Ne možemo spriječiti odbacivanje od strane drugih, ali možemo odbiti dopustiti da nas to odbacivanje rani.
Kada odbacivanje predamo Bogu i dopustimo da On sagleda naše boli i emocije koje nastaju odbacivanjem, možemo u njemu naći nešto dobro.
Otkupljivanje odbacivanja je jedan od načina na koji nas Bog uči dobromu te stvara ljepotu iz pepela. Zašto je odbacivanje od strane drugih dobro za vas?
1. Učimo da se naša vrijednost temelji na Božjem mišljenju
Kada tražimo našu vrijednost u odobravanju drugih osoba, tada postajemo ovisni o tome da svoju vrijednost mjerimo prema onome kako nas drugi ocjenjuju. Ta je igra komplicirana i čini od nas slabe ljude. Naša vrijednost leži u Božjem mišljenju, a On nas naziva izabranima i voljenima.
No, vrlo je teško ovo zapamtiti kada se Bog čini daleko te smo okruženi ljudima za koje nam se čini da imaju sve što nama nedostaje. Kada se okrenemo Bogu kao izvoru odobravanja tada nam ljudsko odobravanje prestaje biti važno. Odbacivanje boli, ali ne određuje vašu vrijednost. (Kološanima 3,12).
2. Učimo kako se nositi s osjećajima
Ako samo želimo da odbacivanje nestane, ono se neće smanjiti. Odbacivanje se događa. Zbog toga mi često osjećamo bol, ranjeni smo te vjerujemo da ne trebamo priznati da imamo takve osjećaje. Osjećaji su Boji dar koji služi kako bi mogli iskusiti sve što nam život nudi. Kada zanemarimo naše suze i bol, mi sebi ne dozvoljavamo osjećati puninu radosti, ljubavi i smijeha.
Odbacivanje nam daje priliku da osjećamo i da te osjećaje hranimo Božjom Riječi. Utješeni smo kada se sjetimo i kada podsjetimo naša srca na ono što Bog kaže o nama i što nam govori. (Psalam 62,8).
3. Razvijamo suosjećanje prema drugima
Odbacivanje je jedna od konstanti u našem životu. Prirodna reakcija na odbacivanje jest osnaživanje naših srca i podizanje zida oko nas. No odbacivanje nas može naučiti suosjećanju ako mi to dopustimo. Nećemo se svi odjednom odlično slagati i voljeti jedni druge. Uvijek će postojati sukob osobnosti. Postojat će razlike u svjetonazoru.
Vrlo ćete teško pronaći mjesto na kojem se svi osjećaju prihvaćenima; podsjetit ćemo jedni druge na slabosti koje imamo, a u tim trenutcima imamo izbor. Možemo prema njima pokazati suosjećanje ili se možemo okrenuti od njih. Kada iskusimo odbacivanje tada se sjetimo kako je osjećati se neželjeno te nas to zauzvrat podsjeća da trebamo drugima ukazati samilost. (Rimljanima 12,10).
4. Preusmjeravamo naše ambicije
Duboko u našem srcu leže želje za samoostvarenjem, za prihvaćanjem i slavljenjem samih sebe. Mi smo često vrlo sebični. Postoji dio u našem srcu koji želi priznanje za našu odličnu ideju ili nesebično djelo. Sa svakim odbacivanjem s kojem smo suočeni, s našeg se srca guli još jedan sloj sebičnih ambicija dok na koncu ne ostane samo briga za Boga i njegovu slavu, a ne našu.
Odbacivanje nas uči da postanemo manji kako bi se On mogao povećati, a naše se sebične ambicije zamjenjuju s božanskim ambicijama. Ambicija koja služi promoviranju Božje slave kroz bilo koga ili bilo što što On izabere jest ambicija koju dobacivanje usavršava. (Jakov 3,16).
5. Počinjemo dublje razumijevati Božju ljubav
Odbacivanje može unaprijediti naše shvaćanje ljubavi. Znate li koliko ste vi voljeni? Istinski i pravo voljeni? Razumijete li to samo intelektualno? Je li vaše srce bilo toliko puta ranjeno da ljubav više ne dopire do njega? Naša iskustva s ljudskom ljubavlju izvrću našu percepciju Božje ljubavi. Svaki put kada se okrenete Božjoj ljubavi koja ispunja, Bog iskupljuje odbacivanje u vašem srcu. Ako možete odvojiti vaš strah od odbacivanja od stvarnog čina odbacivanja tada možete započeti putovanje u kojem ćete primiti Božju ljubav u najdublje dijelove svoga srca. (Rimljanima 8,38-39).
6. Više se poistovjećujemo s Kristom
Isusa su odbacili Njegovi sljedbenici, učenici, suradnici i Njegovi neprijatelji. Odbacivali su ga cijeloga života, ali on nije dopustio da mu to obilježi službu na Zemlji. Isus je ostao usmjeren na svoju misiju. Liječio je, volio i oslobađao ljude koji su isto bili odbačeni.
Služenje Kristu neće nam uvijek donijeti pohvalu. Možda će nam donijeti bol, odbijanje i patnju, ali trebamo znati da je to život sa svrhom i da će Bog to odbacivanje iskoristiti kako bi nas oblikovao dok mu služimo. Ako trpimo odbacivanje, postajemo sličniji Kristu. (2. Korinćanima 1, 5).
7. Vježbamo se voditi bitke s hvalom
Kada se okrećemo hvaljenju i slavljenju Boga u svojoj odbačenosti, neprijatelju oduzimamo najjače oružje. Odbačenost je osobna. To je napad na osobu kojom nas je Bog načinio. Mi smo sredstvo kojim liječi ovaj umirući svijet, i patimo kada nas odbace iz prostora našeg misijskog djelovanja. Hvala i slava su korisno oružje kada nas napadnu jer naša srca pretvaraju u ratnika koji se bori za nas. Mi se borimo za Njegovo ime i gledamo Ga kako se On bori za nas. Neprijatelj naše duše koristi odbacivanje protiv nas, ali možemo mu uzvratiti hvaleći Boga. (Psalam 8, 1-2).
8. Vježbamo svoje usmjeravanje na Boga
Strah je za čovjeka zamka. Zarobljava ga i osakaćuje, i uvijek nas hvata u nezgodnom trenutku jer su zamke skrivene. Odbacivanje pokazuje da u našem srcu još ima straha. Kada nam odbacivanje probode srce, to je prilika da iz njega iščupamo korov straha. Korijenje ne ide duboko pod zemlju, i iz svojeg sam srca izvukla nekoliko metara korijenja tako što sam ga pratila do izvora.
Kada se u našem srcu pojavi odbacivanje, trebamo ga slijediti do korijena naših nesigurnosti i problema s identitetom, što je najčešće ukorijenjeno u našem strahu od čovjeka. Odbacivanje nam može pomoći da se usmjerimo na Božje odobravanje, a ne na ljudsko neodobravanje. (Mudre izreke 29, 25)
9. Biramo zahvalnost umjesto nezahvalnosti
Nezahvalnost za posebne darove koje imamo sprječava nas da budemo zahvalni za slične darove drugih ljudi. Možda su njihovi darovi bolji od naših, ili smo propustili promaknuće, ili je netko drugi odabran da govori na okupljanju žena. Umjesto da uzgajamo nezadovoljstvo, trebamo biti zahvalni Bogu za darove koje imamo.
Zahvalite Mu za darove koje nam je dao, što imamo novi dan da ih iskoristimo, i što ih je dao u pravo vrijeme. Naše nezadovoljstvo s onim tko smo i što posjedujemo ponekad nas sprječava da vidimo prilike koje nam Bog sada daje. Odbačenost može pretvoriti nezadovoljno srce u zahvalno srce (Jakov 1, 17).
10. Božju milost doživljavamo kroz evanđelje
Odbacivanje je staro koliko i planine. Biblija je puna primjera odbacivanja, ali najpoznatije je bilo početak našeg puta iskupljenja. Postanak 3 nam govori o priči o tome kako su Boga odbacila bića koja je stvorio da ih ljubi i da s njima bude. Ali zbog svoje boli odbačenosti napravio je plan iskupljenja. Bez tog prvotnog odbacivanja ne bi bio potreban plan da cijelo čovječanstvo iskusi Njegovu nevjerojatnu milost. Naše osobne priče o odbačenosti daju nam priliku da podijelimo poruku evanđelja tako što širimo milost i oprost na one koji su nas ranili (Postanak 3, 15).
Bog može otkupiti vašu odbačenost. On razumije bol koju osjećate i on vam nudi priliku da se promijenite, a ne da ona promijeni vas. Od odbačenosti ne morate bježati. Ako ju stavite u ruke milosrdnog Boga, ona može postati dragocjen dar. Odbačenost može postati katalizator promjene u vašem životu. One promjene koju vam Bog daje kako biste bili dio Njegove svrhe da Ga približite svijetu.
Autor: Jessica Van Roekel; Prijevod i obrada: Ida U.; Izvor: Ibelieve.com
PROČITAJTE JOŠ:
- Usamljenost je moćan osjećaj: Zašto nije dobro da čovjek bude sam?
- Molitva protiv negativnih misli
- Nećeš se svima svidjeti
