Dođi Bogu takav kakav jesi

Dođi Bogu takav kakav jesi
Foto: Pixabay

Dođi Bogu takav kakav jesi. Ne trebaš prvo postati savršen i imati predivan život. Bog će učiniti od tebe ono što ti ne možeš!

Danas ima puno ljudi koji žele posložiti svoj život prije nego što dođu k Bogu. Misle da se trebaju učiniti svetima prije nego što mogu zakoračiti u Božju svetu prisutnost. Osjećaju se kao licemjeri ako prvo sami ne srede svoj život. Ali, je li u našoj moći da dovedemo sve u red?

Isus je jednom prilikom rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni” (Matej 11, 28). Nitko ne treba čekati da prije postane svet ili savršen pa da dođe k Njemu. To je nemoguće. Dođi Bogu baš takav kakav jesi!

Još danas svatko može doći Bogu

Fraza “dođi Bogu takav kakav jesi” bori se protiv lažnog uvjerenja da moramo sebe učiniti prihvatljivima Bogu tako što ćemo prestati griješiti ili činiti zla djela prije nego što Mu dođemo. To ne možemo postići u vlastitoj snazi. To je u suprotnosti Kristovom učenju.

Sveto pismo nam govori da nas naša dobra djela ne mogu spasiti (Efežanima 2, 8–9). Čak su i naša najbolja djela poput prljavih krpa u Božjim očima.

Kad bismo se mogli učiniti pravednima prije dolaska pred Krista, tada Njegova žrtvena, zamjenska smrt ne bi bila potrebna za naše spasenje. Sam Krist je izjavio da je došao spasiti grešnike.

“Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” (Matej 9, 12-13)

Isus se družio, jeo i pio s grešnicima. Štitio je grešnike, poput žene uhvaćene u preljubu, od samopravednih farizeja (Ivan 8, 3–11). Nije došao spasiti one koji zbog ponosa smatraju sebe pravednima, nego one koji znaju da nisu pravedni. Isus poziva sve umorne i opterećene grijehom da dođu k Njemu i pronađu počinak za svoje duše u Njemu.

Traži li Isus išta od onih koji dođu k Njemu?

Da, On zahtijeva da se ponovno duhovno rodimo (Ivan 3, 1-8). Nije dovoljno napraviti moralna poboljšanja, potrebna su nam nova srca (Ezekiel 36, 26), srca koja se kaju i vjeruju. Bog zapovijeda svim ljudima da se pokaju i vjeruju u Isusa Krista kako bi se spasili.

“Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju.” (Marko 1, 15)

Međutim, čak i to pokajanje i vjera nisu naša djela, već su Božji darovi pomoću kojih primamo spasenje koje je u Isusu Kristu. Kao rezultat toga, postajemo nova stvorenja i naši se životi počinju mijenjati.

Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. (Kološanima 2, 13-14)

Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (2. Korinćanima 5, 17)

Iako nakon ponovnog rođenja ne postajemo bezgrešni, imamo drugačiji stav prema grijehu. Želimo se odmaknuti od grijeha, tugujemo nad svojim preostalim grijehom, Duh Sveti nas opominje kada počinimo grijeh i tražimo oprost od Boga.

Nakon našeg duhovnog preporoda, također počinjemo pokazivati plod Duha Svetoga, kao što su ljubav, radost, mir, blagost, dobrota, vjernost … ( Galaćanima 5, 22–23). Međutim, sve je to rezultat dolaska Kristu, a ne preduvjet za dolazak Njemu. Dolazimo Mu takvi kakvi jesmo, ali ne ostajemo onakvi kakvi smo bili.

“Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Galaćanima 2, 20)

PROČITAJTE JOŠ: