Zašto će Bog pustiti Sotonu nakon 1000 godina?

Otkrivenje 20,7-10: „A kad se navrši tisuću godina, Sotona će biti pušten iz tamnice svoje, te će izaći da zavede narode s četiriju krajeva zemlje, Goga i Magoga, i skupi ih za boj. Njih će brojem biti kao pijeska morskoga. I uzađoše na širinu zemaljsku i op­koliše tabor svetih i ljubljeni grad. I siđe s neba oganj od Boga, i proždrije ih. A njihov zavodnik, đavao, bî bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje su ­Zvijer i Lažni prorok, i ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.“

Dok čitamo ove stihove, pitamo se: „Zašto će Bog pustiti Sotonu na kraju milenijskog razdoblja vladavine Isusa Krista?“ Prvo, moramo priznati da postoje neka biblijska pitanja na koja ne možemo odgovoriti s ove strane slave, jer je Bog odlučio zadržati neke tajne za sebe (Ponovljeni zakon 29,29; Rimljanima 11,33-36). Ipak, kao vjernici, čak i ako ne možemo uvijek razumjeti nešto u vezi Božje Riječi, Njegove volje ili Njegovih putova, možemo biti sigurni da On uvijek ostaje vjeran, odan i pouzdan, te u svjetlu toga naš je posao da ono što razumijemo poslušamo što je brže, potpunije i bolje moguće. Čak i ako ne bismo mogli odgovoriti na pitanje zašto će Bog pustiti Sotonu, možemo predložiti neke moguće razloge i motive, koji se temelje na razumijevanju cjelovite Božje Riječi.

Početkom tisućljetnog razdoblja samo će vjernici biti živi (Otkrivenje 19,17-21), od kojih će neki proći kroz razdoblje Nevolja, a neki se vratiti s Gospodinom pri Njegovom drugom dolasku. Bit će to vrijeme mira kakvog nije bilo u povijesti (Izaija 2,4; Joel 3,10; Mihej 4,3). Isus će vladati na Davidovu prijestolju, pri čemu će nametnuti dobronamjernu teokraciju nad cijelom svojom kreacijom. Isus će se pobrinuti da svakome bude ispunjena svaka potreba, dok neće tolerirati grijeh koji prevladava u današnjem društvu (Psalam 2,7-12; Otkrivenje 2,26-29; 12,5; 19,11-16). Možemo samo zamisliti takvo vrijeme kao što je „raj na Zemlji“.

Vjernici koji žive za vrijeme Nevolja bit će smrtni. Oni će živjeti i ponovno napuniti Zemlju tijekom tisućljetnog kraljevstva. Bez razaranja grijeha koji uzima svoj danak, možemo zamisliti da će rast populacije za vrijeme tisućljetnog razdoblja biti ogroman, gotovo neshvatljiv. Svi oni koji će biti rođeni tijekom tisućljeća uživat će u prednostima i blagoslovima Kristove vladavine na Zemlji, ali će i dalje biti rođeni s grešnom naravi, i dalje će se moći slobodnom voljom pokajati i vjerovati u Evanđelje, osobno se odlučujući za Krista kao Spasitelja i Gospodina.

Ipak, na kraju tisućljetne vladavine Sotona će biti odriješen i moći će prevariti ogroman broj ljudi koji će ga slijediti u jednu konačnu pobunu protiv Gospodina slave i Njegovih svetih! Čini se da što se čovječanstvo više udaljava od Nevolja i početka tisućljetnog razdoblja, više će „uzimati zdravo za gotovo“ koliko im je dobro, a neki će čak sumnjati u Božju dobrotu. Iako je rečeno da je broj onih koji su se pobunili sa Sotonom „kao pijeska morskoga“ (Otkrivenje 20,8), oni će još uvijek biti manjina u odnosu na broj onih koji se nisu pobunili. Ipak će biti veliki broj duša koji će se pridružiti Sotoni. Bez sumnje, jedan od glavnih razloga zašto nam je Bog dao ovu sliku o tome što će se dogoditi jest da pokaže duboko ukorijenjenu grešnu narav svojstvenu čitavom čovječanstvu (Jeremija 17,9).

Osim toga, Bog nam pokušava reći nešto o Njegovoj naravi koju će prikazati tijekom tisućljetnog razdoblja. Njegova će milost i dobrota biti kontinuirano vidljivi. No, na kraju 1000 godina neće imati više nimalo tolerancije za pobunu. Tada neće pokazivati nimalo milosti niti davati „drugu priliku“. U to će vrijeme biti brz na osudi, a konačna pobuna Sotone i grešnog čovjeka završit će u bljesku vatre. Nakon toga nastupa konačni sud mrtvima (sud pred Velikim bijelim prijestoljem, Otkrivenje 20,11-15). Vječnost tada može početi s nestankom grijeha u svakom smislu i za sva vremena.

Konačno, Bog nastoji učvrstiti neke veoma važne pouke u vezi samog Sotone, osobito za vjernike. Prvo, da je Sotona bio i uvijek će biti neprijatelj čovječanstva. Kao što je Bog fiksirao svoju ljubav prema nama, tako Sotona prema nama ima posebnu mržnju. Od Sotoninog pada (Izaija 14, Ezekiel 28), on je bio protivnik vjernika i prikladno je opisan kao krajnji prevarant čovječanstva (Ivan 8,44; 1. Ivanova 2,22). Sve što može dati ili obećati čovjeku jest smrt i uništenje (Ivan 10,10a). Sotona se također prikazuje kao stvarno poraženi neprijatelj, i njegova krajnja sudbina je sigurna, zajedno sa sudbinom svih koji ga slijede. Bog nas pokušava podsjećati da je Sotona stvoreno biće koje je bespomoćno pred Njime. Sve to bi trebalo ohrabriti današnje vjernike da ozbiljno shvatimo Boga u Njegovoj Riječi u vezi naše pozicije u Kristu s obzirom na đavla (Matej 4,1-11; Luka 4,1-13; 1. Korinćanima 10,13; 2. Korinćanima 4,1-7; Jakovljeva 4,6-8; 1. Ivanova 2,15-29; 1. Ivanova 4,1-3), pogotovo dok se prisjećamo ove velike istine: „Vi ste od Boga, dječice, i pobijedili ste ih; jer veći je Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu“ (1. Ivanova 4,4 VB).

Prijevod: Vesna L.