Zašto „odljubljivanje“ nikad ne opravdava razvod braka?

odljubljivanje razvod
Foto: Pexels

Danas je vrlo popularno da se mladi bračni parovi nakon nekoliko godina braka jednostavno odljube. Što biste rekli nekome tko se odljubio od svog supružnika i zašto to nije razlog za razvod braka?

Izvan razumijevanja

Mislim da je naivno pretpostavljati da će ljudi, mladi ili stari, postupati na temelju razuma i biblijske istine kada je u pitanju opravdavanje razvoda. Smatram da 95 slučaja od 100 ljudi čini ono što žele, a zatim pronalaze razloge za to. Oni koji tvrde da vjeruju u Bibliju pronaći će biblijske razloge za to. Znaju što činiti. Žele to činiti. I to čine.

Trebamo biti realni dok razgovaramo s ljudima i trebamo moliti. To je najveća realnost. Molite i postite da Bog učini ono što naši biblijski argumenti i razumijevanje, sami po sebi, nikada ne mogu.

S time na umu, potpuno vjerujem u govor istine u ljubavi jer je to Božji način. Božji je plan da ljudi trebaju znati istinu i istina će ih osloboditi. U taj kontekst spada i zašto ne ostavljati svoju ženu.

Izdvojio bih tri riječi: radost, važnost i vlasništvo. Dat ću sve od sebe da vam te tri riječi budu uvjerljive i shvatljive, ali i snažne kao što su Isus i apostoli učili kao razlog ostajanja u braku.

Radost

Budući da mladić koji želi razvod više nije zaljubljen, rekao bih mu: „Oh, kakva radost leži pred onima koji ne slamaju svoj savez čak i kad su im srca slomljena.“ Evo što mislim. Vjerujem da se većina parova koji ostanu u braku pedeset ili šezdeset godina odljubljuju više puta. I to mislim vrlo ozbiljno.

Po mom mišljenju, skroz je smiješno misliti da je iskustvo „zaljubljenosti“ isto u svih šezdeset godina, baš kao što smo se osjećali na početku odnosa. To je posve suludo. Naivno je i nezrelo misliti da ostajanje u braku uglavnom znači ostati zaljubljen.

U odnosu dvaju grešnika koji žive zajedno, naivno je misliti da će svako doba biti puno topline, slatkoće i seksualne romantike. To je upravo suprotno gotovo cjelokupnoj povijesti svijeta i suprotno ovoj paloj ljudskoj naravi.

Ostajanje u braku ne znači primarno ostati zaljubljen. Riječ je o očuvanju saveza, održavanju obećanja. Budite muškarac i žena od vaše riječi, muškarac i žena koji se drže zavjeta koje su dali u dobru i zlu, muškarac i žena od karaktera. O tome se radi.

Ovo očuvanje saveza odnosi se na ljubav. To razumijemo. Ovo očuvanje saveza odnosi se na zaljubljenost na način na koji se vrtlarenje na jesen odnosi prema ružama na proljeće. Zato sam maloprije rekao: „Oh, kakva radost leži pred onima koji ne slamaju svoj savez čak i kad su im srca slomljena.“

Suvremeni svijet koji je pun samousredotočenosti, samouzvisivanja i samoizražavanja uzeo je uobičajeni pedesetogodišnji proces zaljubljivanja i odljubljivanja i pretvorio ga u pedesetogodišnji proces višestrukih razvoda i ponovne ženidbe. Taj obrazac nikad nije i neće donositi plod radosti. Ostavlja trag bijede u duši i bijede u generacijama.

Brak je najteži odnos za ostajanje, ali odnos koji obećava slavne, jedinstvene i trajne radosti onima koji imaju stav da održe svoj savez. To je ono što mislim pod radošću.

Važnost

Bog nudi muževima i ženama najviši mogući značaj za njihov bračni odnos, pokazujući im ono što je njegov najveći i najsvetiji smisao – svjetovna replikacija saveza između Krista i njegove nevjeste, Crkve.

To je najviši smisao braka. Nema veće, slavnije, značajnije koncepcije braka od onoga kojeg Pavao prikazuje u Efežanima 5. Brak je usporedba najvećeg, najsnažnijeg, najdubljeg, najslađeg, najbogatijeg odnosa u svemiru – jedinstvo između Krista, Božjeg Sina i njegove mladenke, Crkve, koju je otkupio svojom krvlju. To je važnost braka.

Samo bih rekao takvom mladiću da ima najniži pogled na brak – ne najviši, već najniži. Ako se razvodi jer više ne osjeća ljubav, nema ničeg plemenitog, ničeg velikog, ničeg lijepog, ničeg uzvišenog, ničeg značajnog u takvom motivu.

Što to govori o čovjekovoj predanosti u braku koji se temelji na Kristu? Što govori o napuštanju žene jer više ništa ne osjeća? Što govori o Kristu? To je pitanje.

Brak je čin štovanja. To je prikaz cijene i dragocjene ljubavi koja čuva savez između Krista i njegove Crkve. Savez koji čuva brak slavi Krista i krv koju je prolio kako bi zauvijek posjedovao nevjestu. Ne možemo ni zamisliti veću važnost braka od one koju je Bog dao.

Vlasništvo

Ono što podrazumijevam pod vlasništvom jest da nije na muškarcu i ženi da slome to jedinstvo. Nisu ga stvorili. Ne mogu ga slomiti. Nije njihovo vlasništvo. Isus je rekao: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“ (Marko 10,9).

Još jedan znak fokusa na čovjeka i suvremenog fokusa na kršćanstvo jest da mladi par ima mišljenje kako su oni stvorili jedinstvo koje se zove brak i stoga ga mogu slomiti. Nisu ga stvorili. Ne mogu ga slomiti. Bog ga je stvorio. Bog ga slama smrću, ili kao što bi Pavao rekao: „Slobodni ste prekršiti svoj bračni savez kad Krist slomi svoj savez sa svojom nevjestom.“

Radi maksimalne, dugoročne radosti; radi najdubljeg i najvišeg značaja; i radi autora i vlasnika vašeg jedinstva, očuvajte svoj savez. Oh, kakva radost leži pred onima koji ne slamaju svoj savez čak i kad su im srca slomljena.

Autor: John Piper; Prijevod i obrada: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org