Je li u redu da žena propovijeda ili vodi crkvu?

U nekim kršćanskim crkvama žene su svećenice te propovijedaju i vode crkvu. Je li u redu da žena propovijeda ili vodi crkvu?

Rasprava o tome smije li žena biti svećenica i dalje se intenzivira. Iako za to postoji oskudni povijesni presedan, mnogi danas tvrde da su muškarci i žene pozvani u tu službu. Kroz stoljeća, kršćanski su teolozi razmišljali o ovom pitanju, a njihova premoć zaključila je da je pastoralna uloga isključivo dodijeljena muškarcima.

Žene kao svećenice: Zašto nije u redu da žena propovijeda ili vodi crkvu?

U 1. Timoteju 2, 12 apostol Pavao piše: “Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego – neka bude na miru.”

Prvo, moramo biti načisto s tim što to ne znači. To ne znači da žene ne mogu služiti Bogu. U pismu Filipljanima Pavao piše da su Evodija i Sintiha radile s njim rame uz rame u širenju Evanđelja (Filipljanima 4, 3).

Iako Biblija ne podržava praksu žena koje služe kao svećenice, brojni odlomci jasno govore o svojstvenoj vrijednosti žena. Žene su se u Novom zavjetu bavile značajnom službom, vršeći vrijednu službu u ponekad teškim situacijama. To se vidi u Djelima apostolskim. I Priska i Akvila razgovarali su nasamo s Apolonom u Efezu (Djela 18, 24-26), ispravljajući njegovu nepotpunu i manjkavu teologiju. Dalje, žene su očito igrale značajnu ulogu u službi apostola Pavla. U svom je pismu Rimljanima Pavao identificirao šesnaest značajnih pomagača u službi (16, 1-16), a najmanje deset od njih bile su žene. Tko zna kakvo bi zdravlje crkve u Filipima bilo da nije bilo Lidije (Djela 16, 13-15), očito dobročiniteljice crkve? Dakle, iz onoga što je Pavao pisao i učinio jasno je da je cijenio doprinos žena crkvi i službi.

I naravno, žene su dale značajan doprinos Isusovoj službi. Luka se sa zahvalnošću prisjetio njihove financijske potpore i druženja s Njim (Luka 8, 1-3).

Što znači 1. Timoteju 2, 12?

Znači da nas Pavao ovdje uči (kao i u narednom poglavlju) da glavna odgovornost za duhovni autoritet i propovijedanje Riječi Božje treba počivati ​​na muškarcima. Dakle, žene ne bi trebale biti pastiri i starješine.

Mnoge crkve danas zanemaruju ovo Pavlovo učenje. Njihovo je obrazloženje da je to bilo pravilo u Pavlovo vrijeme, ali ne i dio Božjeg plana za sva vremena. Međutim, iz odlomka postaje jasno da je ovo obrazloženje lažno. Kao razlog za ovu zapovijed, Pavao navodi: “Jer prvo je stvoren Adam, a zatim Eva” (1. Timoteju 2, 13). U osnovi kaže: postoji razlika između muškaraca i žena koju možemo vidjeti iz stvaranja. Bog je stvorio muškarca i dao mu odgovornost nad edenskim vrtom. Tada je stvorio ženu da mu pomogne u tome.

Žene ne smiju podučavati niti imati duhovnu vlast nad muškarcima jer su stvorene da budu “pomoćnice” muškarcima i zato što je Eva prevarena od Sotone. Kroz stvaranje, i zbog pada, Bog je odlučio dati muškarcima primarnu vlast u crkvi. Također, muškarci su pozvani preuzimati inicijativu i odgovornost u odnosima sa ženama, posebno sa suprugom. Žene su pozvane odgovoriti na inicijativu i pomoći muškarcima u njihovom pozivu.

Što je ženi dozvoljeno raditi?

Umjesto da se usredotočimo na ono u čemu su žene ograničene, fokus bi trebao biti na mnoštvu načina na koje Bog poziva žene u službu. Ženama nigdje nije zabranjeno naviještati Evanđelje izgubljenima (Djela 1, 8; 1. Petrova 3, 15). Žene se potiče da podučavaju druge žene (Titu 2, 3-5). Žene nigdje nisu ograničene da podučavaju djecu.

PROČITAJTE JOŠ: