Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!

Evanđelje dana za utorak, 2. kolovoza 2022. godine: Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi! (Matej 14, 22-36)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi. (Matej 14, 22-36)

Evanđelje dana – komentar

Tekst kaže da je Isus prisilio učenike da uđu u čamac (14,22). Nije učenicima dao izbor. Prisilio ih je da uđu u čamac i ostave ga samog s mnoštvom.

Zašto nije dao učenicima da ostanu i pomognu mu s ovim mnoštvom? Uostalom, mnoštvo je ogromno. Ima 5000 muškaraca i vjerojatno toliko žena i djece (14, 21). Slijedili su Isusa do ovog usamljenog mjesta (14,13). Učenici su bili ti koji su htjeli da se Isus riješi mnoštva prije velikog čuda hranjenja (14,15). Tek nakon što je nahranio ovo mnoštvo, Isus otpušta sve: mnoštvo i učenike.

Nije beznačajno da se Isus povlači na planinu dok je svoje učenike poslao u bijesni kaos mora. Planina u Matejevu evanđelju mjesto je susreta s Bogom i slušanja navještaja o Božjem slavnom kraljevstvu. Poput Mojsija, Isus se sam penje na planinu radi susreta s Ocem.

Isus ostaje na gori moliti. Dvaput pisac navodi da je Isus sam (stih 23). Dok sam razgovara s Ocem, učenici se nalaze u situaciji opasnoj po život.

Učenici su udaljeni mnogo stadija od kopna, a čamac udaraju – ili, doslovnije, muče – valovi. Situacija podsjeća na Isusovo smirivanje mora u Mateju 8, 23-27. U toj priči Isus je uveo učenike u lađu i ostao s njima, iako je spavao. Kad je nastala oluja i valovi prekrili lađu, učenici su povikali: “Spasi, Gospodine, pogibosmo!” (8, 25). Isus pita: “Zašto se bojite, vi malovjerni?” Zatim prekorava vjetar, a priča završava čudom učenika: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?” (8, 27).

U našem odlomku ovog dana, međutim, učenici nemaju priliku probuditi Isusa. Isusa nema. Oni se neko vrijeme bore održati na površini. No, Isus se ukazuje u ranim jutarnjim satima (3 ujutro do 6 ujutro), dok je još mrak.

Učenici u početku ne prepoznaju Isusa usred kaosa. Satima su sami s prijetećim valovima. Vjerojatno su umorni. Usred ove krize, kada su njihove zalihe energije potrošene, Isus im se otkriva.

Preko njihovih krikova straha, Isus ih poziva: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! (15, 27). Isus se otkriva – ne samo kao Isus, njihov učitelj, već kao “JA JESAM“. Isusove riječi odražavaju Božje ime.

Posljednji put kad je Isus otkrio svoju moć nad kaosom mora, učinio je to unutar granica čamca. Već tada je njegova moć zbunila učenike. Sada pokazuje svoju moć time što hoda po vodi. U tim trenucima Petar čini neobjašnjivo: traži susret s Isusom u metežu. U tekstu se ne kaže da je Isus smirio valove kako bi Petrovi koraci bili lakši. Zapravo, vjetar je taj koji plaši Petra i tjera ga da tone. Tek je Isusov poziv Petru omogućio ikakav iskorak.

U ovom trenutku naše pripovijesti priča nevjerojatno zvuči poput prethodnog čuda na moru. Čuje se vapaj za Gospodinovim spasenjem praćen Isusovim pitanjem vjere: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” (stihovi 30-31). Današnji tekst ipak završava odgovorom na pitanje koje postavlja prva pripovijest. Prvi put kad je Isus smirio more, učenici su se pitali tko je Isus. Ovo smirivanje mora završava izjavom: “Uistinu, ti si Sin Božji” (14,33).

Da Isus nije prisilio učenike da krenu na ovo neizvjesno putovanje, propustili bi priliku vidjeti živoga Boga u svojoj sredini.

Kratka molitva uz današnje Evanđelje

Gospodine Isuse, Ti si Svemoguć i to vidimo na ovom predivnom primjeru gdje imaš vlast nad prirodnim silama. Ono što je najvažnije, otkrio si učenicima i nama da si Bog koji je uvijek s nama. Dok prolazimo kroz životne oluje, ne trebamo se plašiti valova jer se brineš za nas. Hvala Ti, amen!