5 stvari koje kršćani trebaju znati o depresiji i anksioznosti

Foto: Freeimages.com/Nihan Aydin

Prije mnogo godina, dok sam zurio u prazne oči moje mame, žene koja nekada nije prestajala moliti za svoja četiri tvrdoglava sina, nisam vidio niti da me prepoznaje, niti ljubav, niti bilo što drugo.

Mentalna bolest joj je privremeno kontrolirala život i učinila da zaboravi da je imala najmlađe dijete. Za nju, ja sam bio laž.

Dakle, može se reći da kada se radi o kršćanima koji se bore na području mentalnih oboljenja, imam osobnog interesa. Depresija, bipolarne epizode i napadi anksioznosti progone moju obitelj generacijama, čak i one koji su slijedili Isusa. To je ružno. Bolno. No, vrlo često ovo su problemi o kojima uopće ne želimo razgovarati.

Brandon W. Peach, koji boluje od depresije, napisao je o ovome članak i ovo su pet stvari koje želi da kršćani znaju:

  1. Depresija nije uvijek onakva kakvom je crkva predstavlja.

Budući se o depresiji često ne raspravlja u crkvama, postoji mnogo nerazumijevanja o ovoj temi. Prvo treba razumjeti što ovaj poremećaj nije: „To nije loša karakterna crta, niti duhovni ili emocionalni poremećaj. I što je najvažnije, to nije stvar izbora.“

  1. Mentalna bolest nije grijeh.

Grijesi počinjeni u prošlosti mogu doprinijeti boli, i oni koji pate možda su se borili s mentalnim poremećajima koji su za posljedicu imali grešna djela. Ali ponekad kršćani mogu povrijediti svoju braću i sestre time što samu bolest tretiraju kao da je grijeh.

  1. Biblija ne daje „jednostavne odgovore.“

Biblija je svakako naš vodič za život. No, odgovor za duševne bolesti nisu stih ili dva koji su izvađeni iz konteksta. Uostalom, neki ljudi koji su opisani u Pismu vjerojatno su sami patili od depresije, poput Davida i Jeremije. „Umjesto da kao lijek prepišemo par stihova izvađenih iz konteksta, bolja je strategija pogledati ove slučajeve mentalne patnje zajedno s crkvenim tijelom i ponuditi utjehu u činjenici da su se čak i sveci s time borili.“

  1. Anksioznost i depresija ne izgledaju onako kako mi često mislimo.

Samo zato što se netko čini „sretnim“, to ne znači da su i zdravi. Oni koji pate od mentalnih bolesti često pokušavaju prikriti simptome zbog stigme koju one nose. Ono što je potrebno jest zajednica puna ljubavi u kojoj su ljudi ohrabreni da govore o svojim problemima i dobiju pomoć.

  1. Jake crkve ne „popravljaju“ depresiju.

Čak i pojedine velike crkve možda trenutno nemaju ustanovljen program za borbu s mentalnim poremećajima. Dakle, što je onda potrebno? „Iscjeljenje dolazi unutar zajednice koja je redovna u molitvi i puna ljubavi, i koja nastoji istinski razumjeti ozbiljni depresivni poremećaj i srodna oboljenja, i koja na njih adekvatno odgovara.“

Kršćanin može depresiju osjećati poput teškog tereta koji ga stalno vuče prema dolje. Oslobođenje iz kandži ovog poremećaja može se činiti nemogućim, ali Margaret Ashmore (iz Udruge biblijskih savjetnika) kaže da je jedna od najvažnijih stvari koju onaj koji pati može učiniti – „sljedeća stvar“:

„Dakle, činiti ‘sljedeću stvar’ može značiti činiti pravdu nekome kome ste učinili nepravdu, platiti ono što se duguje, jednom zauvijek odlučiti da se ne posjećuje određena web stranica ili čita časopis koji hrani monstruozne, pohotne apetite, suzdržavanje od pretjerane kupnje čiji je jedini ishod je još veći dug –svatko će imati svoju listu. Ja imam svoju. No budite sigurni, ovaj princip vas sam po sebi može pretvoriti od nekog tko nosi ‘težinu svijeta’ na svojim plećima do osobe koja je obnovljena i osvježena …“

„Izbori koje činimo da budemo poslušni unatoč našim osjećajima ili željama da se predamo stvarima koje nas vuku prema dolje u ovom palom svijetu prepunom palih ljudi – znače sve.“

Autor: John UpChurch; Prijevod: Aleksandar J.