Kada kažemo „znam kako ti je“, možda imamo dobre namjere, možda želimo iskazati empatiju, no ponekad te riječi bole osobu kojoj su upućene.
Mnogi od nas nastoje suosjećati s voljenom osobom koja prolazi kroz tešku situaciju. Majka, kojoj sin dođe kući u suzama jer se posvađao s prijateljem, ga može pokušati utješiti govoreći da zna kako mu je i da se i ona taj dan posvađala s prijateljicom.
Osoba koja je izgubila posao može čuti riječi: „Znam kako ti je. I ja sam bila bez posla, ali onda sam dobila odličan posao“. No, iako te riječi trebaju pomoći osobi, one vrlo često odmažu te umjesto da utješe osobu, mogu ju još više povrijediti, piše Brightside.
U nastavku otkrijte zašto je to tako.
Zapravo ne znamo kako se osjećaju
Možda mislimo da smo bili u sličnoj situaciji, ali istina je, čak i da smo nešto slično iskusili, nema šanse da 100% znamo kako se neka osoba osjeća. Ljudi drugačije reagiraju na iste stvari te je sve individualno.
Okrećemo pažnju s njih
Kada nam osoba kaže kako se osjeća, ona samo treba uho koje će ju poslušati. Ako joj kažemo da znamo kako joj je, vjerojatno je da ćemo nastaviti objašnjavati svoje iskustvo umjesto da se usredotočimo na ono kroz što ta osoba prolazi. Dajući osobne primjere mi okrećemo pažnju s njih na sebe.
Tada dolazi do narcizma u razgovoru koji se odnosi na želju da okrenemo razgovor prema sebi kako bismo mi mogli što više pričati o sebi, a ne slušati drugu osobu.
Pogledajte ove primjere:
Prekidanje razgovora
Prijatelj: Jako sam umoran. Da barem mogu na odmor.
Ja: Ajme, i ja isto. Nisam išao na odmor sigurno sto godina!
Podržavanje
Prijatelj: Jako sam umoran. Da berem mogu na odmor.
Ja: Radiš li previše? Možda se trebaš malo odmoriti.
Zvučimo neosjetljivo
Kada kažemo „znam kako ti je“ možda imamo dobre namjere, možda želimo iskazati empatiju. Možda samo želimo potvrditi osjećate druge osobe. No, ponekad je vrlo teško biti empatičan kada je riječ o patnji drugih, pogotovo kada nismo u istoj situaciji s njima.
Jedno je istraživanje pokazalo da, kada su sudionici bili podvrgnuti istim neugodnim stvarima (smrdljivi martini i slično), lako su mogli pogoditi kako se njihov partner osjeća. No kada su bili izloženi pozitivnim stvarima (štenići i sl.), a njihovi partneri negativnim, mislili su da je iskustvo njihovog partnera manje ozbiljno nešto što je zapravo bilo.
Ovo je primjer neosjetljivosti u razgovoru
Prijatelj: Imala sam spontani pobačaj. Ne znam kako se nositi s time.
Ja: U redu je, znam kako ti je. I ja sam imala nekoliko spontanih pobačaja. No sada imam dvoje predivne djece.
Trebaju nekoga tko će ih saslušati
Tišina može biti zlato. Kada nam ljudi govore kako se osjećaju, koristeći neverbalnu komunikaciju kao što je zagrljaj, dodir ili samo kimanje glavom dok ih gledamo u oči možemo mnogo pomoći. Možemo pokušati nježno dobiti što više informacija od njih kako bi znali da nam se mogu otvoriti i povjeriti. Te geste mogu biti milijun puta bolje od toga da im kažemo da znamo kako im je.
Kada se slijedeći put nađete u situaciji u kojoj biste mogli reći „znam kako ti je“, zaustavite se na trenutak i razmislite je li to prava reakcija.
Radujte se s onima, koji se raduju, plačite s onima, koji plaču. (Rimljanima 12,15)
