Isus je jednom prilikom rekao jednom ugledniku: “Nitko nije dobar osim jedinoga Boga!” Što je mislio time reći?
U našim životima uvijek postoje ljudi kojima se divimo zbog njihovog karaktera i raznih sposobnosti. Mogli bismo ih vidjeti kao dobre – čak i savršene. Ali, kao što Isus uvijek čini, On nas podsjeća da ovaj naslov nije legitiman ni za koga osim za našeg nebeskog Oca. Čak je o tome raspravljao u Luki 18 kada ga je neki uglednik oslovio s “Učitelju dobri”.
Reče mu Isus: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.” (Luka 18, 19)
Isus nam daje do znanja da se nitko ne smatra dobrim jer smo tjelesna bića podložna svojim grešnim hirovima. Iako je Isus bio Bog u tijelu, On je još uvijek ukazivao ljudima na činjenicu da je Njegova dobrota došla samo od Boga, a On je bio samo posuda koja je Božju dobrotu učinila živom za sve.
Nitko nije dobar osim jedinoga Boga
Unutar Luke 18 je prispodoba o upornoj udovici (18, 1-8), prispodoba o farizeju i cariniku (18, 9-14), Isus govori o tome kako će djeca naslijediti kraljevstvo Božje (18, 15-17), da Bogu ništa nije nemoguće (18, 24-30), Isus predviđa svoju smrt i uskrsnuće (18, 31-34) i ozdravljenje slijepca (18, 35-42).
Publika koja je slušala i doživjela ove biblijske istine bili su Isusovi učenici, kao i svi koji su ga željeli slušati kako propovijeda Radosnu vijest, čak i oni bogati u zajednici. Jedan takav bogati član bio je neki uglednik koji je Isusu postavio pitanje na koje je odgovorio uputivši ga na Boga (Luka 18, 19).
U to je vrijeme Isus sa svojim učenicima putovao od grada do grada, odgovarajući na pitanja i raspravljajući o istinama iz drevnih spisa. Mnogi od njegovih slušatelja nikada nisu čuli za ove istine, a neki su možda imali pogrešne ideje o njima (kao farizeji). Ljudi nisu shvaćali koliki je utjecaj grijeh imao na njihove živote i čudili su se Isusovom govoru o Božjoj ljubavi prema njima i spremnosti da im oprosti njihova zla djela.
Možda je baš Isusova reputacija kao učitelja koji je bio strpljiv, ljubazan i pun ljubavi potaknula uglednog čovjeka da ga nazove dobrim, osobito u usporedbi sa svima drugima, posebno onima u Velikom vijeću.
Međutim, uglednik je ubrzo naučio da se “dobar” ne odražava samo kroz naša djela ili ono čemu smo voljni biti poslušni, već je to nemoguće za ljude rođene s grešnom naravi. Čovjek je ubrzo saznao da će Mu čovjek, kojeg je nazivao “Dobrim Učiteljem”, pokazati da je Bog, i samo Bog, ono što je dobro.
Zašto učenici nazivaju Isusa dobrim?
Isus je sebe nazvao Dobrim pastirom u Ivanu 10, 11, podsjećajući da je dobri pastir dao svoj život za svoje ovce i da ih je poznavao, baš kao što su se On i Bog poznavali (10, 14-15).
Njegovi su Ga učenici nazivali Mesijom i Učiteljem, smatrajući Isusa dobrim zato što je utjelovljeni Bog. Jesu li Ga doista smatrali dobrim? Vjerojatno jesu, svjedočeći čudima koja je činio oko njih i utjelovljujući osobu koja predstavlja primjer dobre naravi i duha. Međutim, Isus je istaknuo u razgovoru u Luki 18, 19 da je samo Bog jedini koji je vječno dobar.
Isusova misija na zemlji bila je proslaviti Boga kroz sve što je činio i govorio, kao i kroz smrt, kako bi ljude vratio Bogu. “Dobar” u Isusovim očima bio je netko tko nije okaljan grijehom i nije ganut ljudskim postignućima. Iako je bio utjelovljeni Bog, Isus se pobrinuo da sve što je činio, govorio i vjerovao upućuje na Boga.
PROČITAJTE: Zašto nas dobrota neće odvesti u raj?
Isus je vidio Boga licem u lice i znao je da je dobar, dok su učenici Isusa vidjeli samo osobno i stoga su ga nazvali dobrim.
Je li istina da je “samo Bog dobar”?
Neki bi mogli tvrditi da Bog ne može biti jedini “dobar”, budući da postoji mnogo ljudi na svijetu koji utjelovljuju mnoge karakteristike Isusa, koji je Bog u tijelu.
Da, postoji nekoliko dobrih ljudi na svijetu, ali njihova “dobrota” nas podsjeća da postoji Bog koji im pokazuje put dobrote, umjesto sebičnosti ili manipulacije. Od trenutka kada prvi put udahnemo, rađamo se s grešnom naravi u palom svijetu koja žudi da se naši ciljevi i snovi ispune.
Je li netko dobar cijelo vrijeme? Odgovor je NE, budući da smo u stalnoj borbi između naše pobožne i grešne naravi.
Bog je onaj koji je dobar cijelo vrijeme, čak i u izazovnim i nesigurnim vremenima, jer On je Onaj koji nije dirnut grijehom, sposoban nemoguće učiniti mogućim te izvući dobro iz bilo koje situacije za svrhe koje imamo u Njegovom vječnom planu.
