Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?

Foto: Pixabay

To je jedno od težih pitanja u cijeloj teologiji. Bog je vječan, beskonačan, sveznajući, sveprisutan, svemoćan, itd. Zbog čega mi, ljudska bića (koji nismo vječni, beskonačni, sveznajući, sveprisutni ili svemoćni) očekujemo da u potpunosti razumijemo Božje putove?

Knjiga Joba se bavi ovim pitanjem. Bog je dozvolio Sotoni da Jobu učini što god želi, osim da ga ubije. Kakva je bila Jobova reakcija?

“On me ubit’ može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.” (Job 13,15).  “Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1,21). Job nije razumio zbog čega je Bog dopustio da mu se događaju te stvari, ali je znao da je Bog dobar i nastavio mu je vjerovati. Konačno, takva bi trebala biti i naša reakcija. Bog je dobar, pravedan, pun ljubavi i milosrdan. Često nam se događaju stvari koje jednostavno ne možemo razumjeti. Ipak, umjesto da sumnjamo u Božju dobrotu, naša reakcija bi trebala biti vjera u Njega. “Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.” (Izreke 3,5-6).

Možda je bolje pitanje “Zašto se dobre stvari događaju lošim ljudima?” Bog je svet (Izaija 6,3, Otkrivenje 4,8). Ljudska bića su grešna (Rimljanima 3,23; 6,23). Želiš li znati na koji način Bog gleda na ljudska bića? “Kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro – nijednoga nema. Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, usta im puna kletve i grkosti; noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima.” (Rimljanima 3,10-18). Svako ljudsko biće na ovoj planeti zaslužuje da bude bačeno u pakao ove iste sekunde. Svaka sekunda koju provedemo na životu je samo po Božjoj milosti. I najgora nesreća koju možemo doživjeti na ovoj planeti je milosrđe u usporedbi s onim što zaslužujemo, vječitim paklom u ognjenom jezeru.

“A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok  još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.” (Rimljanima 5,8). Unatoč zloj, pokvarenoj, grešnoj naravi ljudi na ovome svijetu, Bog nas je ipak ljubio. Ljubio nas je toliko da je bio spreman umrijeti da uzme kaznu za naše grijehe (Rimljanima 6,23). Sve što mi moramo učiniti je vjerovati u Isusa Krista (Ivan 3,16, Rimljanima 10,9) kako bi nam bilo oprošteno i kako bi dom u nebu bio našom baštinom (Rimljanima 8,1). Ono što mi zaslužujemo = pakao. Ono što nam je dano = vječni život u nebu ako vjerujemo. Kaže se da je ovaj svijet jedini pakao koji će vjernici iskusiti i jedini raj koji će nevjernici doživjeti. Sljedeći puta kada si postavimo pitanje „Zašto Bog dopušta da se loše stvari događaju dobrim ljudima?”, možda bi pitanje trebali preformulirati u „Zašto Bog dopušta da se dobre stvari događaju lošim ljudima?”

Reci što misliš