Osveta je moja
Foto: Pexels

Što znače Božje riječi: “Osveta je moja!”? Smiju li se kršćani osvećivati onima koji ih povrijede ili nanesu nepravdu?

Kada smo povrijeđeni, poniženi ili zlostavljani, prirodno želimo da počinitelj doživi ono što smo i mi doživjeli. Zahtijevamo svoju “pravdu” i možda se nećemo odmoriti dok je ne dobijemo. Ako nam netko pokaže ljubaznost, često smo željni uzvratiti. Zašto ne bismo uzvratili i nepravdu koja nam je učinjena?

Osveta je moja!

Biblija ima drugačiji pogled, a Bog kaže: “Osveta je moja!” Dok prihvaća našu ljudsku želju za “osvetom”, apostol Pavao nam daje bolji put od onoga što vidimo u svijetu oko nas. U Rimljanima 12, 19-21 on piše:

Ne osvećujte se sami, ljubljeni, nego podajte mjesto gnjevu, jer je pisano: “Moja je osveta, ja ću vratiti”, govori Gospodin! Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer čineći to, ugljevlje ognjeno skupit ćeš na glavu njegovu. Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim!

Iskreno, ponekad imamo problem što pravda ne dolazi dovoljno brzo, a ponekad i ne na način na koji želimo. U Bibliji je kralj David imao sličnu misao. Pogledajte pitanja koja postavlja u Psalmu 13.

“Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? Dokle ću nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoć? Dokle će se dušmanin dizat`na me?”

Ono što je zapravo govorio je: “Bože, radiš presporo.” Možeš li ubrzati i stići do mjesta osvete mojim neprijateljima? Ako ste se ikada tako osjećali, samo znajte da Bog ne kasni s odgovorom. Samo što Njegovi putevi nisu naši putevi.

PROČITAJTE: Zašto se ne smijemo osvećivati osobi koja nam je nanijela zlo?

Zapovijed kršćanima da se ne osvećuju proizlazi iz činjenice da smo spašeni milošću kroz vjeru (Efežanima 2, 8-9). Pred Bogom smo opravdani po vjeri, a ne djelima. Kao ljudima kojima je Bog oprostio, zapovjeđeno nam je da oponašamo Božju narav – opraštajući drugima koji su nam učinili nepravdu. Naš Spasitelj i Gospodin, Isus Krist, nadalje naglašava potrebu za oprostom (Matej 18, 21-22), a Njegov standard je ljubav prema našim neprijateljima (Luka 6, 27-28).

Tko će zadovoljiti našu potrebu za osvetom? 

Sam Bog. Pavao citira Ponovljeni zakon 32, 35 kako bi nam rekao tko je u konačnici zadužen za osvetu. Osveta pripada Bogu, ne nama.

Problem nije naša potreba za pravdom. Dobro je željeti vidjeti pravdu zadovoljenom. Ali mi imamo grešnu narav, čak i kao obnovljeni vjernici i nemoguće je da tražimo osvetu s apsolutno čistim motivima. Kada se osvećujemo za nepravdu, naša želja za pravednošću pomiješana je sa samopravednošću. Kao i svaka druga normalna želja, želja za osvetom može postati tamnica boli i gorčine.

Jedini koji može provesti pravu pravdu bez nečistih motiva je Bog. On je Sudac, nikome ne odgovara, postavljen je da svakome uzvrati po djelu (Rimljanima 2, 6). Budući da je Bog pravedan, tamo gdje je počinjena nepravda ili grijeh, pravda mora biti zadovoljena. Kad god bi Bog osudio ljude, to je zato što je njihov grijeh došao do krajnjih granica. Tada nastupa Bog. Njegova osveta uvijek dolazi s mjesta pravde, a ne s mjesta osvete.

Ovo bi nam trebalo pružiti utjehu kada nam se učini nepravda, kao i slobodu da odustanemo od osvete. Isus nam je primjer u ovome, jer u 1. Petrovoj 2, 23 stoji: “on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom.”

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare