Fizička bol i patnja kršćanima ponekad nema smisla. Kako održati povjerenje u Boga unatoč strašnim stvarima koje nam se događaju?
U posljednja dva desetljeća posjetila sam na desetke liječnika. Kako bi ti susreti bili što vrjedniji, jedna od stvari koje bi mi mogle najviše pomoći i koje mogu raditi jest da svoje zdravstvene probleme bilježim na kalendar. Bilježim koje dane imam snažne glavobolje, kada započinju, koliko dugo su trajale i koja strana glave me je boljela.
Kako bi moje zdravstveno stanje bilo lakše za vizualizirati, ponekad crtam trokute svakog dana na kalendaru i povlačim dijagonalne crte. Ako sam imala migrenu ujutro osjenčam gornji trokut. Ako sam imala popodne ili navečer, osjenčam donji. Stoga, ako bih se probudila s migrenom negdje noću i ako bi bol trajala cijeli dan, cijeli trokut bi bio osjenčan. Mračni trokut agonije.
Svaki od tih oblika ispunjava moj kalendar, prikazujući obrazac boli.
Kada naletim na nekoga u školi svoje djece, u trgovini ili crkvi, često me pitaju: „Kako si“? Željela bih im pokazati prikaz svog kalendara. Na kalendarima nekih ljudi nalaze se zabilježena putovanja, rokovi za posao, datumi obiteljskih sastanaka i planiranih večera. Moj kalendar bilježi fizičku bol i patnju.
Slušamo poprilično puno toga o tome da trebamo imati povjerenja u Boga u vezi naše budućnosti, u vezi onoga što nas čeka. No ja učim kako imati povjerenja u Boga u vezi svoje prošlosti.
Povjerenje u Božje planove
Na primjer, ako gledam na kalendar prošlog lipnja, lako se mogu osjećati prevareno, ljuto i ogorčeno. Gotovo svaki dan ima dio koji je osjenčan boli. Kada se sjetim tog mjeseca, dolazim u iskušenje uzdahnuti i reći: „Pa, to je bio grozan mjesec! Kakvo grozno trošenje vremena“!
Gledam na bezbrojne mjesece koji su se pretvorili u godine i čak desetljeća boli i sve djeluje kao da je bio veliki gubitak vremena. Izgleda kao da me je Bog zaboravio ili kao da je učinio veliku pogrešku. No kada te osjećaje stavim na svjetlost, znam da to nije istina.
Mudre izreke 16, 9 osvjetljuju moj kalendar: „Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove“. Planirala sam ono za što sam mislila da bi mogla raditi u lipnju. Planirala sam cure odvesti na treninge tenisa i košarke, pomagati im sa zadaćama, kuhati zdrave obroke i završiti sve poslovne obaveze na vrijeme. Željela sam se naći sa starom prijateljicom u šetnji i željela sam se novom prijateljicom naći na kavi.
No mnoge od tih stvari sam propustila. Propustila sam bogoslužja u nedjeljna jutra, sa svojom crkvenom obitelji. Otkazala sam sastanke s drugim ženama. Često smo naručivali hranu i prije Covid-19, propuštala sam mnoge sportske događaje mojih kćeri, kao i važne školske obaveze. Propuštanje znanstvenog sajma ne izgleda kao velika stvar. No kada propustite stotine i čak tisuće stvari tijekom dva desetljeća, počnete se osjećati prevareno. Možete čak i početi vjerovati da život nije fer.
Prošlog stoljeća, moje najmlađe dijete pronašlo me, nakon povratka s nogometne utakmice, kako ležim u krevetu. „Boli li te glava još uvijek jako, mama? Nema veze što si propustila utakmicu. Bit će ih još. Možda možeš doći na neku od tih utakmica“. Moja me najstarija kćer upitala: „Mama, jednoga dana, kada ne budeš imala migrenu, možeš li me odvesti u trgovinu kako bih kupila novi pribor za slikanje“? Neprestano se osjećam kao jedno veliki razočaranje.
No Mudre izreke 16, 9 podsjećaju me na to da je Bog usmjeravao svaki od mojih koraka, svakog mjeseca. Mogu pogledati unatrag i vjerovati da se sve dogodilo onako kako se trebalo dogoditi. Stvari koje sam propustila, pa, vjerojatno nisam ni trebala sudjelovati u njima. Stvari koje nisam mogla obaviti, te stvari nisam ni trebala obaviti.
Usmjerivanje pogleda na tu istinu lišava me osjećaja nepotrebne krivnje. Mogu vjerovati da je to nekako bio dio Božjeg prekrasnog plana za moj loš mjesec. Stvorila sam svoje planove, no On je usmjerivao moje korake.
Povjerenje u Božju svrhu
Također vidim istinu i u Mudrim izrekama 3, 5-6: „Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na njega na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze“. Ako se oslanjam na vlastito razumijevanje, onda ću razmišljati da je patnja poprilično grozan način kako provesti jedan mjesec (ili desetljeće).
Naša zamisao ravnog puta uvijek je ovakva: dobij pravi posao, kupi kuću, dobij pravog supružnika, imaj zdravu i prekrasnu djecu, osjećaj se super i živi sretno zauvijek. Naši planovi za nas same nikada ne uključuju lom srca, bolest, gubitak ili čak različite neugodnosti svakodnevnog života.
No kada se zaista pouzdamo u Božje razumijevanje, počnemo se prisjećati da je Bog naš Dobri Pastir (Ivan 10, 11) da nas voli vječnom i požrtvovnom ljubavlju (1. Ivanova 4), da Bog čini dobro za nas čak i onda kada ne izgleda da je dobro (Rimljanima 8, 28), da ima planove i svrhe koje mi ne možemo ni zamisliti (Efežanima 3, 20), da naš izvanjski čovjek umire, no unutarnji se svakodnevno obnavlja (2. Korinćanima 4, 16), da Bog rafinira našu vjeru u čisto zlato (1. Petrova 1, 7), da nas priprema za vječnu slavu. (2. Korinćanima 4, 17)
Nakon toga možemo pogledati natrag u našu prošlost, koja nama može izgledati kao potpuno smeće i pouzdati se u Božje razumijevanje u pogledu nje. Razdoblja boli mogu djelovati kao potpuni gubitak vremena, no jer smo vjernici, ta razdoblja mogu biti najvrjedniji trenuci koje provodimo ovdje na Zemlji.
Pretpostavljam da, kada gledate na vašu prošlost, postoje neke teške stvari koje valja ”progutati”. Možda mislite da ste potratili godine svog života u vezi koja nije išla nigdje. Možda želite da možete obrisati neke od vaših godina roditeljstva. Možda ste, poput mene, tjelesno patili, bez razloga zašto.
To mogu biti čak i malene, svakodnevne stvari, koje se znaju ispriječiti našim planovima: promet, greške u tehnologiji, ispadi ponašanja kod djece, sve nas to može odvratiti od dana koji je trebao biti ispunjen važnijim zadacima. Možemo li vjerovati da je i tada Bog vodio naše korake, da su ovo Njegovi ravni putovi? Možemo li vjerovati da je Bog dio na djelu u svakoj od tih stvari?
Na načine koje možda ne razumijemo, Bog će naše puteve izravnati u budućnosti, jer ih je poravnao u prošlosti.
Autorica: Sarah Taylor; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoaliton.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
- 7 razloga zašto Bog uvijek ne iscijeli bolesne
- Kada prolazite kroz boli, Bog vas želi nešto naučiti
- Zašto Bog dopušta da netko bude bolestan?
