Živimo u svijetu koji nam nameće što nas može ispuniti. Zašto vas ljubavna veza ne može ispuniti?
Jeste li ikada željeli nešto toliko jako i bili ste toliko usredotočeni na tu jednu stvar da, kada to niste dobili, osjećali ste se jadno? Ili ste možda napokon dobili ono što ste čekali, a i dalje ste nezadovoljni ili prazni? Mnogi vjeruju u mit da će ih “upotpuniti” srodna duša, ali su često razočarani kada shvate da je život toliko različit od izmišljenih ljubavnih priča.
Živimo u svijetu koji nas potiče da neprestano jurimo za “stvarima”. Promaknuće na poslu, nova veza, beba, otmjena kuća ili auto, više pratitelja na društvenim mrežama, više novca … Popis bi se zaista mogao nastaviti unedogled. Pa ipak, sve te stvari daju privremeno zadovoljstvo, ostavljajući nas na kraju ili praznima ili žudimo za još.
Ljubavna veza vas ne može ispuniti – može samo Bog
Bog nas je stvorio sa željama, potrebama i žudnjama u našim životima. Postanak 2, 15-17 kaže:
Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: “Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!”
U vrtu je Adam trebao hranu. Bog ga je takvim stvorio. Ponekad pogrešno mislimo da čovjek nije imao potrebe u edenskom vrtu. To nije istina. Čovjek je imao potrebu za zrakom, potrebu za hranom i, kao što saznajemo kasnije u Postanku 2, potrebu za društvom (r. 18). Dakle, Bog je stvorio čovjeka sa žudnjama i potrebama, s praznim želucem koji treba napuniti, a te žudnje je trebalo zadovoljiti samo od strane Boga i na način koji je odredio, što nas dovodi do problema grijeha u Postanku 3.
Grijeh i zadovoljština
Obratite pozornost na to kako je Evu navela zmija da jede sa stabla koje je Bog zabranio:
Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. (Postanak 3, 6)
Jezik želje je posvuda u ovom stihu. Eva je vidjela da je drvo dobro za hranu i da je užitak za oči. Po prvi put vidimo žudnje čovjeka koje ga tjeraju da zadovolji svoje potrebe izvan Stvoritelja. Ovdje nemojte propustiti okidač grijeha – gledanje na stvari ovoga svijeta da nas zadovolje bez našeg Stvoritelja. Stvarnost je da ništa nije dobro ako ne dolazi od Boga. Možda se čini poželjnim, ali je loše.
Činimo grijeh jer mislimo da će to biti dobro. Bilo da se radi o požudi, pohlepi, materijalizmu, preljubu, ogovaranju ili bilo kojem drugom grijehu, sami sebe uvjeravamo da će to biti dobro, poželjno i ugodno. Ali na kraju nas to uništi. To je odvratilo Adama i Evu od Onoga koga su njihove duše najviše trebale.
Kruh života
Kada je Isus rekao mnoštvu da radi “ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni” (Ivan 6, 27), počeli su Ga uspoređivati s Mojsijem, ističući da je kruh bio čudesno osiguran preko Mojsija dok je Izrael bio u pustinji (r. 31). Ali Isus ih je podsjetio da nije Mojsije nego Bog taj koji je dao kruh. Isus je rekao da njegov Otac daje “pravi kruh s neba”, a taj kruh je onaj koji “daje život svijetu” (Ivan 6, 32-33).
Isus zatim daje zapanjujuću izjavu: “Ja sam kruh života …”. U biti govorio: “Ja sam Božja opskrba. Ja sam taj koji zadovoljava vaše potrebe. Ja sam taj koji ispunjava tvoje želje.”
PROČITAJTE: 5 načina kako ispuniti Božju svrhu za naš život
Pravo zadovoljstvo se ne nalazi u darovima, već u Darovatelju. Bog nas je povezao i stvorio da budemo zadovoljni u Njemu. Zbog toga mrzim takozvano “evanđelje prosperiteta“, koje uopće nije evanđelje. Ne dolazite Bogu po nešto; dolaziš Bogu da dobiješ Boga. On je bolji od svih stvari na ovom svijetu zajedno. On nije sredstvo za postizanje cilja. On je cilj – vječnost s Njim!
Vjerovanje u ovu istinu značajno mijenja način na koji živimo, jer tada shvaćamo da se čak ni najbolje stvari na ovom svijetu ne mogu usporediti sa zadovoljstvom koje nalazimo u Bogu. I budimo iskreni: kada pogledamo naše živote, naše crkve i našu kulturu, jasno je da ne vjerujemo da nam je Bog dovoljan. Mislimo da treba više većih i boljih stvari. Ali imamo Isusa, koji nas jedini istinski može ispuniti.
