Zašto nam je Bog dao osjećaje?

Osjećaji se spominju u cijeloj Bibliji i legitiman su dio ljudskog života. Bog je stvorio ljude s osjećajima, jer Bog sam osjeća i čovječanstvo je stvoreno na Njegovu sliku.

U vrlo popularnoj TV seriji BBC-a, Sherlock, intelektualno umijeće i moć zaključivanja ono su što Holmesa čini značajnim i kultnim. Međutim, u epizodi “Lažljivi detektiv”, Holmesova najmodavka, gospođa Hudson, pronicljivo ističe da je Sherlock prilično emotivan, unatoč onome što se obično misli i da se ponaša ovisno o tome kako se osjeća.

Suprotno uvriježenom mišljenju, on nije poput stroja, nego je ljudsko biće s osjećajima. Do kraja epizode sam Holmes izjavljuje: “To nije ugodna misao, Johne, ali s vremena na vrijeme imam užasan osjećaj da bismo svi mogli biti samo ljudi” (“Sherlockovi Citati”, Čarobni citati). Usprkos tomu što je ovo prikazano na vrlo dirljiv način, svi ljudi kao dio svoje ljudskosti imaju osjećaje. 

Biblija također ima mnogo toga za reći o osjećajima. Zanimljivo je da Biblija opisuje različite ljudske osjećaje, uključujući sreću, tugu, bijes i ljubav za druge. Ljudska sposobnost osjećanja osjećaja nije slučajnost. Ona je rezultat Božjeg stvaranja, jer i Bog osjeća osjećaje. Iako ljudi osjećaju, trebali bi nastojati biti svjesni i razaznati osjećaje koje proživljavaju te ih procijeniti prema Bibliji. 

Stvoreni smo s osjećajima 

Ljudi imaju osjećaje, jer su svi ljudi stvoreni na sliku Božju (Postanak 1, 27). Sam Bog ima i osjeća osjećaje. Ljutnja (Zaharija 1, 15; Matej 21, 12-13). Osjeća tugu (Postanak 6, 6; Ivan 11, 35; Efežanima 4, 30). Gospodin je bio zadovoljan svojim stvaranjem (Postanak 1, 31). On voli i uživa u svom narodu (Psalam 149: 4; Ivan 3:16; Rimljanima 5: 5; 1. Ivan 4: 9). Bog također čezne za time da se svi ljudi uzdaju u Njega u vezi spasenja (Ezekiel 18, 23; 1. Timoteju 2, 4). Dakle, Gospodin osjeća osjećaje i stvorio je čovječanstvo, koje kao odraz vlastitog bića, također posjeduje osjećaje. 

Poput njihovog Gospodara i Stvoritelja, ljudi doživljavaju širok raspon osjećaja. Ljudi osjećaju tugu i žalost (1. Samuelova 1, 15-16; 2. Samuelova 18, 33). Uživaju u činjenju nečega kreativnog (Propovjednik 2, 24). Ljudi također mogu osjetiti ljutnju i ogorčenost (Izlazak 32, 19; Psalam 119, 53). Ono što je važno, čovječanstvo može voljeti zbog velike Božje ljubavi (1. Ivanova 4, 19). Sposobnost osjećanja i izražavanja osjećaja dio je ljudskog bića, koje je stvoreno na Božju sliku. 

Iako su ljudi i njihovi osjećaji stvoreni zbog dobroga, neposluh Eve i Adama uzrokovao je ulazak grijeha u svijet. (Postanak 1, 31; Rimljanima 5, 12). Dakle, grijeh je utjecao na prirodu čovječanstva i nastavlja utjecati. To je u izravnoj suprotnosti s Gospodinom, koji doživljava svete osjećaje, osjećaje koji nikada nisu grješni ili sebični. Čovjekovo je srce, međutim, varljivo i opako te je vrlo nepouzdanim u pogledu osjećaja i volje (Jeremija 17, 9). Pad čovjeka negativno je djelovao na ljudske osjećaje, zbog čega oni ponekad mogu biti pogrješni, grješni i kaotični. 

Slijediti Istinu umjesto osjećaja

Ponekad osjećaji nisu dobar pokazatelj stvarnosti ili istine. Budući da je grijeh negativno utjecao na njih, osjećaji mogu uzrokovati probleme ako im se dopusti da kontroliraju odluke i uvjerenja. Sveto pismo uči da su „oni koji se uzdaju u sebe budale, a oni koji mudro hode sigurni“. (Mudre izreke 28, 26) U ovom je stihu pouzdavanje u sebe istovjetno pouzdavanju u vlastite misli ili osjećaje. Umjesto pouzdavanja u vlastito srce i razumijevanje, Biblija potiče ljude neka se pouzdaju u Boga (Mudre izreke 3, 5-6). 

Slijediti ono što Bog proglašava istinitim pouzdano je, jer se Njegova Riječ nikada ne mijenja (Brojevi 23, 19). Nasuprot tome, slijediti ono što se “nam djeluje” istinitim nije pouzdano, jer se osjećaji neprestano mijenjaju i fluktuiraju zbog situacija. U Svetom pismu postoji više slučajeva u kojima su pojedinci slušali i slijedili vlastite osjećaje umjesto Božje istine. Na primjer, Kain je bio iznimno ljut jer je njegov brat, Abel, zadovoljio Gospodina žrtvom, dok Kainova žrtva nije bila ugodna Bogu (Postanak 4, 2-5). Umjesto da shvati da njegova vlastita žrtva nije bila iskazana iskreno i da ga obuzimaju ljutnja i ljubomora, Kain se prepustio svojim grješnim osjećajima. Bog je upozorio Kaina na grijeh koji ga je vrebao, ali ljubomorni brat nije poslušao (Postanak 4, 6-7). Budući da je Kain umjesto Boga slušao svoje osjećaje zahvaćene grijehom, na kraju je ubio vlastitog brata (Postanak 4, 8).

Slično, Abram (Abraham) je natjerao Saraju (Saru) neka laže da joj nije muž zbog straha da će ga faraon i njegovi ljudi ozlijediti (Postanak 12, 10-13). Bog je Abramu već objavio blagoslov, dokazujući da mu se može vjerovati (Postanak 12, 1-3), ali Abram nije pokazao pouzdanje u to da će ga Bog zaštititi u Egiptu. Umjesto toga, prepustio se strahu i sagriješio lažući o svojoj ženi Sari (Postanak 12, 18-19). Abramov i Kainov primjer pokazuju da ljudi ne bi trebali slijediti svoje osjećaje, nego Boga i Njegovu Riječ. 

Osjećaji su ključan aspekt čovječanstva 

Iako osjećaji ne bi trebali ponašanje ili uvjerenja neke osobe, oni imaju legitimno mjesto u ljudskom životu. Bog ne želi da ljudi izbjegavaju ili ignoriraju svoje osjećaje, budući da je stvorio čovječanstvo, koje osjeća različite osjećaje. 

Obično će ljudi nastojati potisnuti svoje osjećaje, osobito negativne poput tuge ili ljutnje. Međutim, Bog poziva svoju djecu neka Mu izliju svoja srca u molitvi (Psalam 62, 8). Kršćani bi trebali nastojati osjetiti i procijeniti svoje osjećaje, prema Svetom pismu. Kršćani mogu razgovarati s Bogom o tome što osjećaju, baš kao što je to David obično činio u psalmima (Psalam 25, 16-18; 55, 4-8). 

Kao Kristovi sljedbenici, vjernici se ne moraju bojati izražavanja ili osjećanja, jer je njihov Gospodin redovito doživljavao i izražavao snažne osjećaje (Luka 22, 44; Ivan 11, 32-35; Hebrejima 5, 7). Osjećaji neke osobe mogu biti koristan pokazatelj koji ukazuje na područja s kojima se treba pozabaviti i moliti. Na primjer, Sveto pismo uči da ljutnja ne dovodi do Božje pravednosti (Jakovljeva 1, 20) i da za nju ne treba ostavljati mjesto u (Efežanima 4,  26-27). Međutim, ljutnja kao osjećaj, može pokazati pojedincu da postoji problem u njihovom srcu u vezi s tim kako reagiraju na određene situacije ili ljude. Priznavanje ovog temeljnog problema pod osjećajem ljutnje može pomoći vjerniku bolje razumijevanje i ophođenje s grijehom koji ih tjera na ljutnju.

Poput toplomjera, koji detektira kada i ako osoba ima temperaturu, tako i emocije mogu biti dobri pokazatelji kada postoji srčani problem u načinu na koji se osoba odnosi prema događajima ili ljudima. 

Što Biblija kaže o osjećajima?

Osjećaji se spominju u cijeloj Bibliji i legitiman su dio ljudskog života. Bog je stvorio ljude s osjećajima, jer Bog sam osjeća i čovječanstvo je stvoreno na Njegovu sliku. Iako Gospodin osjeća savršene i svete osjećaje, ljudski je pad negativno utjecao na način kako ljudi osjećaju osjećaje. Zbog utjecaja grijeha, ljudi se ne bi trebali oslanjati na svoje emocije za vodstvo, nego bi se trebali pouzdati u Gospodina i slijediti Ga. Također, kršćani bi trebali biti spremni za interakciju i na osjećanje svojih osjećaja na temelju istinitosti Svetog pisma.

Osjećaji često mogu poslužiti kao korisni pokazatelji, koji vjernicima mogu pomoći u prepoznavanju grješnog problema koji postoji u srcu. Iako oni ne bi trebali biti temelj vjerničkih uvjerenja ili postupaka, osjećaji su bitan dio čovječanstva i odražavaju jedinstvenu poziciju čovječanstva koje je stvoreno na Božju sliku. 

Autorica: Sophia Bricker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!