Evo što se događa kada Duh Božji zadobije vaše srce

Kako možemo biti slika Isusa ljudima koji su gladni i žedni? Vjerujem da je jedan od načina da imamo duh darežljivosti, duh davanja svega što možemo onima u potrebi.

“Izvješćujemo vas, braćo, o milosti koju je Bog dao makedonskim crkvama: kako je u mnogoj kušnji nevoljama obilna njihova radost i kako je njihovo krajnje siromaštvo rodilo bogatom darežljivošću” (2 Kor 8,1-2). Pavao je rekao: “Želim da znate o toj milosti Božjoj.” Pavao govori svojoj crkvi o darežljivosti – o milosti davanja drugima – tijekom razdoblja oštrog testiranja. Započeo je govoreći da su makedonske crkve podnosile nevolju, ali radi milosti Božje bile su u stanju ispuniti potrebe ljudi čak i u svojim kriznim situacijama.

To se čini kao proturječje. U vrijeme velike kušnje – u ovom slučaju bila je glad – ljudi su bili u stanju imati veliku radost u srcu. A pokazali su i veliku darežljivost tijekom svoga krajnjeg siromaštva. Nisu čekali na život u izobilju kako bi započeli s davanjem. Ne, dali su iz svoje vlastite potrebe i, čineći tako, imali su “obilnu radost”.

3. redak kaže: “Svjedok sam da su, prema svojim mogućnostima i iznad njih, dragovoljno darivali.” Ti ljudi nisu davali iz osjećaja dužnosti ili obveze. Činili su to jer je to tako bilo u njihovim srcima.

Kad Duh Božji zadobije vaše srce, u stanju ste vidjeti potrebe drugih. On otvara vaše oči na stvarnost da se ne morate brinuti ili bojati radi svojih vlastitih financija i da zapravo možete u vrijeme svoje oskudice dijeliti s drugima. Drugim riječima, možete provoditi milost darežljivosti njegovom snagom koja radi u vama.

Neka nas Duh Sveti senzibilizira za potrebe drugih bez obzira na našu vlastitu situaciju, pozitivnu ili negativnu.

Autor: Gary Wilkerson