Ništa nije bolnije od smrti voljene osobe. Gubitak djeteta, supružnika, roditelja ili bliskog prijatelja jedno je od najtežih iskustava u životu.
U takvim trenucima misli, osjećaji i emocije nas preplavljuju. Teško je prihvatiti da je došao trenutak posljednjeg razgovora, posljednjeg zagrljaja ili posljednjeg zajedničkog trenutka. Često vas muče misli o svemu što ste željeli reći ili učiniti …
Kako se nositi s tugom – biblijske istine koje pomažu
U trenucima duboke tuge osjećaji su snažni, a misli raspršene. Tada se možete osloniti na jednostavne, ali moćne istine iz Biblije. Bog ih koristi kako bi vam pomogao razumjeti ono što proživljavate.
Smrt voljene osobe uvijek nas zatekne nespremne – bilo da je posljedica iznenadne nesreće ili duge bolesti. U Bibliji nalazimo priče koje opisuju takvu bol. Jedna od njih je priča o kralju Davidu i njegovom sinu Abšalomu.
Abšalom se pobunio protiv svog oca i želio preuzeti prijestolje. Kada je pobuna ugušena, ubijen je, iako je David zapovjedio da ga sačuvaju na životu. Davidova bol bila je golema:
“Sine moj Abšalome! Sine moj, sine moj Abšalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine moj!” (2. Samuelova 18, 33)
Davidov plač odražava ono što osjećaju svi roditelji, supružnici ili prijatelji kada izgube nekoga koga neizmjerno vole. Smrt, bila ona iznenadna ili očekivana, uvijek nas zatekne nespremne i donese duboku bol.
Smrt – neprijatelj života
Smrt nije bila dio Božjeg izvornog plana za čovječanstvo. Teško ju je razumjeti jer je potpuno suprotna životu koji je Bog namijenio. Apostol Pavao naziva smrt „neprijateljem“ (1. Korinćanima 15, 25-26). Ona nas podsjeća da živimo u slomljenom svijetu, daleko od savršenstva koje je Bog stvorio.
Prirodno je osjećati se usamljeno, čak i kada ste okruženi ljudima. Često se čini kao da nitko ne razumije vašu bol. Ipak, gubitak voljene osobe je iskustvo kroz koje su prošli mnogi.
I sam je Isus, kada je čuo za smrt svoga prijatelja Lazara, zaplakao (Ivan 11,35). To pokazuje da je tugovati normalno i da su suze znak naše povezanosti s onima koji su nam bili dragocjeni.
„Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“ (Matej 5,4)
Bog nas kroz svoju riječ podsjeća da tuga traje samo neko vrijeme i da će On osobno obrisati svaku suzu s naših očiju (Otkrivenje 21,4).
Zato je normalno osjećati se izgubljeno, usamljeno ili neshvaćeno. Možda se pitate „Zašto baš ja?“, „Zašto se to dogodilo našoj obitelji?“ ili „Kako ću nastaviti dalje?“
Ta pitanja su prirodna. Bog ne odbacuje vašu bol, nego vas poziva da Mu je predate. On vas razumije jer je i sam, kroz smrt svoga Sina, iskusio najveći mogući gubitak.
Nada usred tame
Usred tuge postoji nada. Isus Krist je Emanuel – „Bog s nama“. On ne stoji samo pokraj vas, već živi u vama kroz Duha Svetoga. Njegova prisutnost donosi utjehu i snagu da izdržite i onda kada vam se čini da više ne možete.
Isus je svojim uskrsnućem pobijedio smrt i otvorio vrata vječnog života za sve koji vjeruju u Njega. To znači da smrt nema posljednju riječ. Ako je vaša voljena osoba vjerovala u Krista, ponovno ćete je vidjeti u vječnosti.
„Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“ (Ivan 11,25)
Ova istina ne uklanja bol, ali donosi duboku utjehu. Podsjeća nas da je tuga privremena, a vječno zajedništvo s Bogom i našim voljenima sigurno i neprolazno.
Kako pronaći snagu u svakodnevici
Dajte si vrijeme za tugu.
Ne žurite sa zacjeljivanjem. Bog razumije vašu bol i hodit će uz vas korak po korak.
Molite i razgovarajte s Bogom.
Izlijte Mu srce – čak i ljutnju, pitanja i sumnje. On vas čuje i razumije.
Oslonite se na zajednicu.
Prihvatite podršku obitelji, prijatelja i crkvene zajednice. Ponekad je dovoljan samo netko tko će vas saslušati.
Podsjećajte se na Božja obećanja.
Čitajte Sveto pismo i pronalazite snagu u riječima koje donose mir i nadu.
Molitva ako tugujete zbog gubitka voljene osobe
Nebeski Oče, pristupamo Ti danas slomljena srca. Naše riječi su slabe, a bol u nama je velika. Osjećamo prazninu koju je ostavila osoba koju smo voljeli. Ali Ti, Gospodine, poznaješ svaku našu suzu i bol. Ti vidiš našu tugu i čuješ naše uzdahe čak i kada ništa ne možemo izgovoriti.
Gospodine, u trenucima kada ne razumijemo, podsjeti nas da si Ti Bog ljubavi i milosrđa. Ti si nas stvorio za život, a ne za smrt, i znamo da smrt nikada nije bila dio Tvoga izvornog plana. No, kroz Isusovo uskrsnuće, Ti si pobijedio smrt i otvorio vrata vječnog života. Daj nam, Oče, vjeru da vjerujemo u to obećanje i nadu da ćemo jednog dana ponovno biti zajedno sa svima koje volimo i koji su u Tebi našli spasenje.
Gospodine Isuse, Emanuelu, Ti znaš kako je osjećati bol i gubitak, jer si i sam zaplakao nad grobom svoga prijatelja Lazara. Danas Te molimo da dođeš u naše srce, da nas utješiš kao Prijatelj i Spasitelj. Oslobodi nas osjećaja krivnje, tuge i očaja, i ispuni nas svojim mirom koji nadilazi svaki razum.
Daj nam snagu da iz dana u dan hodimo naprijed, da se ne bojimo sutrašnjeg dana, jer znamo da Ti ideš ispred nas i držiš nas za ruku. Pomozi nam, Gospodine, da u ovoj boli vidimo Tvoju prisutnost i da iz tame izraste nova svjetlost. Neka naša tuga bude mjesto gdje ćeš posijati sjeme nade.
Gospodine, obriši naše suze, umiri naša srca i obnovi našu vjeru. Pomozi nam da se sjećamo dragih uspomena s radošću, a ne samo s tugom. Uči nas kako da nastavimo živjeti, čineći dobro, dok jednog dana ne dođemo pred Tvoje lice, gdje ćemo zajedno s našim voljenima slaviti Tebe u vječnosti.
Sve ovo molimo u ime Tvoga Sina, našeg Spasitelja Isusa Krista, koji je Put, Istina i Život. Amen.
