„On je samo prijatelj“, ili tako nešto, i mnogo više od toga.

Upotrebljavala sam ovu ispriku i prije, i čovječe, ne mogu ni nabrojati koliko sam puta morala lagati i uvjeriti se da je on to i bio – samo prijatelj. No, duboko u svom srcu, znala sam da je on mnogo više nego što sam si govorila. No morala sam to zanemariti… jer, iako sam znala da prema njemu nešto osjećam, on nije bio dio Božjeg plana.

Istina, činio me je sretnom. Uz njega sam se nekako osjećala posebnom i voljenom. On je bio rame za plakanje, čuvao je sve moje tajne i bio je tip osobe za koju sam mislila da ću s njom završiti. No količina sreće koju mi je davao nije bila ništa prema količini boli koju sam osjećala kada se ponašao kao da ga uopće nije briga – kao da ja nisam bila važna. Da me može iznova povrjeđivati jer zna, da kada se vrati, ja ću ga svejedno čekati. Mnogo je toga od mene tajio, ali većina je tajni bila o meni – o nama, ako je takvo što i postojalo. Ponekad bi mi rekao da mu se sviđam. Slijedeći dan mu se sviđa netko drugi. Srce mi je bilo slomljeno kada sam gledala samu sebe kako molim za ljubav, pažnju i potvrdu od nekoga tko jednostavno ne vidi moju vrijednost. Umorila sam se boreći se za nešto u što se nisam ni trebala upustiti.

Neuzvraćena ljubav, u pravom životu, uopće nije romantična. Ona ranjava srce na najgori mogući način.

Molila sam se za njega. No, tijekom većine vremena sam se zapravo pogađala s Bogom. Mislila sam da on možda može popraviti stvari između nas. Možda će jednoga dana ta osoba naići na Isusa, a ja ću tada moći biti pokraj njega. Bila sam sprema čekati dok se to ne dogodi jer sam uložila previše osjećaja i nisam ga mogla pustiti. Tako da sam molila Boga. Vapila sam Mu te sam mu čak i govorila da nije pošten jer nije olakšao stvari između nas. Počela sam preispitivati Njegovu vjeru u moj život… no shvatila sam da problem nije bio Bog, nego moje srce.

Dopustila sam svome srcu da me prevari. Spustila sam sve zidove oko sebe i radila sam previše kompromisa. Dok nisam pala tako duboko da se nisam više mogla ustati. Toliko sam duboko pala da mi je srce bilo slomljeno i da sam se uspavljivala suzama. Bilo je bolno. Tako bolno da mi se gadila čak i pomisao da se ujutro moram probuditi.

No Bog me je našao u mojoj slomljenosti. Pokupio je sve dijelove moje slomljene duše i stavio ih u svoje ruke. Obrisao je suze za koje sam mislila da nikada neće prestati teći. Zacijelio je moj klonuli duh i pomogao mi da se uspravim na koljenima.

Pred noge Boga Svemogućega predala sam svu bol, patnju, nesigurnosti i osjećaj bezvrijednosti. Nikada se nisam osjećala tako slomljenom, a u isto vrijeme i tako voljenom i zaliječenom. Bog je bio jedina utjeha koja mi je trebala u to vrijeme. Uistinu, Njegova ljubav lijeći. Njegova ljubav obnavlja i daje nadu. Njegova ljubav uzrokuje da smognemo snage oprostiti drugima što su nas povrijedili i da oprostimo sebe za sve loše što smo učinili. Njegova ljubav nosi nove početke, a Njegova je milost sasvim dovoljna.

Polagano, čudo je Njegove ljubavi postajalo sve jasnije. Zbog mog obnovljenog srca koje mi je On dao, bila sam u mogućnosti oporaviti se – uzeti sve naučene lekcije i ubrojiti ih u iskustvo.

Na težak sam način morala naučiti da:

1. Ne možete biti Isus drugim ljudima. Pod ovim mislim da ih ne možete spasiti. Neki kršćani koji su u vezi s ne-kršćanima se često nadaju da će jednoga dana ta osoba možda upoznati Kristovo spasenje. Naravno, to vrijeme može doći i ne osporavamo činjenicu da Bog čini čuda. No, ta osoba možda neće sresti Isusa bez obzira na vašu predanost da joj govorite o evanđelju i vučete ju u crkvu.

Ako se tako nešto dogodi, pitanje je: Jeste li sigurni da želite uložiti svoje vrijeme, osjećaje i pažnju u nekoga tko ne traži Isusa jednako kao i vi? Jeste li sigurni da je isplativo biti cijelo vrijeme s nekim tko nema ista ili slična uvjerenja kao i vi? Jeste li sigurni da želite biti s nekim tko ne slijedi ili ne voli Isusa?

Razmislite ponovno. Ovo nije u vezi religije. Ovo je u vezi vašeg osobnog odnosa s Kristom u kojem ga činite Gospodarom svoga života. Ako dvoje od vas niste u skladu, otkrit ćete da niste na istoj valnoj dužini. A to je, samo po sebi, zastrašujuće.

2. Trebamo biti oprezni u što ulažemo naše emocije. Bol koju sam osjećala nije se razvila preko noći. Nisam se samo probudila sa svim tim kompromisima. Ne. Bol je bila tu zbog svih loših odluka koje sam donijela. Mislila sam da će sva ta druženja, kasni razgovori, zafrkavanja i upoznavanja te neprestana razmišljanja o njemu i razgovaranja o njemu biti samo prolazna stvar. Istina je, nije to bio grijeh. No, bile su to loše odluke. Previše puta padnemo zbog tih malih koraka koji nas vode dalje od Boga.

Zaljubiti se je izbor. Jer je na nama hoćemo li se pozabaviti činjenicom da bismo mogli završiti s tom osobom u vezi. Vi čete odlučiti hoćete li odgovarati na njihove lukave poruke. Vi ćete odlučiti hoćete li prihvatiti poziv na „prijateljsko druženje“. Osobe s kojima odlučite provoditi vrijeme su potpuno ovisne o vama. Vi ste ti koji su odgovorni za odluku o ulaganju vlastitih emocija u osobu koja ne namjerava s vama biti na duge staze.

Uvijek je to naš izbor. Trebamo biti oprezni, jer ono što izaberemo, to i njegujemo.

3. Trebamo čuvati svoja srca. Živimo u svijetu gdje kažu da trebamo slijediti svoje srce. No, većinu nas vremena to dovodi do jedne stvari – grijeha.

Nije samo uzrečica da trebamo čuvati svoje srce. To je obaveza da trebamo sačuvati čistoću svog srca. Ne kažemo da je loše biti prijatelj s osobama suprotnog spola. Ne. No, molim vas. Prestanite se odnositi prema osobi kao da je kontejner za vaše emocije. Prestanite obezvrjeđivati tuđe emocije. Prestanite manipulirati i raditi stvari koje će drugu osobu zbuniti. Budite oprezni djelima i riječima koje bi mogle izazvati neželjene osjećaje kod druge osobe. Definirajte prijateljstvo i budite iskreni u vezi njega. I molim vas, bez navlačenja. Nemojte pokušavati učiniti da se netko osjeća posebno ako se ne namjeravate vezati uz tu osobu. Nemojte davati osobi lažnu nadu da bi se vaše prijateljstvo moglo pretvoriti u vezu. Nemojte pokušavati probuditi ljubav ako ju ne namjeravate slijediti.

Pozvani smo da volimo kao što Bog voli, ne da se pretvaramo kako bismo dobili što želimo i bili sebični u vezi toga. To nije služenje. To nije ljubav.

Čuvanje naših srca je odluka kojoj bi se trebali svaki dan posvetiti.

4. Trebamo postaviti određene standarde i znati koliko vrijedimo u Kristu. Većinom ne postavljamo standarde jer gledamo svisoka na ljude ili jer smatramo da smo bolji od drugih. Ne. Stvar je u tome da vjerujemo i da čekamo za najbolje što nam je Bog odredio jer ne želimo neprestano raditi kompromise. Čekamo i ne prihvaćamo ništa manje jer znamo da Bog održava svoja obećanja i da nikada neće uskratiti ništa svojoj djeci. Čekamo sa strpljivim srcem punim iščekivanja.

Ali dok čekamo, mi služimo. Služimo i štitimo druge ljude koji će postati u budućnosti nečiji muževi i žene. Naravno, ne želimo postati duhovno i emocionalno intimni s nekim s kim znamo da vjerojatno nećemo završiti. Ujedno, služimo našem budućem supružniku čuvanjem našeg srca. Čuvajmo te osjećaje, da kada dođe pravi muškarac ili žena koji su nam od Boga namijenjeni, da ih možemo voljeti u potpunosti, ne u dijelovima. Ne samo s onim što je od nas ostalo nakon potraćene ljubavi.

Pozvani smo da budemo voljeni i služeni iskreno. Molite i čekajte osobu koja će slijediti Isusa s vama, koja će vas poštivati, koja će zajedno s vama štiti vaše srce i koja će vam pokazati kako voljeti i biti voljen kao Krist.

No do tada. Čuvajte svoje srce.

Autorica: Jade Libelo; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com