Na svijetu se događaju grozne stvari! Zbog takovih stvari i događaja rađaju se u ljudskim mislima pitanja: “Pa gdje je onda Bog, zar ne vidi sve to? Zašto šuti? Zašto Bog dopušta zlo?
Neki luđak uleti u osnovnu školu i bacačem plamena pobi dvanaestero male djece. I opet se pred nas postavlja pitanje: “Gdje je bio Bog? Zašto je On to dopustio?” postoji mnogo ljudi koji bi nam mogli ispričati slične priče i na kraju, s pravom, postaviti to pitanje. Njemački pisac Friedrich Schiller napisao je pjesmu koju nazva: “Pjesma radosti”. U njoj je i ovaj stih: “Braćo, nad zvjezdanim šatorom sigurno stanuje ljubljeni Otac!” Nasuprot tome, čovjek današnjice je sklon reći: “Braćo, nad zvjezdanim šatorom ne stanuje nikakav ljubljeni Otac!” Kad netko tako počne razmišljati, kad dođe do pitanja kao: “Gdje je Bog? Zašto On to dopušta?” vjerovatno će doći do točke kada će se u njegovu umu pojaviti opasne sumnje da Bog možda ni ne postoji?! Možda ne postoji ni nebo?! Možda je ateizam ipak u pravu?!Dragi prijatelji, onaj u čijem umu nastanu takve misli, trebao bi se uplašiti. Bilo bi užasno kada bi bila istina da Bog ne postoji. Tada, bi mi ljudi, bili poput životinja – sami i napušteni. Tada bi bili poput izgubljene djece koja ne mogu pronaći put do kuće. – Da ne postoji Bog? To bi bilo grozno! Kad mi netko kaže: “Ja sam ateist!” ja mu kažem: “Nemate pojma što ste time izrekli!” – Da ne postoji ništa iznad nas? Da smo napušteni? Da smo sami jedan s drugim?
Kao pastora često mi postavljaju pitanje: “Zašto Bog sve to dopušta?” Prije svega, znajte da ja nisam Božji ministar unutarnjih poslova. On mi nije povjerio svoje planove ili mi ih izdiktirao u stenogram. Razumijete li to? Osim toga glupo je postavljati takva pitanja – kao da mi možemo razumjeti Boga. Jednog dekana ili vrhovnog crkvenog poglavara bih još mogao razumjeti, ali Boga teško da mogu pravilno razumjeti. Bog kaže: “Moje misli nisu vaše misli, i moji puti nisu vaši puti.” To dovoljno jasno govori. Ali u Bibliji naiđoh na još neke spoznaje, pa bih vam htio odgovoriti.
Ono što bih želio naglasiti u svezi tog pitanja je to da je to pitanje krivo postavljeno. ono, je postavljeno na ovakav način: U sudnici na sudačkoj stolici sjedi pastor Busch. Na mjestu optuženika sjedi Bog. Tada mu kažem: “Optuženi Bože, kako možeš dopustiti da se sve to događa? Zašto šutiš na sve to?” Da vam iskreno kažem, takav Bog koji bi nas ostavio u sudačkoj stolici, a da On sjedi na mjestu za optužene, ne postoji. Jednom, jedan čovjek na rudarskom štrajku mi kaže: “Čuj me pope! Ako postoji Bog, u što ja nisam siguran, ali možda nekakav postoji, tada ću kad umrem stati pred njega i reći mu: – i tada je počeo urlati – “Zašto si dopuštao da ljudi umiru na bojištima? Zašto si dopuštao da djeca gladuju? Zašto si dopuštao bolesti? Zašto? i tada ću mu reći; “Bože gubi se! Nestani!” Čovjek je ogorčeno urlao. Tada i ja počeh vikati: “Tako je! Dolje s rakvim Bogom!” on odjednom potpuno ušuti. Sav u čudu me upita: “Samo trenutak! Pa vi ste pastor? Ne možete vi vikati: dolje s takvim Bogom!” Na to mu ljutito odgovorih: “Slušaj! Bog pred kojega bi ti mogao na ovaj način doći, bog na kojeg se možeš derati i koji bi ti dopustio da ga izvedeš na optuženičku stolicu, takav bog postoji samo u tvojoj mašti.” Takav bog ne postoji! Ali postoji stvarni Bog pred kojim ćeš ti stajati kao osuđenik, pred kojim nećeš moći ni usta otvoriti. Postoji samo Bog koji će tebe pitati: “Zašto me nisi proslavljao? Zašto me nisi prizivao? Zašto si lagao? Zašto si živio nečistim životom? Zašto si mrzio? Zašto si se svađao? Zašto si…?” To će te on pitati. Tada će ti zastati riječ u grlu. Nećeš moći dati ni jedan odgovor! Ne postoji Bog kojemu bi mi mogli reći: “Gubi se!” Ali postoji živi Bog koji je stvaran i svet, i koji bi tebi jednoga dana mogao reći: “Nestani, gubi se!”
Danas kad ljudi prebacuju Bogu: “Kako to Bog može dopustiti?” mogu im reći: “Takav budalasti bog koji bi nam dopustio da ga optužujemo i da mu predbacujemo ne postoji. Postoji samo jedan svet i pravedan Bog koji optužuje mene, odnosno vas. Jeste li dosad poštovali sve Božje zapovjedi, ne prekršivši ni jednu? Dobro promislite! Bog se nije nimalo šalio predajući ljudima svoje zapovjedi. Dakle, mi smo ti koji smo optuženi – ne Bog!
Autor: Willhem Busch
