti, a moje ruke bile iščašene od kucanja, glas očajnog čovjeka koji je odjekivao na vratima bio je jedini čujan.

PROČITAJTE: Bog ne odgovara na dužinu molitve, već na srce

Moje misli su kolale. Nisam sumnjao, zanemarivao ženu, imao nečiste motive – zašto je produžio svoje odbijanje? Sigurno da je njegovo posvećenje postignuto tijekom godina molitve. Sigurno da je pozornica postavljena da proslavi njegovo ime putem čuda. Sigurno da mrzi autizam. Negdje na putu počeo sam se malo dodvoravati i moliti sa „Oče“. Negdje na putu moje molbe za ozdravljenje mog brata postale su vapaji za odgovorom da me je moj Otac čuje, plače sa mnom i brine. Ono što je započelo s dječjim zahtjevom, uskoro je postala ogorčenost siročeta.

I nisam bio sam sa svojim mislima. Sotona je sjedio sa mnom. Kao što znate, molitva pravednika ima veliku moć iscjeljenja (Jakovljeva 5,16). Moliš već godinama. Jesi li stvarno pravedni čovjek? Ili se čini da tvoj „Otac“ odgovara na tuđe molitve svoje djece. Zašto misliš da tebi ne odgovara? Budući da „sve što mu se svidi, učini“ (Psalam 115,3), misliš li da mu nije stalo do iscjeljenja tvog brata?

Odgovori u tišini

„Ali dok sam se valjao na dnu, u pravom trenutku Bog je izliječio mog brata“ – rečenica s kojom bih volio da mogu završiti ovaj članak. Volio bih brzo napredovati kroz borbu, sumnju i zbunjenost i završiti sretno tešku borbu zauvijek. Moje molitve još uvijek ostaju na mirnom mjestu. Još se uvijek borim sa sumnjama koje mi šapuću. I dalje sam u iskušenju podleći onom na što je Isus poticao: da ne odustanemo i stalno molimo (Luka 18,1-8).

Ali dok tražim Boga za nadu koja mi je potrebna da ustrajem u molitvi za ono što bi mu bilo drago ispuniti, uči me da se čvrsto držim dviju utjecajnih istina iz Mateja 7. Nadam se da mogu potaknuti sve koji lutaju u dolinama neodgovorene molitve.

1. Bog odgovara s dobrim

Dok Sotona šapuće da je Bog odustao i od mog brata i mene – ili dok vam šapuće da je Bog ravnodušan prema vašoj tjeskobi za supružnika, neprestanim molitvama za vašeg sina, beskrajnim vapajima da spasi vašeg prijatelja – Isus obećava da njegov Otac nije nemaran i da će nam dati „dobra“ kada tražimo.

„Išćite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko išće, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se. Ili koji bi od vas čovjek, ako sin njegov u nj zaišće kruha, dao mu kamen? I ako zaišće ribu, zar bi mu dao zmiju? Ako dakle vi, koji ste zli, znate dobre darove davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš, koji je na nebesima, davati dobra onima koji u njega išću!“ (Matej 7,7-11).

PROČITAJTE: NEUSLIŠANE MOLITVE: Zašto Bog ne odgovara?

Molitva koja proizlazi iz potrebitih srca njegove djece, strijela je ispucana u zrak koju nam Bog uvijek vraća s novim blagoslovom negdje. Naša molitva, kucanje, traženje nije uzaludno. On radi nešto – za mog brata i za mene. Možda ne otvara prednja vrata ozdravljenja, ali koliko drugih vrata i prozora milosti otvara kao rezultat molitve? Samo nebo zna. Naš Bog nikada ne daje svojoj djeci gore nego što tražimo, a rijetko točno ono što tražimo, ali uvijek na neki način bolje od onoga što tražimo.

2. Bog odgovara kao Otac

Ovo je presudno za vjeru: Naš Bog daje (i zadržava) kao Otac.

Zamišljam kako bismo mogli podnijeti živote neodgovorene molitve ako Bog treba održati naš osjećaj njegove ljubavi. Ako je „Otac naš koji jest na nebesima“, onda čekamo da njegovo kraljevstvo dođe u potpunosti (Matej 6,9-10). Sva bi razočaranja bila lakša (ako ne i nestala) njegovim osmijehom i zagrljajem.

Ali neodgovorena molitva često nas razara u ovom trenutku. Odgođena nada nas može oteti iz doma našeg Oca. Može nas uvjeriti da je Bog škrti poslodavac, naš nadzornik blagoslova, lutkar kojem smo marionete za zabavu. Ali jednom riječju, Isus utvrđuje svoje ljude koji čekaju:

„Ako dakle vi, koji ste zli, znate dobre darove davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš, koji je na nebesima, davati dobra onima koji u njega išću!“ (Matej 7,11).

Zadržavanje osjećaja da je Bog Otac, kada se sva ostala dobra suzdržavaju, jedno je od najvećih blagoslova koje možemo primiti dok se mučimo u neodgovorenoj molitvi. Bog ne odgovara na neodgovorenu molitvu kao nervozna konobarica ili bezosjećajni sudac. Bog odgovara na neodgovorenu molitvu svoga naroda kao Otac.

Nećemo još dugo moliti

Vi i ja putujemo – brže nego što se često čini – u dolazeće kraljevstvo odgovorene molitve. U kraljevstvo našega Oca, kojemu je drago kada daje svome Sinu i druge sinove i kćeri. Samo nas dani dijele od doma. Možda se ne sjećamo svega što smo molili na putu, ali Bog se sjeća, i budite sigurni da će dokazati svoju vjernost. Pokazat će nevidljivi blagoslov svakog dobro prikrivenog odgovora na molitvu koju smo vidjeli samo kao neodgovorenu. A njegova mudrost koja nam se otkriva sloj po sloj, zadovoljit će naša pitanja i izazivati ​​u nama ljubav koju nam nevjera sada govori da ne postoji.

PROČITAJTE: Kako reagirati na neodgovorene molitve?

I pjevat ćemo ono što smo ponekad mogli samo mucati na zemlji: „Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani“ (Rimljanima 8,28). „Sve“ uključuje neodgovorene molitve. Ni jedna molitva, kao što nijedna njegova izgubljena ovca, neće nestati niti se zanemariti. Za sada bolna koljena i bolna leđa vape: „Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!“ (Marko 9,24). Uskoro će smrt okončati naše molitvene sesije i probudit ćemo se gledajući Gospodina licem u lice i naći naše molitve bolje odgovorene nego što smo mogli tražiti.

Autor: Greg Morse; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org

NAJNOVIJI ČLANCI