Pitanje zaređenja žena jedno je od najčešće postavljanih u suvremenom kršćanstvu.
Mnogima se čini da je riječ o disciplini koju bi Crkva mogla jednostavno promijeniti. Međutim, kršćansko razumijevanje ide dublje: Crkva uči da ona nema vlast zaređivati žene, a ne samo da to trenutačno ne čini.
U nastavku donosimo 5 dobrih razloga zašto Crkva ne može zaređivati žene.
1. Temelj: Kristov izbor i apostolska praksa
U središtu kršćanske vjere stoji Isus Krist. On nije bio tek učitelj ograničen svojom kulturom, nego utjelovljeni Bog. Upravo zato njegovi čini imaju trajno značenje za Crkvu.
U Evanđeljima vidimo da Isus bira dvanaestoricu apostola – i svi su muškarci:
Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima. (Luka 6, 13)
Ovaj izbor nije bio slučajan. Apostoli su temelj novozavjetnog svećeništva i Crkve. Iako je Isus imao mnogo učenika i učenica, samo je dvanaestorici povjerio posebnu službu.
2. Isus i žene: dostojanstvo bez svećeničke službe
Važno je primijetiti da Isus nije isključivao žene, naprotiv, Evanđelja svjedoče o njegovoj iznimnoj otvorenosti:
– razgovara sa Samarijankom (Ivan 4),
– dopušta ženi grešnici da mu pristupi (Luka 7, 36-50),
– žene su prve svjedokinje uskrsnuća (Matej 28, 1-10).
Apostol Pavao kasnije naglašava jednakost dostojanstva:
Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! (Galaćanima 3, 28)
Ipak, unatoč toj jednakosti, Isus nije ustanovio žene kao apostole. Upravo ta kombinacija – radikalna uključenost i jasno razlikovanje službi – pokazuje da se ne radi o društvenom pritisku, nego o namjernoj odluci.
PROČITAJTE: Je li u redu da žena propovijeda ili vodi crkvu?
3. Kontinuitet sa Starim zavjetom
U Starom zavjetu svećeništvo je bilo povjereno muškarcima iz Levijeva plemena:
“A onda dovedi k sebi između Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi služe kao svećenici.” (Izlazak 28, 1)
Iako su postojale velike žene vjere – poput Debore ili proročice Ane – nijedna nije bila svećenica. Novi zavjet ne prekida taj obrazac, nego ga ispunjava i dovodi do punine u Kristu.
4. Iskustvo rane Crkve
Žene mogu imati mnogo uloga u crkvi i one su “suradnice” u službi (Filipljanima 4, 3). Jedino ograničenje je da ne smiju preuzeti ulogu duhovnog autoriteta nad odraslom osobom.
Prva Korinćanima 14, 33-35 tvrdi: “Jer Bog nije Bog razdora, nego mira. Tako je u svim crkvama svetih. Žene neka šute na sastancima jer ne smiju govoriti, nego neka budu podložne, kao što veli Zakon. Ako žele saznati od koga, neka kod kuće pitaju svoje muževe, jer je ženi zlo govoriti na sastancima.”
5. Neprekinuta predaja Crkve
Od apostolskih vremena pa do danas, Crkva je uvijek zaređivala samo muškarce. To nije običaj koji se slučajno zadržao, nego stalna i univerzalna praksa.
Crkva vjeruje da u pitanjima koja se tiču sakramenata i službi nema ovlast mijenjati ono što je Krist ustanovio.
Pitanje zaređenja žena ne odnosi se na vrijednost ili dostojanstvo žena. Kršćanska vjera jasno uči da su muškarci i žene jednaki pred Bogom. Međutim, jednakost ne znači identičnost službi.
