Kao vjernici smo svjesni svojih mana i vidimo na djelu Božje strpljenje. Koliko On može biti strpljiv s nama i koja je svrha toga?
Jednom je sveti Augustin rekao: “Bog je obećao oprost vašem pokajanju, ali nije obećao sutra vašem odugovlačenju.” Ovo je velika istina — veliki podsjetnik da smo pozvani pokajati se za svoj grijeh čim nas Bog za njega osudi.
Činjenica je da nam Bog ne duguje život ili oprost te može učiniti s nama što god želi u bilo koje vrijeme (Ponovljeni zakon 32, 39). Kada se pomirimo s tom činjenicom, vapimo zajedno s psalmistom:
Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! (Psalam 143, 2)
Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al’ u tebe je praštanje, da bi te se bojali. (Psalam 130, 3-4)
Ovo moramo činiti tijekom cijelog našeg kratkog života sve dok ne budemo s Kristom u slavi.
Božje strpljenje
Nažalost, često se puta ponašamo baš kao Izraelci u Starom zavjetu – svjesni smo Božjih slavnih djela, a opet se iznova pobunimo protiv Njega. U Brojevima 14 imamo jedan od najpoučnijih primjera izraelske pobune i Božjeg milosrđa. Narod je mrmljao protiv vođa, Mojsija i Arona — iako su se zapravo žalili na Gospodina. Gospodin upita Mojsija:
“Dokle će me taj narod prezirati? Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega.” (Brojevi 14, 11-12)
Mojsije se tada zauzeo u ime naroda radi Gospodina, rekavši:
“Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde.” (Brojevi 14, 19)
Bog je oprostio, ali je iznio sljedeću optužbu protiv ljudi:
“Ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti.” (Brojevi 14, 22-23)
Ono što je veličanstveno istaknuto u gornjem izvještaju je velika Božja strpljivost. Bog koji bi nas u trenu trebao sve zbrisati sa zemlje zbog naših grijeha i pobune, dugo nas podnosi kako bi nas potaknuo na pokajanje. To je ono što Petar čudesno sažima u svojoj drugoj poslanici u kojoj piše:
Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju. (2. Petrova 3, 9)
Božja dobrota vodi ka pokajanju
Svaki put kada se probudimo, udišemo Božji zrak, jedemo Božju hranu, uživamo u zdravlju, prijateljstvu, opskrbi i zaštiti od Božje ruke, trebali bismo se okrenuti od svog grijeha ka Bogu. Moramo se uvijek sjećati Božje milosti dok priznajemo grijeh i okrećemo se od grijeha i pobune k Njemu koji je “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat dobrotom”. On nam uvijek oprašta bezakonje, prijestupe i grijeh.
Naš Bog nas voli takve kakvi jesmo, jer “u Kristu” smo duša koja se neprestano mijenja i preobražava u Kristov lik. Bog je spasio svoj narod iz Egipta, razdvojio Crveno more za njihov bijeg, brinuo se za njih i odveo u obećanu zemlju. Kada su stoljećima kasnije bili prognani iz Jeruzalema, Bog im je obećao nadu preko proroka Jeremije. David, čovjek koji poznaje strah, grijeh i oproštenje, napisao je: “Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama” (Psalam 103, 9-10). Njegova ljubav i suosjećanje prema nama, Njegovo milosrđe i oprost daleko nadmašuju Njegovu ljutnju.
Neka nam Bog dade milost da vidimo da je Njegovo strpljenje dio Njegove dobrote i da Njegova dobrota vodi ka pokajanju.
