Bog nikada ne diže ruke ni od jednoga koji Mu pripada

Bog nikada ne diže ruke

Bog nikada ne diže ruke ni od jednoga koji mu pripada i odlutao je. Umjesto toga, Pastir ide da nađe tu ovcu, da je zagrli i vrati u zaklon.

“Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?” (Lk 15,4). Isus ovdje govori o ovci koja je bila u stadu.

Jasno, ona predstavlja člana Kristova stada, jednoga kojega je ljubazni pastir dobro hranio. Međutim, ova ovca se izgubila te je pastir otišao u potragu za njom.

Pogledajte što Isus ovdje kaže o pastiru: “(On) ide za izgubljenom dok je ne nađe.” Bog nikada ne diže ruke ni od jednoga koji mu pripada i odlutao je. Umjesto toga, Pastir ide da nađe tu ovcu, da je zagrli i vrati u zaklon.

David je svjedočio: “Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje (pakao) legnem, i ondje si” (Ps 139,8). Jednostavno rečeno, možeš otići tako daleko u grijeh da dospiješ do samog ruba pakla, a on će još uvijek ići za tobom.

Svi smo čuli izraz “pakao na zemlji”. To je ono na što liči život onih koji su pobjegli od Boga; kad u “Podzemlju legnu”, to je strašno stanje. To znači biti zarobljen grijehom, odlaziti sve dalje i dalje od Gospodina te na kraju pasti u mučan strah vječne izgubljenosti.

Možda ste si prostrli krevet u Podzemlju (paklu), ali za Isusa niste tako duboko u grijehu da vas ne bi mogao dosegnuti i primiti otvorenih ruku. “Kad je (Isus) nađe, stavi je, pun veselja, na svoja ramena” (Lk 15,5). Kad pastir nađe izgubljenu, povrijeđenu ovcu, ne odvodi je odmah natrag u stado. Prema ovoj usporedbi, on nosi ovo ranjeno stvorenje u svoju kuću. Zatim poziva sve svoje prijatelje i kaže: “Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu” (Lk 15,6).

Nije važno što ste učinili ili kako daleko ste odlutali. Jednom kad vas Pastir vrati, u potpunosti ste izbavljeni i on se raduje nad vama!

Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org

Reci što misliš