Zašto je Isus pozvao Judu da bude učenik ili apostol ako je znao da će Ga izdati? Morao je imati dobar razlog za to.
Isus poziva Dvanaestoricu
U Luki 6, vidimo kako Isus odabire dvanaest učenika: „Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica“. (Luka 6, 14-16)
Dok čitamo Djela apostolska, svaki od apostola spominje se sukladno utjecaju kojeg su imali, sa apostolom Petrom na čelu. Juda se spominje posljednji. Zašto bi Isus pozvao Judu ako je znao da će Ga ovaj izdati? Za vrijeme Isusove zemaljske službe, nitko od drugih apostola nije znao da će Juda izdati Isusa. To su saznali tek posljednje večeri, kada je Juda izdao Isusa i kada je Isusa došla uhititi velika skupina vojnika.
Za njih je to bilo iznenađujuće jednako kao i za židovske vođe kada je Juda ponudio da će izdati Isusa za trideset srebrnjaka. Dotad nitko nije ništa posumnjao za Judu. Samo je Isus znao. Zašto bi ga Isus pozvao ako je znao da će Ga Juda izdati? Za ovo postoji vrlo dobro objašnjenje.
Ispunjeno proročanstvo
Razlog zbog kojeg je Juda bio izabran da bude apostol jest taj što on nije izabran da primi vječni život. Znam da ovo zvuči kao opravdanje, no zbog Bogu znanih razloga, On odlučuje koga će spasiti. Zahvalite Bogu što vas je spasio! Nemojte se pitati zašto! Zato što nas je Bog odlučio spasiti ne znači da smo bolji od drugih, samo smo u boljoj poziciji! Svatko tko je spašen spašen je zbog Božjeg besplatnog dara milosrđa. (Efežanima 2, 8)
Isus je rekao one noći kada je bio izdan: „Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni“. (Ivan 17, 12) Evo dio odgovora: „da se Pismo ispuni“.
VIDI OVO: Je li Juda Iškariotski bio bespomoćna žrtva biblijskih proročanstava?
U mesijanskom proročanstvu, psalmist očigledno govori o Isusu kada piše: „Čak i blizak prijatelj, kojem sam vjerovao, koji je jeo moj kruh, podigao je svoju petu na mene“. (Psalam 41, 9) Ovo je vrlo slično onome što je Isus rekao o Judi: „Onaj koji svoju ruku umoči u posudi sa mnom izdat će me“. (Matej 26, 23)
Proročanstvo pslamista napisano je 1.000 godina prije nego što je Isus bio izdan. Za vrijeme posljednje večere, Isus je jeo kruh s Judom, a Juda je „podigao svoju petu“ na Isusa. Lukino evanđelje bilježi kako je Isus rekao: „A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu“. (Luka 22, 21) Isus dva puta ukazuje na to da će Njegov izdajica jesti s njima i biti u njihovom društvu. Psalam 55, za kojeg se smatra da se radi o Judinom proroštvu, piše kako je Juda bio „jednak meni, moj prijatelj, moj pouzdanik“(stih 14), ali da je Juda „svoju ruku ispružio protiv svojih prijatelja“. (Psalam 55, 20) Ovdje se vrlo vjerojatno piše o učenicima.
Odabran od Boga
Danas među nama mogu biti drugi Jude. Zapamtite, Juda je bio crkveni blagajnik, a nitko od apostola nije znao da će Juda biti taj koji će izdati Isusa. Čak su se pitali je li to netko od njih! Zašto je Isus pozvao Judu? Bog koristi zlo za dobro. (Postanak 50, 20) No, Bog nikada ne stvara zlo. Zlo dopire od nas samih i počiva u nama, jer imamo palu prirodu. Mi činimo loše stvari, no Bog na neki način naše loše odluke može preokrenuti u dobre stvari za druge ili za nas. Ipak, Bog nas ne kuša na grijeh. Mislim da nikome od nas ne treba ovo razjasniti. (Rimljanima 3, 10-12)
VIDI OVO: Je li Juda bio spašen ili je izgubio svoje spasenje?
Iz razloga koje ne možemo objasniti, Bog odabire ono što je bilo namijenjeno za uništavanje (kao što bi lončar posjedovao gomilu nepotrebnog posuđa) i umjesto bacanja u vatru, on te posude proslavlja. Božji odgovor Mojsiju isti je odgovoru kojeg je dao apostolu Pavlu: „Smilovat ću se komu ću se smilovati; sažalit ću se nad kime se želim sažaliti“. (Izlazak 33, 19; Rimljanima 9, 16) Ne možemo znati zašto i nije na nama da saznamo. Ne radi se o tome da smo ”posebni”. Bog zna zašto, to je za mene dovoljno. Zahvalite Mu zbog toga što je odabrao baš vas! (Ivan 6, 44; Efežanima 1,1)
Zaključak
Ako želimo vidjeti kako Bog djeluje kroz povijest, od prošlosti do budućnosti, jedna od najboljih, biblijskih knjiga je poslanica Efežanima. Bog preko apostola Pavla kaže: „Odabrao nas je prije postanka svijeta kako bismo mogli biti sveti i bez krivnje pred Njim“. (Efežanima 1, 4) Ne smijemo razmišljati na način da je Bog rekao: „Vau, njih dvoje je tako posebno, mislim da ću njih spasiti“. To se neće održati na Vrhovnom sudu u raju. Protiv nas postoji previše dokaza. (Rimljanima 3, 10-12; 23) Spašeni smo samo Božjom ljubavlju
Možda postoje i drugi razlozi koje ne znamo, no smatram kako je Božja ljubav dovoljan razlog. Trebali bismo biti najsretniji ljudi na planeti. Razlog za to je jer nas je Bog „u ljubavi predodredio po Isusu Kristu za posinjenje po slobodnoj odluci volje svoje“. (Efežanima 1, 5) To je bila Njegova volja, ne naša. Mi nemamo sposobnosti odabrati Boga. Mrtvaci ne mogu odabrati ništa, (Efežanima 2, 1-4) slično kao što niti Lazar nije mogao pomoći Isusu u tome da ga Isus uskrisi od mrtvih. (Ivan 11) Ako je Bog odabrao nas, a ne nekog drugog, ne pokušavajmo to objasniti. Ne možemo. Bog nas je odabrao, ne samo zato što što smo divni, već zašto je je Onaj koji jest divan najprije volio nas. (1. Ivanova 4, 19)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
