Krist je svoje učenike upozorio: «Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.» (Mt 7,15-16). Ove su riječi izgovorene sa svrhom kao uostalom i sve što je Gospodin govorio.
Gospodin nas ne bi upozoravao na «vukove u ovčjem odijelu» da oni nisu opasni. Upravo suprotno, razne sekte žele odvući svoje slušatelje što dalje od jedine, istinske, spasonosne vjere u Krista.
Kako bismo zaista shvatili opasnost koju sekte predstavljaju, osvrnimo se na Lutherovo objašnjenje Molitve Gospodnje, točnije molbe, «ne uvedi nas u napast» u njegovom Malom katekizmu. Luther piše: «Bog nikoga ne vodi u napast. Ovom molbom Boga molimo da nas čuva i štiti kako nas đavao, svijet i naša grješna narav ne bi zavarali i odveli na stranputicu lažne vjere, očaja i drugih sramotnih poroka. Iako nas sve te stvari napadaju, mi Boga molimo da sve ovo nadvladamo i na koncu odnesemo pobjedu.» (Mali katekizam)
Kada biste upitali većinu ljudi, pa čak i kršćana, da navedu primjere zaista «velikih grijeha» uglavnom bi spomenuli ubojstvo, seksualne grijehe, krađu ili ostale grijehe koji uključuju tuđe vlasništvo. Zašto onda Luther izdvaja «lažnu vjeru» i «očajavanje»? Luther ovdje ne razmišlja o okvirima onoga što krši Božji zakon. Radije se bavi onim stvarima koje bi mogle oboriti Evanđelje! Bez obzira kakve grijehe počinili, ukoliko još vijek poznajete svetog, Trojedinog Boga, ukoliko još uvijek vjerujete da je Krist na križu platio za sve vaše grijehe tada još uvijek ima nade. Vaši grijesi nikada neće biti veći od Kristove žrtve. Pokajte se i primite oproštenje.
Međutim, ako se držite krivoga Boga (lažne vjere) ili više ne vjerujete da Kristova žrtva pomirnica vrijedi za vas (očajavanje) tada ste se odvojili od izvora oproštenja. Stoga, žarko molimo da nas Bog sačuva od svih ovih stvari koje uništavaju naše spasenje, a zatim za ostale «druge sramotne poroke».
Upravo tu vrebaju sekte. One nisu ništa doli oruđe u rukama Zloga kojime vas želi namamiti u lažnu vjeru tj. namamiti vas na vjerovanje lažnom bogu po pitanju vašeg spasenja. Imajte na umu, privlačnost takvih grupa je daleko veći negoli samo «osjećaj pripadanja», prilike za druženje ili psihološke privlačnosti. Iza svake laži stoji demonska sila i otac laži bi više od ičega želio lažima koje uništavaju vjeru zarobiti sve koji žele slijediti Krista.
Odmah nakon što nas je upozorio na lažne proroke Krist nas uči kako ih prepoznati po njihovim plodovima. Što je mislio pod time? Svakako, to je više negoli samo izvanjska dobra djela, većina religija potiče svoje sljedbenike na takvu vrstu pravednosti, a ne mogu sve biti istinite. Ne radi se o tome. Kada nas Krist upozorava na plodove On pod time naročito smatra njihove doktrine. Dolaze li u ime jedinog, istinitog, živog Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga? Naučavaju li da je Isus Krist jedini istiniti Bog, da je On istinski čovjek rođen od djevice, raspet, uskrsno i uzašao na nebo? Upućuju li vas na Krista i ono što je On učinio kao osnovu vašega spasenja ili vas odvode od Njega pozivajući vas da se pouzdajete u vlastita dobra djela (u lažnoga boga!)? To su plodovi koje tražimo. Kada su ljudska djela, karizmatični vođa ili kakvo novo otkrivenje u centru tada je Bog zakinut za Svoju slavu i mi se moramo odmaknuti od toga.
Kako se možemo sačuvati od lažne doktrine? Mnogi su kršćani postali stručnjaci po pitanju određenih vjerovanja i praksi raznih sekti i kultova i ti ljudi služe svojim znanjem Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Ipak, najbolji način na koji se možemo zaštiti od lažne doktrine jest u potpunosti poznavati istinu Božje Riječi. Kada imamo jasno shvaćanje istine tada ćemo lakše prepoznati laž kada na nju naiđemo.
Naposljetku, kako možemo, u kršćanskoj ljubavi, pomoći svojim bližnjima koje je kakva sekta odvela na stranputicu? Nije dovoljno pokazati im da je ono u što vjeruju neistina, što će vjerojatno doživjeti vrlo osobno, kao napad na njih same. U najboljem slučaju takva osoba će prihvatiti kritiku, uvidjeti kako je sekta u kojoj su se našli obmana što će rezultirati zbunjenošću i neće znati što, ako išta, vjerovati. Nadalje, pristup koji kaže, «znam da zvuči lijepo, ali nije istina» još uvijek pravi preveliki ustupak njihovoj zabludi.
Sveta, kršćanska vjera nudi jednu stvar koju niti jedna druga religija ne može, a to je sigurnost spasenja! Bilo koja sekta, kult ili religija koja se za spasenje oslanja na ljudska djela nikada neće moći umiriti krivnju savjesti. Kako sumnjamo sami u sebe neizbježno je da ćemo sumnjati i u prihvatljivost naših djela pred Bogom, a time i spasenje postaje nesigurna stvar. Osoba može biti sigurna u spasenje samo onda kada to spasenje leži u Kristovom djelu jer jedino se u Krista možemo pouzdati bez ikakve sumnje. Upravo to je dragocjeni dar koji možemo ponuditi svima onima koje su razne sekte zaslijepile lažima.
Bože, podari nam potpuno povjerenje u sve dostatno djelo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista i tako nas zaštiti od svega što bi nas moglo odvući od toga. Kako bismo bili Njemu na korist govoreći o radosnoj vijesti spasenja po milosti kroz vjeru u Kristovo djelo pomirenja s onima koje se nalaze u mraku. Amen.
Autor: Kent Heimbigner; Priredio: Nenad A.; Prijevod: Danijela Vidaković
