6 stvari koje niste znali o apostolu Pavlu iz Biblije

stvari koje niste znali o apostolu Pavlu

Mislila sam da sam ga poznavala. Slijedila sam njegovu službu. Tijekom godina, provela sam dosta vremena čitajući ono o čemu je pisao. Ali sam u skorije vrijeme shvatila da nisam znala o apostolu Pavlu onoliko koliko sam mislila. Dok sam proučavala Pavlov život za svoju najnoviju biblijsku studiju, otkrila sam nekoliko “novih” stvari o ovom apostolu milosti. Naravno da su bile tu cijelo vrijeme; ja sam ih jednostavno previdjela. Možda će i za vas biti nove.

1. Pavao nije odmah uskočio u dugoročnu službu (Galaćanima 1,13-18)

Po mom mišljenju, Pavao je susreo Isusa na prašnjavom putu, proveo je u postu tri dana u Damasku, povratio svoj vid, i onda je uskočio u službu neznabošcima ne gledajući više nikad unatrag. Ali dublje proučavanje Pisma otkriva drugačiju priču. U svojoj polanici Galaćanima, Pavao je pisao “nego odoh u Arabiju” (Galaćanima 1,17). Zapravo, nije se vratio u Jeruzalem naredne tri godine (Galaćanima 1,18). Što je Pavao radio tijekom ovog vremena u Arabiji? Mnogi učenjaci smatraju da je ovo bilo duhovno povlačenje za Pavla, vrijeme da spoji sve što je znao iz Starog Zavjeta s novom stvarnošću u Kristu. U Arabiji, Pavao je mogao uroniti sebe u stvarnost svoga Spasitelja te se usredotočiti na učenje i rast što je bila priprema za službu.

2. Pavlov nećak je spasio Pavlu život. (Djela 23,12-35)

Nakon što je Pavla uhitio rimski zapovjednik u Jeruzalemu, 40 židovskih muškaraca se obvezalo u zakletvi da neće ni jesti ni piti ništa dok ne ubiju Pavla. Židovske vođe su složile da im pomognu podnoseći molbu rimskom zapovjedniku izvesti Pavla pred Sanhedrin na ispitivanje. Ubojice su tijekom transfera planirale ubiti Pavla. Ali sin Pavlove sestre je čuo za zavjeru i rekao je o njoj Pavlu u rimskim barakama. Kada je Pavao to rekao satniku, rimski zapovjednik je naredio da skoro 500 čuvara prebaci Pavla u Cezareju tijekom noći.

3. Savlovo ime nije promijenjeno u ime Pavao. (Djela 13,6-9)

Tijekom biblijskog izvještaja Pavlovog prvog misijskog putovanja, Luka piše: “Savao pak, zvan i Pavao …” (Djela 13, 9). Od ove točke nadalje, Luka se odnosi prema apostolu imenom “Pavao”. Ova promjena ne prikazuje promjenu imena, kao što je često rečeno, već svjesnu odluku da koristi ime koje je Pavao već imao. S obzirom da je Pavao imao rimsko državljanstvo, dana su mu tri imena pri rođenju. Treće je bilo Pavlovo latinsko ime Paullus. Pavlovo latinsko ime je bilo prigodnije za rimsko okruženje. “Savle, farizej” je izabrao da bude poznat kao “Pavao, rimski državljanin”.

4. Bog je dao Pavlu više nego što je mogao podnijeti. (2. Korinćanima 1,8-11).

Pavao i njegovi pratitelji su prošli kroz ekstreman pritisak tijekom posebne situacije u Aziji, pa su “strepili i za život”. Učenjaci nisu sigurni na koje događaje je Pavao mislio u ovim stihovima, ali situacija je bila toliko kobna da je Pavao vjerovao da on i njegovi pratitelji mogu umrijeti. Nije vidio izlaz iz životno opasne situacije. I zaista, bez Božje čudesne intervencije, oni bi umrli. Kada je sva ljudska nada bila izgubljena, Bog ih je izbavio svojom milošću kroz molitve vjernih (2. Korinćanima 1,11).

5. Pavao je posjetio nebo prije svoje smrti. (2. Korinćanima 12,1-10)

Bog je dao Pavlu uvid u raj tijekom njegovih ranijih godina koje je proveo kao vjernik, možda tijekom njegovog vremena duhovnog povlačenja u Arabiji (Galaćanima 1,17). Pavao nije znao je li bio tjelesno prebačen ili je bio tamo u duhu. Ali je vidio i čuo “neizrecive riječi”. Ponos bi bio prirodni grešni odgovor na iskustvo kao što je ovo, ali ponos i uobraženost nemaju mjesta u Božjem slugi. Zato je Bog dopustio nešto u Pavlovom životu potaknuti poniznost – “trn u tijelu”.

6. Pavao se osjetio napuštenim od svih osim od Boga. (2. Timoteju 4,9-18)

Kroz svoju službu, Pavao je prošao kroz mnoga iskušenja i ispitivanja radi Krista. Bio je kamenovan, bičevan, uhićen, nasukan i izdan. Često je bio bez hrane, sna i skloništa. Tijekom svog vremena u rimskom zatočeništvu, također se osjetio usamljenim, bez ijedne osobe koja bi ga podržala ili branila. Dema ga je napustio zato što je ljubio svijet. Aleksandar mu je “nanio mnogo zla”. Ipak kroz sve to, Gospodin je bio s njim. Pavao je bio utješen i osnažen Božjim moćnim prisustvom.

Voljela bih da mogu sjesti s Pavlom i čuti sve njegove priče, otkriti sve stvari koje nisu zapisane u Pismu. Možda bi se prisjetio svih pobjeda Evanđelja i rekao mi više o patnjama koje je pretrpio radi imena Kristovog. Bol i borba su možda obilježili njegov život, ali Božja obilna milost ga je držala u svakom trenutku.

Pavlov život stoji kao svjedočanstvo Božje snage i milosti koja djeluje u životima Njegovog naroda kako bi ispunili Njegovu svrhu. Pavlove posljednje zapisane riječi, u svom drugom pismu Timoteju, otkrivaju stvarnost Božje snage koja se usavršava u našoj slabosti (2. Korinćanima 12,9):

“Jer ja se već prinosim za žrtvu ljevanice, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. “(2. Timoteju 4,6-8)

Autorica: Kathy Howard; Prijevod Ivana. R. Izvor: Crosswalk.com