Biskup Joseph Strickland uputio je oštru poruku vjernicima, ističući da je članstvo u slobodnom zidarstvu potpuno nespojivo s katoličkom vjerom.
Naglasio je da načela masonerije izravno proturječe crkvenom nauku te da vjernik ne može istovremeno biti mason i autentično živjeti svoju vjeru.
Prema njegovim riječima, takva pripadnost predstavlja težak grijeh koji vjernike priječi u primanju svete pričesti, prenosi Lifesitenews.
Ova gotovo 300-godišnja tradicija osude masonerije ostala je nepromijenjena kroz povijest. Strickland podsjeća na dokumente papa Klementa XII. i Lava XIII., kao i na poznatu deklaraciju iz 1983. godine koju je potpisao kardinal Ratzinger.
Ključni problem leži u masonskom promicanju naturalizma i ravnodušnosti, čime se odbacuje jedinstvena objava Isusa Krista kao jedinog puta do Oca.
Biskup je pozvao sve katolike koji su trenutno uključeni u lože na hitno pokajanje. Poručio im je da moraju odmah napustiti te organizacije i obaviti temeljitu svetu ispovijed kako bi se vratili u stanje milosti.
Naglašava da ovo upozorenje nije čin mržnje, već pastirska ljubav koja želi zaštititi duše od duhovnog otrova.
Zaključuje da kršćani moraju hodati isključivo u svjetlu istine, odbacujući svako zajedništvo s tajnim društvima koja negiraju nadnaravni red i božansku milost.
S članstvo u Ustašama , kao i Četnicima u Srbiji to ni jednoj crkvi nije problem ?
Ja sam pastir,a vi ste ovce !
Članak koji prenosi izjavu biskupa vodi se iz perspektive crkvenog autoriteta i naglašava da je članstvo u masoneriji nespojivo s katoličkom vjerom. Iako članak može biti informativan za one koji prihvaćaju autoritet Crkve, iz šireg biblijskog konteksta postoje značajne slabosti u načinu na koji je poruka prezentirana.
1. Naglasak na instituciju umjesto na Krista
Članak počinje i završava s porukom institucije: „To je nespojivo s katoličkom vjerom.” Takav naslov stavlja instituciju ispred Isusa Krista, kao da je važniji autoritet Crkve nego Krist koji je glava Crkve.
Biblija jasno uči da je Isus Krist jedini autoritet za vjeru i spasenje:
„U Njemu sva punina božanstva tjelesno prebiva.“ (Kol 2,9)
„Nitko ne dolazi Ocu osim po Meni.“ (Iv 14,6)
Dakle, članak ne ističe prioritet Isusa Krista nad organizacijom ili institucijom.
2. Nedostatak razlike između učenja i autoriteta
Članak prenosi stav biskupa kao apsolutnu istinu, bez objašnjenja na temelju Biblije. To ostavlja dojam da je autoritet institucije važniji od božanskog autoriteta.
U Bibliji apostoli i crkveni starješine imali su autoritet da uče (Dj 15), ali taj autoritet uvijek se temelji na Isusu i Svetom pismu, a ne na samoj instituciji.
3. Nedostatak konteksta o masoneriji
Pozivanje da je nešto „nespojivo s katoličkom vjerom” bez jasnog biblijskog obrazloženja nije dovoljno. Članak ne objašnjava koje konkretne stavke masonerije proturiječe učenju Isusa Krista niti na temelju kojih biblijskih stajališta. Bez takvog obrazloženja poruka ostavlja dojam da institucija odlučuje umjesto istine iz Pisma.
4. Crkveno učenje vs. osobna vjera
Članak implicitno pretpostavlja da kršćanin mora slijediti crkveno tumačenje da bi vjera bila „prava“. Međutim, Isus nije rekao:
„Tko sluša instituciju, taj je moj.“
On je rekao:
„Tko sluša moje riječi i vjeruje u Mene, ima život vječni.“ (Iv 5,24)
Dakle, problem članka nije samo u stavu biskupa, nego u tome što stav stavlja instituciju u središte, umjesto Krista i biblijskog temelja.
Zaključak
Članak ima sljedeće karakteristike:
Prenosi stav autoriteta unutar Katoličke Crkve.
Ne objašnjava biblijski temelj poruke.
Naglasak stavlja na instituciju, a ne na Isusa Krista.
Čitatelju ne otvara dublje pitanje vjere, nego ga poziva da prihvati autoritet.
Ovo je samo kratko priopćenje. Na YouTube-u se može poslušati sve što je biskup rekao.