Žene Uskrsa: Zašto ove žene zaslužuju naše divljenje i pohvalu?

Zbog hrabrosti, žene Uskrsa ostale su pored križa do posljednjeg trenutka.

Žene Uskrsa zaslužuju naše divljenje i pohvalu. One su pokazale ljubav prema Isusu tako što su Mu, bez obzira na sve, ostale vjerne do kraja.  

Pažljivo čitanje Lukinog evanđelja 22-24, Ivanovog evanđelja 19-20 i ostalih zapisa koji nam govore o raspeću i uskrsnuću, mogu nas zapanjiti zbog hrabrosti žena Uskrsa

Marija Magdalena, Marija, Jakovljeva majka, Ivana i Saloma su bile neke od žena Uskrsa. Gledale su izdaleka kako su čavli probadali noge i ruke Isusa, Gospodina kojeg su voljele. 

Te su žene postale snažne Isusove učenice i sljedbenice, nježno se brinući za Njegove potrebe. 

Priča o Uskrsu živopisno je prikazana kod žena čija je tiha hrabrost bila vidljiva od užasa križa do čuđenja zbog praznog groba i prvog ukazanja uskrsloga Krista.

Lako je zanemariti važnost tih žena, ne opaziti njihovu ulogu u patrijarhalnom poretku onoga vremena.

Smatralo se da žene u tadašnjem društvu nemaju pravo glasa po pitanjima aktivnosti zajednice, da im se kao glasnicama ne može vjerovati i da na sudovima ne mogu biti pouzdani svjedoci.

Kao biblijski likovi i učenice, te bi žene mogle djelovati anegdotalnima u sklopu veće drame nepravednog i brutalnog suđenja i raspeća Božjeg Sina. Te žene mogu djelovati malenim djelom uskrsne priče, u usporedbi s radošću koje je Spasitelj izazvao uskrsnućem na to uskršnje jutro.  

Svaka od tih žena pokazivala je hrabrost i duboko ukorijenjenu smjelost, tijekom čekanja na sučeljavanje s nedaćama i smrću svoje najdublje čežnje i nade.

Vjerovali su da su pronašli obećanog Spasitelja, ali događaji tog prvog Uskrsa dali su im sve razloge da budu preplavljeni strahom i sumnjom.

U nastavku slijede tri elementa hrabre vjere, koje su pokazale svaka od tih žena Uskrsa. 

1. Neprestano su pokazivale ljubav

Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ (Ivan 13, 34)

Te iste žene, koje su pomagale Isusu u službi, bile su dovoljno blizu da mogu učiti od Njega, slušati i rasti kao učenice. Isus ih je naučio kako voljeti Boga i voljeti druge. Voljeti kao što je Bog prvo volio. (Ivan 3,16) Primjerom su im pokazale da je Božja ljubav sveobuhvatna. To je bila trajna, nepokolebljiva ljubav.

Isusa u kojeg su vjerovali, upravo onog za koga su vjerovali da je obećani Mesija, osuđen je na smrt od strane opasne i razuzdane gomile, zbog koje je važan i moćan čovjek poput Poncija Pilata bio nemoćan. Njihov je Spasitelj odjednom postao osuđeni zločinac.

Je li bilo moguće da bi se njih moglo uvrstiti u pomoćnike Njegovoj pobuni? One su riskirale ugled i život pokazivanjem svoje ljubavi ispod križa. 

Pismo bilježi da su mnogi učenici, uključujući Petra, napustili Isusa u strahu od toga kako bi se tadašnje vlasti mogle ponašati prema Njegovim sljedbenicima. Žene Uskrsa ostale su kada su se drugi povukli. Njihove ožalošćene duše ostale su prebivati u sjeni užasa Isusove smrti.

Ljubav se prikazivala u hrabrosti Njegove majke Marije, njezine sestre i Marije Magdalene, dok su stajali dovoljno blizu križa da im je Isus mogao govoriti. (Ivan 19, 25) Nisu Ga mogle skinuti s križa; nisu Mu mogli pružiti ni dašak utjehe, ni olakšanje ljudskog dodira ljubavi.

Marija, Njegova majka, ondje je podnosila tešku i mučnu smrt svog Sina. Nije postojao način kako je mogla ublažiti tu patnju, ali je ipak ostala ondje. Ostale su ondje, u bdijenju ljubavi. 

Marija Magdalena
Snimka zaslona: YouTube

3. Žene Uskrsa su ljubile Boga cijelim svojim bićem

Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.“ (Matej 22, 37) 

Tijekom svoje službe Isus je uzdizao i pokazivao na dostojanstvo žena, odavši im čast kao nasljednicama svog Kraljevstva. Dijelio je evanđelje sa ženom pored zdenca, ozdravio je onu čiji je život doslovno istjecao iz nje, vratio je mrtvu mladu djevojku u život i uključio je žene među svoje učenike. Ovo je bio posebno radikalan potez, jer su u to vrijeme samo muškarci smjeli biti učenici. Ženama nije bilo dopušteno ni javno razgovarati s rabinima.

Isus je primjećivao i cijenio žene u društvu u kojem su žene smatrane predmetima ili dodatkom nečemu što vrijedi više od njih samih. Isus im je pokazao Božju ljubav na opipljivi način, zbog čega su one odgovorile na način da su željele voljeti Boga svim svojim bićima, čak i kada je to zahtijevalo rizik.

U Bibliji piše da su žene ostale podno križa sve dok nisu uklonili Isusovo tijelo, nakon čega su išle vidjeti gdje će Njegovo tijelo biti smješteno, zbog toga što su Isusovo tijelo željele pomazati.  Njihova ljubav prema Bogu ohrabrila ih je za spremnost riskiranja u situacijama koje su bile opasne i vrlo rizične. U tim su situacijama bile same, u situacijama u kojima žene inače ne bi išle bez pratnje muškaraca.  Pozvane su u zajedništvo patnje. To su bile prve žene učenice, koje su hrabro razvijale ljubav prema svome Gospodinu. 

3. Nije ih bilo strah izgledati budalasto

Bile su Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva, i još druge s njima, koje ovu vijest donesoše apostolima. A njihove riječi učiniše se ovima kao tlapnja i ne povjerovaše im.“ (Luka 24, 10-11) 

Marija, Isusova majka, zatrudnjela je izvan bračne zajednice, po Duhu Svetom. Marija Magdalena bila je izbavljena od sedam zloduha, a Ivana je također bila među onima koji su putovali s Lukom, žena koja je bila oslobođena od demona. Svaka od tih žena stupila je u vezu s Isusom na način koji je osporavao kulturne norme i pružao priliku za veliko poniženje.

Žene poput ovih ustale su “vrlo rano ujutro” (Luka 24, 1), nakon Šabata i zajedno su putovale kako bi odale čast svom Gospodinu prikladnim pokopom. Nisu se od Njega odvratile u smrti niti su Ga zanemarili zbog toga što bi mogle izgledati budalasto zbog nastavljanja vjerovanja u Mesiju, koji je sada bio pokopan.

Grobnica je bila zatvorena velikom kamenom. Ispred nje su stražarili rimski vojnici. Bila je puka ludost pomisliti da bi mogle odmaknuti kamen ili proći pored stražara. Ipak, hrabro su ušle u grobnicu, samo da bi utvrdile da je kamen odvaljen i da Isusovo tijelo nije bilo ondje.

Te su se žene zatekle prestrašene, ali itekako prisutne i slušajući, dok je anđeo izjavljivao da njihov Spasitelj živi. U društvu u kojem su žene smatrane nepouzdanim svjedocima na sudovima, žene Uskrsa su bile te koje su prve prenijele poruku nade i uskrsnuća javnosti koja bi to smatrala glupošću. Prenijele su poruku premda su znale da im se možda neće vjerovati.

Zbog hrabrosti, žene Uskrsa ostale su pored križa do posljednjeg trenutka.

U ljubavi, podnijele su tihu bezvučnost subote, obilježene zbunjenošću i razočaranjem, no ipak su bile spremne pomazati svog Gospodina.

Prve su došle do prazne grobnice, ne mareći za to da bi mogle izgledati budalasto, prve su izjavile radosne izjave o uskrsnuću.

Ivan 15, 5-18 bilježi da je Marija Magdalena prva vidjela Isusa živog, nakon što je ustao iz groba. Isus je oslobodio Mariju od demona, a ona Mu je zauzvrat dala cijelo svoje srce, dušu i um. Isus joj je tada povjerio poruku, kakva nikada prije nije bila izgovorena. Jedinu poruku, koja će promijeniti budućnost cijelog čovječanstva. Bez straha da bi mogla izgledati budalasto, ona je uskliknula: 

Vidjela sam Gospodina.“ (Ivan 20, 18) 

Autorica: Stacey Monaco; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: