Daj Isusu svoje brige (i ne uzimaj ih nazad)

Daj Isusu svoje brige. Dođi Mu u molitvi i reci što te opterećuje i plaši. Stavi na Njegova ramena i ne uzimaj ih nazad.

Svi smo različiti. Istina je da su neki ljudi kao rođeni da se stalno brinu, dok neki skoro nikada ne misle o životu i budućnosti. Obje krajnosti su pogrešne.

Osoba koja se cijelo vrijeme brine na kraju je puna tjeskobe i stresa, a često otežava život onima oko sebe. S druge strane, osoba koja nikada ne razmišlja o životu i budućnosti lako završi u nevoljama koje je mogla spriječiti, a na sličan način otežava život drugima. Biblija kaže: “Lud vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korake svoje.” (Izreke 14, 15)

Daj Isusu svoje brige

Ključno je naučiti svoje brige predati Bogu i vjerovati Mu za svoj život i budućnost. Da nas Bog ne voli i da Ga ne brine što nam se događa, imali bismo razloga brinuti i umirati od straha. Ali On nas zaista voli i brine Ga što se s nama događa!

Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik. (Psalam 55, 23)

U Luki 18 Isus govori priču o dvojici muškaraca koji su ušli u hram moliti se. Jedan je čovjek bio vjerski i profesionalno ostvaren, a osjećaj samodostatnosti ispunio mu je srce dok je molio. Isus je rekao da Bog nije slušao tog čovjeka.

Drugi se čovjek, prezren grešnik s neurednim životom, toliko sramio biti u hramu da je sjedio straga da ga nitko ne vidi. Taj čovjek, koji se ponizio pred Bogom, otišao je s blagoslovom koji mu je trebao.

Jedino što vam treba za pristup Božjoj pomoći je potreba. Sve što trebate je potreba. Jedan od najvažnijih dijelova djelotvornog čekanja jest poniziti se pred Bogom.

Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. (1. Petrova 5, 6)

Poniziti se pred Bogom

Poniziti se pred Bogom znači nekoliko stvari. Prvo, znači da svoje vrijeme čekanja jednostavno prihvaćamo kao dio Božje dobrote u svom životu. Znači da ne bjesnimo dok čekamo na Boga.

Drugo, priznajemo da nam treba Božja pomoć. Ono što prirodno želimo jest reći si da to možemo proći i popraviti sami. Kažemo: “Ne treba mi pomoć.” Ali to je naš ponos.

Apostol Petar nam u gornjem stihu ne zapovijeda samo da se ponizimo. To je poziv da se prestanemo pretvarati da to možemo sami i priznamo da trebamo Božju pomoć.

Nemojte se samo moliti za to

Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. (1. Petrova 5, 7)

Puno puta se molimo za svoje brige, a kada završimo, odmah ih uzmemo nazad. Ali Petar nam ne govori samo da se molimo za to. Kaže: “Bacite svoje brige na Isusa. Neka bude odgovoran za taj problem. Savite mu to na ramena. On će nositi.”

To ne znači da nikad ništa ne poduzimate po tom pitanju. S naše strane uvijek postoji odgovornost. Ali kada svoje probleme bacite na Boga, oni postaju Njegov problem. Možda će vas natjerati da nešto učinite po tom pitanju, ali težina rješavanja vaših problema nije na vama već na Bogu.

Koliko je On divan! Sve svoje brige i tuge možemo Mu donijeti u molitvi – i ponizno ih ostaviti.

PROČITAJTE JOŠ: