Izbor crtanih filmova koji su danas dostupni djeci golem je, a upravo zato roditelji trebaju biti posebno pažljivi pri odabiru onoga što njihovi mališani gledaju – ma koliko djeca to silno željela.
Jedan od najgledanijih animiranih filmova posljednjih mjeseci, K-pop Demon Hunters, svojim šarenilom, dinamičnim pjesmama i privlačnim likovima osvojio je djecu diljem svijeta, no iza svega krije se i mračnija strana.
Ovaj animirani film, koji je dostupan na Netflixu, prati tri mlade pjevačice K-popa koje su, uz glazbenu karijeru, i tajne ratnice protiv demonskih sila. Na površini, riječ je o priči o prijateljstvu, iskrenosti i snazi zajedništva, ali u pozadini se može prepoznati dublja simbolika.
Dok djeca uživaju u blještavim scenama i zanimljivim pjesmama, film zapravo ocrtava realnost korejske glazbene industrije – svijeta iza reflektora, gdje mladi izvođači prolaze kroz stroge dijete, iscrpljujuće treninge i gubitak privatnosti kako bi postali „savršeni idoli“.
Kako navodi Fondacija za sigurnost djece na internetu, „iza glamura krije se priča inspirirana stvarnim svijetom K-pop industrije, jednom od najstrožih glazbenih industrija na svijetu“. Djeca gledaju junakinje koje su umorne, pod stresom i stalno pod pritiskom – upravo kao i stvarne K-pop zvijezde koje od djetinjstva prolaze višegodišnje programe obuke i žive u režimu potpune kontrole.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Gubitak slobode, identiteta i privatnosti
„Netflix je vjerno prenio suštinu korejske muzičke mašinerije: glamur na pozornici, iscrpljenost iza kulisa. Njihov život se svodi na treninge, dijete i stalnu kontrolu. Svaki osmijeh, svaki pokret planiran je do detalja“, ističe Fondacija.
Cijena takvog „sna“ je visoka – izvođači gube slobodu, identitet i privatnost, dok ugovori traju godinama. Istraživanja pokazuju da tinejdžeri koji prate K-pop kulturu češće razvijaju nezadovoljstvo vlastitim izgledom i perfekcionističke obrasce koji mogu narušiti samopouzdanje.
Zbog toga stručnjaci pozivaju roditelje da s djecom razgovaraju o onome što gledaju. Nije potrebno zabranjivati sadržaje, nego im pomoći da shvate razliku između stvarnog života i svijeta animacije ili industrijske idealizacije.
Fondacija podsjeća i na šire značenje izbora crtanih filmova:
- Utjecaj na ponašanje – Djeca često imitiraju ono što vide, pa je važno birati sadržaje koji promiču pozitivne vrijednosti i empatiju.
- Skriveni stereotipi – Neki filmovi prenose predrasude koje mogu utjecati na dječji pogled na svijet.
- Emocionalni utjecaj – Neki sadržaji mogu izazvati strah ili tugu; roditelji trebaju pratiti emocionalne reakcije djece.
- Razvoj kritičkog mišljenja – Razgovor o filmu može pomoći djeci da prepoznaju poruke koje mediji šalju.
- Prikladnost za uzrast – Nije svaki crtani film je primjeren svakoj dobi; sadržaj treba biti u skladu s razvojem djeteta.
- Modeliranje ponašanja – Djeca uče o moralnim vrijednostima i međuljudskim odnosima kroz likove koje vole.
„Izbor crtanih filmova važan je jer ono što djeca gledaju može imati dugoročne posljedice na njihov emocionalni i društveni razvoj“, stoji u zaključku izvješća Fondacije.
Zato, prije nego što sljedeći put dijete pusti omiljeni animirani film, vrijedi zajedno pogledati – i razgovarati o onome što se iza šarenih slika doista krije.
Pozdrav! Ne sumnjam da ste u pravu u vezi svega navedenog. Kada mi, odrasle osobe, gledamo bilo koji crtani, gledamo iz ugla odrasle osobe. Radim kao vaspitač desetu godinu i bavila sam se ovom i sličnim temama. Ekranizacija, digitalizacija, itd.
Sve što sam do sada pročitala, bilo je iz ugla ODRASLIH.
Sećam se da sam kao dete gledala jednu te istu epizodu Duška Dugouška na VHS kaseta (da, dobro ste pročitali, crtani je na ONOJ crnoj listi crtaća). Čak je bila na nemačkom jeziku. Bila je scena nasilja, gde treba da streljaju Duška. Gledala sam je u krugu PORODICE. Što znači, da na svako moje pitanje u vezi crtaća, postojao je odgovor. Nisam sedela sama i buljila u ekran 3-4 sata. Već sam gledala crtani, po ko zna koji put, pitala se zašto stalno isti gledamo, ( to je tad tako bilo kad nisi imao baš da iznajmiš kasetu). Ali je poenta da sam dobila odgovor od nekog iz moje porodice.
Što znači da, nije problem danas toliko u sadržaju onoga što gledamo (iako mnoge stvari zaista zahtevaju cenzuru, počev od youtube-era koji koješta plasiraju kroz svoje videe, mada i to se može objasniti), koliko je u činjenici da je LAKŠE staviti dete ispred nekog vida ekrana i ne biti uključen.
Ali to LAKŠE je trenutno, kasnije dolazi na naplatu kroz kratku pažnju, dekoncentrisanost, smanjen fokus….
Dakle, BAVIMO SE DECOM. Razgovarajmo.