Kako živjeti slobodan od svoje prošlosti

„Što bih trebao reći ovim dragim ljudima? Bože, što im mogu reći večeras o tome kako da žive slobodni od svoje prošlosti?“

Ovakve su misli jurile mojim umom dok sam vozio na sastanak gdje sam trebao govoriti.

Živio sam s obitelji u Portlandu, američkoj državi Oregon. Iz jednog od centara za rehabilitaciju ovisnika pozvali su me da govorim za štićenike i osoblje. Štićenici su bili muškarci i žene, od četrdeset godina i mlađi, mnogi iz problematičnih dijelova grada.

Neki su od njih bili iz gornjih slojeva društva. Svi su bili ovisnici o narkoticima, drogama koje se dobivaju na recept ili alkoholu. Bili su to dugogodišnji ovisnici.

Što sam im trebao reći?

Nikada nisam koristio narkotike, a alkohol sam popio samo tri puta u životu. Naučio sam mrziti alkohol u višim razredima osnovne škole i srednjoj školi, gledajući što alkohol čini mojoj obitelji.

Kako živjeti slobodan od svoje prošlosti

Na pola puta do mog odredišta, jedna rečenica počela se vrtjeti u mojim mislima. „Tvoja prošlost ili tvoje sadašnje okolnosti ne moraju odrediti tvoju budućnost niti tvoju osobnost.“

Cijelo me vrijeme zaokupljala ova misao.

„Tvoja prošlost ili tvoje sadašnje okolnosti me moraju odrediti tvoju budućnost niti tvoju osobnost.“

Dok sam nastavljao svoju dugu vožnju od četrdeset minuta do rehabilitacijskog centra, uz ove riječi koje su se upijale u moj um, znao sam da mi je Nebeski Otac dao riječi nade za ove drage ljude. Nisu morali živjeti u zatvoru ovisnosti niti jedan dan više.

Mogli su započeti „novi život“ s budućnošću koja je ispunjena nadom.

Susret s Isusom

Jednog dana Isus je krenuo na put sjeverno od Jeruzalema te zastao da se odmori pored izvora, pored grada Sihar. Izvor je bio znan kao „Jakovljev izvor“, jer je bio smješten na zemljištu u vlasništvu Jakova, a on ga je dao svom sinu Josipu.

Dok su Njegovi učenici otišli u grad kupiti ručak, Isus se odmarao pored izvora.

Dok je uživao u svom odmoru, Isus je imao zanimljiv susret sa ženom. Ona se udavala i razvodila pet puta, i sada je živjela s muškarcem.

Isusove riječi, koje joj je uputio dok ju je suočavao s njezinim grijehom, bile su pune nade za nov i pobjednički život. Žena je bila tako promijenjena da se vratila nazad u grad i pozvala sve da dođu i čuju čovjeka koji joj je dao novi život.

U drugoj prilici, Isus je ušao u brod i otplovio sa sjeverne obale Galilejskog jezera na istočnu. Dok je prolazio obalom, sreo ga je čovjek koji je toliko bio ispunjen demonima da mu je život bio potpuno van kontrole.

Živio je kao beskućnik na groblju i najveći je dio vremena bio bezuman. Isus je izbacio demone iz njega. Čovjek je bio obnovljen do zdravog razuma i zdravog života.

Uz potpuno promijenjeni život, oslobođeni čovjek svima je govorio što je Isus učinio za njega.

Poruka nade

Apostol Pavao pita jedno važno pitanje u poslanici Rimljanima, šestom poglavlju, prvom stihu. „Što ćemo dakle reći? Da ustrajemo u grijehu da bi se milost umnožila?“

To je retoričko pitanje koje se može shvatiti ovako.

„Kao kršćanin, sljedbenik Isusa Krista, trebam li nastaviti živjeti pod kontrolom straha; trebam li nastaviti živjeti u depresiji; trebam li nastaviti zlostavljati obitelj svojim ponašanjem; trebam li nastaviti u tajnosti gledati pornografiju; trebam li nastaviti kontrolirati svog bračnog partnera i biti ljubomoran; trebam li nastaviti s prejedanjem; trebam li nastaviti s pretjeranim trošenjem; trebam li nastaviti živjeti u ljutnji i gorčini?“

Pitanje apostola odraz je tajnih misli mnogih učenika Isusa Krista. „Primio sam Isusa u svoje srce, zašto nastavljam činiti stare stvari?“

Mnogi se vjernici bore za pobjedonosan život, hrvajući se s navikama i starim stavovima, boreći se s osudom prijašnjih grešaka ili sjećanja prošlih zlostavljanja.

Oni vjeruju da je Isus Krist točno onaj koji kaže.

Oni vjeruju da je umro na križu i uskrsnuo od mrtvih.

Ipak, pitaju se mogu li živjeti kršćanskim životom ili mogu li barem živjeti pobjedničkim životom.

Odgovor apostola Pavla na vlastito pitanje, iako zapanjujući i odlučan, daje čudesnu nadu svakome. „Nipošto!“ Jedan prijevod kaže: „Ne daj Bože!“

Isus ne čini promjenu u nečijem životu da bi taj ostao u zatvoru prošlih grešaka i grješnih navika.

Isus spašava osobu da bi je oslobodio. „Za slobodu kojom nas Krist oslobodi“ (Galaćanima 5,1).

Ne moraš živjeti svoj život kao žrtva.

Možeš živjeti pobjednički „novi život“.

„Kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, tako i mi prohodimo u novosti života“ (Rimljanima 6,4).

Životna te iskustva mogu ostaviti u zatvoru promašaja

No, kada osoba prolazi kroz razdoblja pogrešaka ili promašaja, ili je njezin život uništen razdobljem stalnog zlostavljanja, lako će se početi osjećati kao promašaj.

Njezina prošlost ili sadašnje okolnosti mogu početi određivati njezinu osobnost i budućnost po osobnom rasuđivanju. Te negativne misli počinju usmjeravati njezino ponašanje i ometaju njezin duhovni rast.

Za učenika Isusa Krista od ključne je važnosti da u punini shvati da je pogreška iskustvo, a ne osobnost. Ne moraš živjeti u kršu prošlih pogrešaka ili promašaja. Možeš u punini prihvatiti novi život u snazi Isusa Krista.

Život je i u najboljem slučaju težak. Mnogi od nas žive dovoljno dugo da shvaćaju kako život nije fer.

Kada nas ljudi kojima najviše vjerujemo, zapostave ili počnu zlostavljati, život može biti veoma razočaravajući.

Kada nam se oni s kojima smo najbliži počnu izrugivati, izbjegavati nas ili ismjehivati, rane su jako duboke.

Kada tjelesni nedostaci, psihička ograničenja ili porođajne okolnosti nisu prihvaćene, osoba se bori s prihvaćanjem svoga izgleda i prihvaćanjem same sebe.

Unutarnji sukob, uzrokovan barem jednim od ovih iskustava, može trajati cijeli život ostavljajući osobu praznu, bez osjećaja vlastite vrijednosti i življenju u zatvoru samoodbačenosti, nesigurnosti i slomljenosti.

Moraš prihvatiti jasno i sa sigurnošću da ti Bog to nije učinio. Bog ne čini jednu osobu manje vrijednom od druge. To je neprijatelj čovječanstva koji krade, ubija i uništava ljudski život. Grješna ljudska bića ispunjena požudnim strastima, pohlepnim željama i sebičnim motivima uzrokuju duboke rane.

Isus Krist je ispunio svaku potrebu da bi slomljeni život bio iscijeljen i da bismo ga živjeli kao potpuno novo stvorenje.

Postoje slučajevi kada osoba gradi zidove svog osobnog zatvora.

Kada odluči sudjelovati u onome što zna da ne bi trebala raditi, posljedice mogu biti razarajuće. Tvrdoglavo i buntovno ponašanje može nas emotivno slomiti i zaključati iza zatvorskih zidina ovisnosti, a ponekad nas doslovno poslati i u zatvor.

Mnogo puta krivnju za naše stanje stavljamo na nekog drugog. Istina je da smo zatvorenici onog što smo sami učinili. Izbora koje smo mi napravili. Odluka učinjenih iz tvrdoglavosti i buntovnosti.

Ne moraš živjeti u tom zatvoru grešaka cijeli svoj život

Čak i kada je sama kriva, osoba ne mora živjeti tako emotivno slomljena ili ostati u zatvoru ovisnosti!

Bog je providio za svaku osobu da bude oslobođena.

Prošle ili sadašnje okolnosti ne moraju odrediti nečiju budućnost ili osobnost. Postoji način da se stare stvari maknu i da sve postane novo.

Postoji način da sve što je netko napravio u prošlosti bude pokopano i nikada se više ne vrati u život i ne bude upotrijebljeno protiv njega! Ne moraš živjeti u prošlosti niti jedan dan više.

Bez obzira što se događalo u nečijem djetinjstvu ili adolescenciji. Usprkos izborima koje je netko učinio kao odrasla osoba. To ne mora biti nečija osobnost.

To je iskustvo prošlosti.

Kada je osoba nanovo rođena, Isus je čini novim stvorenjem. Ona započinje novi život. Može živjeti izvanredan život! Osoba je pobjednik nad prošlošću.

Ona je „više nego pobjednik“ u Isusu Kristu.

Radi se o tome da svaki dan možeš birati da ćeš živjeti kao pobjednik, a ne kao žrtva!

Snaga da to biraš ne temelji se samo na riječima koje te netko poučio ili si ih upamtio iz knjige za samopomoć.

Ne temelji se na nekoj religioznoj formi ili metodi koju si naučio na kršćanskom seminaru.

Snaga da živiš kao pobjednik, a ne kao žrtva, dolazi od dovršenog i dostatnog djela Isusa Krista, a tvoj je izbor da živiš životom koji ti On po sili Duha Svetog daje svaki dan.

„Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? On ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao. Kako nam onda s Njim neće i sve darovati? Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog opravdava. Tko osuđuje? Krist umrije, štoviše i uskrsnu, On je i zdesna Bogu, On se i zauzima za nas. Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač? Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju povazdan, broje nas kao ovce za klanje.“ Ali, u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po Onomu koji nas uzljubi“ (Rimljanima 8,31-37).

Autor: F. Dean Hackett; Izvor: Fdeanhackett.com