“… da nas ne bi prevario sotona; njegove nakane vrlo dobro poznajemo” (2. Korinćanima 2,11)

Jedna od najšokantnijih činjenica o životu je da svi ljudi imaju nadnaravnog neprijatelja koji koristi bol i užitak da nas učini slijepima, glupima i jadnima – zauvijek. Biblija ga naziva “đavao i sotona, zavodnik cijelog svijeta… tužitelj” (Otkrivenje 12, 9-10), “knez ovog svijeta” (Ivan 12, 31) i “bog ovog svijeta” (2. Korinćanima 4, 4).

On je naš “protivnik koji obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere” (1. Petrova 5, 8). Pa ipak, u najstrašnijem i nesvjesnom ropstvu, cijeli svijet voljno slijedi “gospodara zračnog kraljevstva zraka, duha koji je sada na djelu među nevjernicima” (Efežanima 2, 2). Kad je najuspješniji, njegovi podanici nesvjesno marširaju ka propasti, povlačeći sa sobom što više drugih je moguće.

“Dobar boj vjere” (1. Timoteju 1, 18) o kojem sam pisao pod nazivom “Budni i u ratu” uključuje dnevno odupiranje ovom neprijatelju (1. Petrova 5, 9, Jakovljeva 4, 7), dnevno odbijanje da mu damo mjesta (Efežanima 4, 27) i dnevno se oblačimo u bojnu opremu Božju da se možemo suprotstaviti njegovim napadima (Efežanima 6, 11).

Sotonini lanci i predstojeća sudbina

Bog je suveren nad sotonom. Đavao nema slobodnu ruku u ovom svijetu. On je na lancu i ne može učiniti više od onog što mu Bog dopusti. Zapravo, on mora dobiti dopuštenje – kao u slučaju Šimuna Petra, gdje Isus otkriva: “Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu” (Luka 22, 31). I u slučaju Joba: “Reče Bog Sotoni: U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj (Job 2, 6).

Očito je da Bog vidi stalnu sotoninu ulogu kao ključnu za svoju svrhu u svijetu, obzirom da, ako Bog to poželi, može baciti sotonu u vatrenu jezero već ovog časa, a ne na kraju vremena.

“A njihov zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero… i bit će mučen dan i noć, u vijeke vjekova” (Otkrivenje 20, 20). Njegovo potpuno uništenje zasigurno dolazi. Ali ne još.

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Nesvjestan sluga našeg posvećenja

Božja je namjera da dio naše pripreme za nebo bude život ratovanja s paklom. On to naziva “plemenitim bojem” (1. Timoteju 1, 18) i “plemenitom bitkom vjere” (1. Timoteju 6, 12). “Plemenitom”, ne zato što ne bismo mogli biti ubijeni (mogli bismo! Otkrivenje 2, 10), nego zato što se u ovim vatrenim borbama kuša vrijednost naše vjere, dragocjenije od zlata (1. Petrova 1, 7), u životu i smrti.

Bog je veliki general u ovoj bitki. Dao nam je molitvu kao walkie-talkie u slučaju kad trebamo pomoć: “Uzmite mač Duha, to jest riječ Božju sa svakovrsnom prošnjom i molitvom” (Efežanima 6, 17-18).

On vidi iza neprijateljskih redova i točno zna koje strategije neprijatelj planira protiv nas. Zapisao ih je u priručniku za ratno doba “da nas ne nadmudri đavao”. Razlog što nas neće nadmudriti je što njegove nakane vrlo dobro poznajemo” (2. Korinćanima 2, 11).
Ako trebaš podsjetnik na te”namjere”, ovdje je sažetak. Neka bi te Bog učinio silnim ratnikom! Neka on “uči tvoje ruke ratu i prste boju.” (Psalam 144, 1)

1. Sotona laže i Otac je laži

“Kada god laže, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži” (Ivan 8, 44). Prvi put kad se sotona pojavljuje u Bibliji u Postanku, njegove su riječi bile sumnjičavost prema istini. (“Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti?”). A druge riječi na njegovim usnama bile su prepredena laž: “Nećete umrijeti”. Ivan kaže da “on nije čvrsto stajao u istini, jer u njemu nema istine” (Ivan 8, 44). Ovdje se radi o samoj srži laži i prijevare.

2. On zasljepljuje umove nevjernika

Bog ovog svijeta oslijepio je umove nevjernika, da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista (2. Korinćanima 4, 4). Dakle, on ne samo da govori laž, već sakriva istinu. Sprječava nas da vidimo blago evanđelja. Omogućuje nam da vidimo činjenice o njemu, čak i dokaze, ali ne i njegovu dragocjenost.

3. Maskira se u odjeću svjetlosti i pravednosti

U 2. Korinćanima 11, 13-15, Pavao kaže da se neki ljudi prave apostolima iako to nisu. On to ovako objašnjava: “Nije ni čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla. Prema tome, nije ništa osobito ako se i njegovi sluge pretvaraju da su sluge pravednosti.”
Drugim riječima, Sotona ima sluge koji ispovijedaju dovoljno istine da bi bili pridruženi Crkvi, a zapravo naučavaju ono što Pavao naziva “đavolskim naukama” (1. Timoteju 4, 1). Isus kaže da će oni biti kao vukovi u janjećoj koži (Matej 7, 15). Djela 20, 30 kažu da oni neće poštedjeti stado, već će odvući ljude u propast. Bez Božjeg dara razlučivanja (Filipljanima 1, 9), zbog svoje ljubavi možemo upasti u probleme.

4. Sotona čini čuda i znakove

U 2. Solunjanima 2, 9, posljednji dani su ovako opisani: “Dolazak bezbožnika bit će, dakako, uz suradnju sotone, popraćen svakovrsnim silnim djelima, varavim čudesnim znakovima laži.” Ovo je moj nespretan prijevod. Neki to prevode kao “lažni znakovi i čuda”. Ali na taj način znakovi i čuda izgledaju nerealnima. Štoviše, neki tvrde da Sotona jedino može simulirati čuda, a ne ih zaista i učiniti. Osobno u to sumnjam. A ako i jest tako, njegove krivotvorine izgledaju toliko dobro da se čine stvarnima gotovo svima.

Jedan od razloga zašto sumnjam da Sotona može isključivo krivotvoriti čuda je taj što Isus u Mateju 24, 24 ovako opisuje posljednje dane: “Pojavit će se lažni mesije i lažni proroci te će činiti tolike čudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo moguće, i same izabranike”. Nema naznake da bi ti znakovi i čuda bili trikovi.

Neka tvoje pouzdanje bude utemeljeno u nečem puno dubljem od ikakve pretpostavljene nemogućnosti sotone da izvede čuda i znakove. Čak i prava čuda i znakovi u službi nekršćanskih tvrdnji ne dokazuju ništa, pa i onda kad su učinjena “u Isusovo ime”. “Gospodine, Gospodine, zar nismo u tvoje ime čudesa činili?”, na što će Isus odgovoriti: “Nikada vas nisam poznavao, odlazite od mene, bezakonici” (Matej 7, 22-23). Problem nije bio u tome da čuda ili znakovi nisu bili stvarni, već u tome što su bili u službi grijehu.

5. Sotona navodi ljude na grijeh

Upravo to je neuspješno pokušao učiniti i Isusu u pustinji – htio je da Isus napusti put trpljenja i poslušnosti (Matej 4, 1-11). Uspješno je to učinio Judi u posljednjim satima Isusova života (Luka 22, 3-6). I u 2. Korinćanima 11, 3, Pavao na ovo upozorava sve vjernike: Bojim se da se slučajno ne bi, kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, vaše misli ne bi pokvarile te se udaljile od Kristu dužne iskrenosti i čistoće”.

6. Sotona čupa Božju Riječ iz srca ljudi i guši vjeru.

Isus je u Marku 4, 1-9 ispričao usporedbu o četiri vrste tla. U usporedbi čitamo da je Božja riječ posijana, a neko sjeme je palo na stazu i ptice su ga brzo odnijele. Isus u 15. stihu objašnjava: “Odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.” Sotona krade posijanu Riječ jer mrzi vjeru koju Riječ donosi (Rimljanima 10, 17).

Pavao ovako izražava svoju zabrinutost za vjeru Solunjana: “poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.” (1. Solunjanima 3, 5). Pavao je znao da Sotona radi tako što guši vjeru u ljudima koji su čuli Božju riječ.

7. Sotona jest uzročnik nekih bolesti. 

Isus je jednom zgodom ozdravio ženu koja je bila pogrbljena i nije se mogla ispraviti. Kad mu je netko prigovorio zbog toga što je to učinio u subotu, Isus je odvratio: “Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?” (Luka 13, 16). Isus je smatrao kako je sotona izazvao ovu bolest.

U Djelima 10, 38, Petar govori o Isusu kao o onome koji je “prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.” Drugim riječima, đavao često tlači ljude bolešću. I to je jedan do njegovih načina rada.

Međutim, nemojte biti u zabludi i govoriti da su sve bolesti u svijetu djelo đavla. Svakako, čak i kad “trn u tijelu” ima za svrhu naše posvećenje Bogu, on isto tako može biti “anđeo Sotonin” (2. Korinćanima 12, 7). Međutim, ima slučajeva gdje se bolest pripisuje Božjem naumu, bez uplitanja Sotone: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja” (Ivan 9, 3). Isus nema potrebe uplitati sotonu kao uzročnika svojih vlastitih milostivih nauma.

8. Sotona je ubojica.

Isus je onima koji su ga kanili ubiti rekao: “Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini” (Ivan 8, 44). Ivan govori: “Ne (budite) kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog.” (1. Ivanova 3, 12). Isus je poručio besprijekornoj crkvi u Smirni: “Evo, Sotona će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani… Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.” (Otkrivenje 2, 10).

Ukratko, Sotona je krvoločan. Krist je došao na svijet kako bismo mi mogli imati život, i to život u izobilju (Ivan 10, 10). Sotona dolazi kako bi uništio život gdje god je to moguće te kako bi ga učinio nesretnim za vječnost.

9. Sotona se bori protiv misionarskih nauma.

Pavao nam u 1. Poslanici Solunjanima 2, 17-18 govori kako su njihovi misijski planovi bili ometeni: “Zaista, htjedosmo k vama… ali nas je spriječio Sotona”. Sotona mrzi evangelizaciju i učeništvo, i zato će na sve načine nastojati omesti misionare i osobe koje žarko žele evangelizirati.

10. Sotona optužuje kršćane pred Bogom.

U Otkrivenju 12,10 čitamo: “I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.” Sotonin poraz je siguran. Međutim, on još nije prestao s optužbama.

S nama je isto kao što je bilo s Jobom. Sotona Bogu govori da ga zapravo ne volimo, nego da volimo ono što nam On daje. “Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice će te prokleti!” (Job 1, 11). Vjera takvih osoba nije stvarna. Sotona nas optužuje pred Bogom, kao što je optuživao Joba. Međutim, predivno je što Isusovi sljedbenici imaju zagovornika koji je “uvijek živ da se za njih zauzima” (Hebrejima 7, 25).

SOTONA NEĆE POBIJEDITI

To su neke od sotoninih smicalica. Želimo li pobijediti u ovom ratu, moramo se držati Krista, koji je već zadao odlučujući udarac.

1. Ivanova 3, 8: “Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska..”

Hebrejima 2, 14: “… i sam (Krist) on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla.”

Kološanima 2, 15: “(Bog) skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedničkoj ih povorci s njime vodi.” Drugim riječima, odlučujući udarac zadan je na Golgoti.

Marko 3, 27: “Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže.”

U Otkrivenju 20,10 čitamo da će jednog dana rat okončati: “Đavao, (bit će) bačen… u jezero ognjeno i sumporno… ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.” (vidi 8, 29; 25, 41)

ODUPRITE SE!

U Jakovljevoj poslanici čitamo: “Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!” (Jakovljeva 4, 7).

Kako ćemo to učiniti? Evo kako su to vjernici učinili, prema Otkrivenju 12, 11: “Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti.” Prigrlili su Kristov trijumf ostvaren u Njegovoj krvi. Govorili su o toj istini u vjeri. Nisu se plašili smrti. I, pobijedili su.

Novi zavjet govori o molitvi kao neizostavnom dijelu svakog boja: “Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite” (Efežanima 6, 17–18).

Kako se završetak ovoga doba približava koncu, a Sotona bjesni, Isus nas poziva na ratnu molitvu: “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega” (Luka 21, 36). Tako isto i Petar upućuje hitan poziv na molitvu u zadnjim vremenima: “Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu!” (1. Petrova 4, 7).

Čak se i Isus oružjem molitve borio protiv đavla zbog nas. U Luki 22, 31-32 Isus govori Petru: “Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.” Tako nam Isus pokazuje kako ćemo se usprotiviti konkretnim sotonskim prijetnjama pomoću molitve.

I naravno, Isus nas je učio da trebamo učiniti molitvu svojim svakodnevnim oružjem za zaštitu: “I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’” (Matej 6,13). Odnosno, izbavi nas od uspješnih kušnji Zloga. Hoćete li se usprotiviti đavoljim makinacijama pomoću fokusirane i odrješite moći molitve?

NEMA NEUTRALNE ZONE

Pitanje nije želite li biti upleteni u ovaj rat. Svi smo uključeni u njega. Ili nas je Sotona porazio pa, poput stoke na klanje, slijedimo Kneza “vlasti zraka, po tomu duhu” (Efežanima 2, 2), ili se odupiremo: “Oprite mu se stameni u vjeri!” (1. Petrova 5, 9).

Nema neutralne zone. Ili ćete trijumfirati krvlju Jaganjca i riječju svoga svjedočanstva, ili ćete biti Sotonin rob. Stoga: “S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa” (2. Timoteju 2,3) i “bij boj plemeniti” (1. Timoteju 1, 18). Molite se bez prestanka!
Gospodin Isus Krist danas nije ništa manje ratnik nego što je bio u danima starine. Zato

vas ponovno pozivam: dođite k Njemu kao dragovoljci Kneza mira i naučite reći: “ruke mi uči boju a prste ratu.” (Psalam 144, 1).

Autor: John Piper; Izvor: Radosnavijest.com/DesiringGod.org

Reci što misliš