Iskreni vjernici trebali bi tražiti od Gospodina da ima pokaže kakvi su uistinu. Svatko se treba preobražavati u Njegov lik.
Molim vas, ponovno dobro pogledajte naslov.
Dakle, pitanje glasi: Jeste li to ikada rekli u molitvi? Jeste li ikada tražili od Boga da vam pokaže kakvi ste uistinu?
Vidjeti sebe onako kako nas Bog vidi
Možda bi pravo pitanje trebalo biti: „Možete li uopće to?“ Možete li zatražiti od Boga da vam pokaže kakvi ste uistinu? Znate kako kažu – budite oprezni s onim što tražite, zato što ako tražite od Boga da vam pokaže kakvi ste zapravo, dobro znate da će to i učiniti! „Ako što išćemo po volji njegovoj, uslišava nas“ (1. Ivanova 5,14). Jeste li spremni vidjeti sebe? Jeste li spremni vidjeti sebe onako kako vas Bog već vidi? Idemo biti realni. Govorimo o svemu – ne samo dobrim nego i lošim i ružnim stvarima. Možete li to podnijeti?
Ovo nije napisano sa ciljem da se bude kritičan ili grub ili čak samopravedan, jer svi padamo na pomisao da smo ogoljeni i otvoreni prema onome kome moramo dati račun, i želimo pobjeći u drugom smjeru.
Dok razmišljamo što je naš Gospodin učinio da nas otkupi, jesmo li spremni pokrenuti se, poniziti, okrenuti oči prema unutra umjesto prema van i biti voljni prepustiti mu da nam počisti kuću?
Dakle, tko je spreman poduzeti ovaj korak – „Gospodine, pokaži mi kakav/a sam uistinu.“?
U redu, možda vas treba malo nagovarati.
Uzmite u obzir što Isus, istinski trs, kaže o Ocu vinogradaru u Ivanu 15,2: „Svaku onu mladicu na meni koja ne donosi plod uklanja, a svaku onu koja plod donosi čisti da donese više ploda.“ Zatim tu je Jakovljeva 1,22-25 koja govori o tome kako je biti slušatelj, ali ne i izvršitelj Božje Riječi isto kao onaj koji se na brzinu pogleda u ogledalo, i odmah zaboravi i iskrivi ono što je stvarno vidio.
Ne držimo li namjerno kod sebe ono malo kompaktno ogledalo koje je dovoljno malo da odrazi samo ono što želimo vidjeti na sebi – znate sve one male dragocjene biblijske stihove koje tako brzo pamtimo zato što mislimo da po njima živimo?
A možda i živimo. No, lako je držati malo ogledalo za naše dobre dijelove tu i tamo, osobito ako ne gledamo u njih predugo. No, „Gospodine, pokaži mi kakav/a sam uistinu“ znači dugi i težak pogled u ogledalo uzduž i poprijeko!
Nema rasta bez suočavanja sa samima sobom – bez pokajanja od naših grijeha kako bismo rasli u Božjoj ljubavi koja nas čisti.
Nema rasta u Kristu bez iskrenosti. Iskrenosti u vezi svega. To znači priznavanje, prihvaćanje i pokajanje od svega onoga što naš Otac želi otkloniti od nas kako bismo mogli rasti u Njemu – kao što su strah, ponos, gorčina, tvrdoglavost, nesigurnost, cinizam, samopravednost, usredotočenost na sebe, ludost, zavist, tjelesnost, ravnodušnost ili što god dozvolimo da se skriva ispod površine.
Kad bismo samo svi tražili od Boga da vidimo koje su to ružne stvari u nama, onda bi Onaj koji nam ih pokazuje bio vjeran da nas od njih i očisti, utješi nas i ohrabri nas kroz proces i blagoslovi nas rastom.
Autorica: Laurel J. Davis; Izvor: Blogos.org
PROČITAJTE JOŠ:
- Bog vas mijenja: 7 znakova Božjeg djelovanja u vašem životu
- Kako nas Bog oblikuje?
- Kako možemo postati sličniji Isusu?
