Postoji jedna stara priča koja govori da je Bog pozvao svu nebesku vojsku na konferenciju. Sjedeći na svom prijestolju, ukazao im je na zemlju i skrenuo pozornost nebeskih stanovnika riječima otkinutim iz svoga vlastitog srca, iz emocija svoje vlastite duše na grijeh, prijestupe, bezakonje i neposlušnost ljudi:
”No usprkos svih njihovih imena, Ja ih ljubim. Moje milosrđe i sućut pokrenuli su se prema njima. Nezahvalna su djeca, neposlušno potomstvo. Izvještaj o njihovim grijesima dopire do samog neba, no Ja ih ipak ljubim vječnom ljubavlju i konopcima dobrote ću ih izvući. Ali kako? Zakon se mora ispuniti. Pravda mora biti izvršena. Kazna mora naći svoju žrtvu. Tko će poći reći im o mojoj ljubavi, ispuniti moj zakon i platiti kaznu za njihove grijehe da bih mogao biti pravedan, a ipak opravdati one koji će slušati i obratiti pozornost?”
Na nebu je zavladao tajac kao u gradu mrtvih. Anđeli su spustili svoje glave u turobnim mislima. Sveti su stajali nesigurni i u neprilici. Iznenada je iz redova anđeoske vojske izašao silni arkanđeo Gabriel. Odbacivši svoj mač i trubu, bacio se ničice pred Bogom:
”Gospodaru neba i zemlje! Ti si mi povjerio vodstvo čitave Tvoje silne vojske. Radio sam najbolje kako sam mogao i nastojao sam da Te ne iznevjerim. Hoćeš li mi povjeriti ovaj zadatak?”
VIDI OVO: Evo što trebate učiniti kada mislite da gubite vjeru u Boga
Bog se nasmiješio i odmahnuo glavom: ”Ne, Gabriele, ti si snaga moje desne ruke. Ne postoji zadatak na nebu ni na zemlji koji ti Ja ne bih povjerio, ali ovo ne može obaviti ni jedan anđeo. Netko drugi mora obaviti ovo potrebno djelo.”
Ponovno je tišina zavladala Slavom, a onda se prekinula koracima jednog od svetih. Visok, dostojanstven, bradat, lica osvijetljena nezemaljskom slavom, kleknuo je pred Bogom.
”Gospodine”, zavapio je, ”kad sam se ja rodio na zemlji, Ti si me pozvao između moje braće. Povjerio si mi zapovjedništvo nad Tvojim izbavljenim narodom. Silnom ispruženom rukom na čudnovat i prekrasan način postavio si me da ih izvedem iz njihova mučna ropstva u pustinju Tvoje obećane zemlje. Dopusti da se vratim na zemlju. Dopusti da im ispričam priču o Tvojoj ljubavi. Dopusti da moj život ispuni zahtjeve zakona.”
Gospodnje je lice postalo žalosno i nekako strogo: ”Ne, Mojsije”, žustro je rekao, ”čak ni ti nisi dovoljno dobar. Netko mora platiti i za grijeh koji si ti počinio kad si udario stijenu umjesto da kažeš što sam ti Ja rekao. Ne, Mojsije, težina i breme tvojih grijeha još su uvijek teški na mom srcu, još su uvijek zapisani u knjigama neba. I oni moraju biti oprani krvlju neke velike žrtve.”
VIDI OVO: Jeste li zaista spašeni? Postavite si ova tri pitanja!
Plašt žalosti kao da se spustio na dvorane vječnosti. Teška tišina obavila je srca onih koji su bili okupljeni pred Bogom. Iznenada se sa samog prijestolja Slave pojavio dostojanstven lik, nadmašujući sjajem sunce u njegovom podnevnom sjaju. Bio je to Isus. Polagano je maknuo krunu Slave sa svoje glave, skinuo ogrtač svoje službe i cipele svoje vlasti te kleknuo pred Jahvom.
”Oče”, obratio mu se, ”bio sam s Tobom u stvaranju te Tvoje djece. I ja ih ljubim i čeznem za njima. Ali postoji još nešto što ja mogu učiniti za njih. Pusti me da pođem među njih. Pusti me da im otkrijem Tvoju ljubav. Pusti me da ponesem njihove grijehe u mom vlastitom tijelu.”
Bog se digao s prijestolja, podigao svoga Sina, povinuo ga na prsa i rekao: ”Idi, zvijezdo jutarnja, neka to bude Tvoje poslanje. Ispuni ono što od početka vječnosti znamo da će se morati dogoditi. Idi! Neka Tvoja kraljevska krv iskupi grijehe svijeta.”
I kao što munja sijeva s istoka na zapad, tako je Isus napustio svoj slavom okružen dom na nebu i požurio na zemlju. Kroz utrobu Djevice Marije rodio se u betlehemskoj štalici. Mirno vrijeme mladosti proveo je u Nazaretu, prekinuto jedino kad je posjetio dom Oca svoga. U snazi svoje muževnosti, podredio se Ivanovom krštenju. Tri je godine hodao gore-dolje, uzduž i poprijeko Palestine propovijedajući, učeći, ozdravljajući i vršeći čuda.
VIDI OVO: Kako možemo primiti spasenje od Boga?
Trpio je kao što ni jedan čovjek nije trpio, mučio se kao što se ni jedan čovjek nije mučio, govorio kao što ni jedan čovjek nije govorio, ali Njegovi ga vlastiti nisu prihvatili; grubo su mu okrenuli leđa. Njegovu glavu nije zaobišla agonija Getsemanija. Na Njegovim je golim leđima ostavio tragove Pilatov bič. Križ Golgote nosio je Njegov izmučen, krvav lik. Josipova grobnica je prihvatila Njegovo beživotno tijelo.
Trećega dana Bog ga je podigao iz mrtvih. Četrdeset dana hodao je i razgovarao sa svojim učenicima. Uzašao je u slavu i sada sjedi zdesna Ocu. Jednoga će dana ponovno doći da primi svoju blagoslovljenu djecu k sebi. Mi smo spašeni Njegovom osobom!
Autor: Hyman J. Appelman
