Jednom kada se u meni probudi strah, čini se kao da će se sve oko mene urušiti ravno na moju glavu. Ako se jedan aspekt čini izvan kontrole, svi si se aspekti poremete te počnem bježati.
Čak počnem planirati i ono što će se možda dogoditi. Možda će doći do zdravstvene krize (khm, khm, koronavirus). Možda će mi se brak uzdrmati. Možda će mi djeca biti povrijeđena. Možda, možda, možda. Tada počnem tražiti utjehu u stvarima koje nisu Bog.
Ljudi. Knjige. Eterična ulja. Spavanje.
Zaista, ja tražim bilo kakvo tlo na kojem ću stajati dok se moja tjeskoba ne raspline dovoljno da mogu normalno gledati. Dok se ne sjetim da nas Bog drži u svojoj pravednoj ruci i ništa nije preveliko ili prestrašno za Njega.
Jako mi je teško imati na umu da Bog želi dobro za mene i da me voli kada ludim oko drugih stvari. On se čini jako daleko i kao da ga ništa od naših muka ne dira. Nevidljiv je.
I tada dolazi strah.
Ljudi kažu da je strah kao lažni dokaz koji se čini stvarnim. Neki kažu da je strah manjak vjere. Neki smatraju da je posljedica traume. Neki kažu da je to dar jer ponekad zaista postoji vuk koji vas pokušava uloviti. Ja mislim da je sve to koma. I ponekad ga samo želim podalje od sebe.
VIDI OVO: Kako mogu nadvladati svoj strah?
Bog nam je rekao da se ne bojimo, tako da moramo znati da ćemo na tom polju pobijediti.
Kada čitam Psalme uočavam da strah nije moderan problem. David je često govorio o svojim strahovima, stvarnim i izmišljenim. On je znao što znači bojati se te je znao što znači vjerovati.
U poruci koju je Tim Keller iznio o tjeskobi, upotrijebio je citat Ernesta Beckera, koji je rekao: „Mislim da uzimanje života previše ozbiljno znači nešto kao ovo: da štogod čovjek učini na ovoj planeti mora biti učinjeno u živoj istini terora stvaranja, u groteski, u zvuku panike ispod svega. Inače je riječ o laži“.
Mogu se poistovjetiti s time: „Zvuk panike ispod svega“. Ponekad imam dane kada osjećam tu paniku ispod površine. Nitko to ne zna, ali je tamo.
Tim Keller je još rekao da nam većina knjiga o tjeskobi govori da „vizualiziramo dobar ishod“. No, on ukazuje da kralj David to nije činio. On je molio i iznio sve svoje najgore strahove pred Bogom. On je otišao tamo. On je zamislio najgore moguće situacije i zavapio Bogu za pomoć. Čak i kada je riječ o zamišljenim strahovima. No David je uvijek znao kako to preokrenuti, zar ne? On bi poludio, ali bi nekako na kraju uvijek završio pred Bogom.
I njegovo je rješenje bilo zagledati se u Božju ljepotu.
U tome je stvar. Strahovi se javljaju u područjima kojima smo dopustili da ispadnu iz ravnoteže. U područjima koje uzdižemo iznad Boga. Braku, djeci, zdravlju, sigurnosti.
VIDI OVO: 4 načina kako vjerom pobijediti strah
Kada slijedimo pravi korijen svoje tjeskobe, većinom dođemo do onoga što idoliziramo, što slavimo. Paničarimo oko smrti jer je napuštanje obitelji često naš najveći strah. Teško je to priznati, ali moja obitelj je GLAVNA stvar, a moram naći način da mi Bog to postane.
Dobre stvari ne mogu zamijeniti Boga. Inače slijedi muka.
Sveti Augustin je rekao: „Iz ovoga potječe tjeskoba. Svi mi imamo dobre stvari u životima i volimo ih, i želimo ih. Dobre stvari! Roditelji i djeca su dobre stvari. Karijera je dobra stvar. Romansa je dobra stvar. Seks je dobra stvar. Razne stvari su dobre stvari. Imamo mnogo dobrih stvari u svojim životima“.
Ujedno je rekao: „Tjeskoba je uvijek znak pada lažnih bogova“.
Kako biste zapravo poznavali nekoga, morate biti s njime. Mnogo. Kako bi Bog postao naša prva i jedina „stvar“ moramo provesti vrijeme zagledajući se u Njega i sagledavajući život kroz leću naše ljubavi prema Njemu.
Moramo doći do slijedećeg: „Čak i da se obistine moji najgori strahovi, da me napuste roditelji, supružnik ili djeca, Bog je moje sve“.
Na neki sam način zahvalna što imam odgovor, rekla je Michelle.
VIDI OVO: 11 istina iz Psalma 91 koje mogu slomiti svaki strah
Zahvalna sam što znam da trebam slijediti strah do najgoreg mjesta kako bih vidjela čemu robujem. Kako bih spoznala zašto sam prestravljena.
Započinjem dan i molim Boga da mi pomogne, da me nauči i da mi pokaže Svoju ljepotu. Ne želim stavljati ništa ispred Njega. Želim da On bude ta predivna stvar koja će cijelo vrijeme ispunjavati moj um. I tada znam da ću biti slobodna od straha.
„Jahve mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Jahve je štit života moga:
pred kime da strepim?“ (Psalmi 27,1).
U konačnici, koga imam i na zemlji i na nebu, ako ne Njega?
Autorica: Michelle Lindsey; Izvor: Faithit.com
