Jesu li grešne misli jednako loše kao i grešna djela?

Jesu li grešne misli jednako loše kao i grešna djela? Jesmo li manje odgovorni pred Bogom ako samo imamo grešne misli?

Grešne misli su spontane, neželjene i često užasne misli koje ulaze i u umove mnogih vjernika. Naravno, nitko to ne želi priznati, ali nasilne, neprikladne ili seksualne misli, pa čak i bogohulne misli mogu nam se pojaviti u glavi u svakom trenutku. Mogu izazvati osjećaj krivnje ili srama da se zapitamo može li nam Bog oprostiti takve misli.

U Mateju 5 čini se da Isus kaže da ako se na nekoga naljutite, krivi ste za ubojstvo. Možda se stalno ljutiš na ljude. Znači li to stvarno da si ih, na neki način, ubio? Da. To Isus govori u Propovijedi na gori:

“Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne `Glupane!`, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: `Luđače!`, bit će podvrgnut ognju paklenomu.” (Matej 5, 21-22)

O kakvoj je ljutnji riječ?

Prije svega, moramo razlikovati dobru od grešne ljutnje. Kroz evanđelja je jasno da je sam Isus, Sin Božji, ponekad bio ljut. Osobito se ljutio kada je štovanje Boga bilo iskvareno. Otjerao je mjenjače novca iz hrama. Farizeje i vjerske vođe nazvao je budalama (Matej 23, 17). Zašto? Zbog njihovog vjerskog licemjerja.

Ali Isus nije griješio.

Postoje trenuci kada bismo trebali biti ljuti zbog nepravde. Trebali bismo biti ljuti zbog idolopoklonstva i krivog štovanja Boga u Crkvi. Ponekad je ispravno biti ljut.

Ali ponekad je to pogrešno. “A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga …” Dakle, ovo je neopravdani bijes. To je onaj okrutni prijezir koji možemo osjećati prema drugima jer ne žele udovoljiti svim našim zahtjevima ili se ne slažu s nekom našom izjavom. To je ono što Isus ovdje naglašava. Dakle, ubojstvo nije samo kada nekoga ubiješ. Sjeme ubojstva je u našim srcima kada osjećamo grešni gnjev.

Jesu li grešne misli jednako loše kao i grešna djela?

“Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” (Matej 5, 27-28)

Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. (Jakovljeva 1, 13-15)

Židovi Isusova vremena tumačili su starozavjetni zakon na takav način da su se smatrali nedužnima – svetima. Dakle, možete gledati ženu sa požudom, a ne biti krivi za preljub (kada se Zakon promatra onako kako su ga oni tumačili). Ali Isus je grijeh uzeo mnogo dublje, tako da starozavjetne zapovijedi osuđuju sve nas.

A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha! (Rimljanima 3, 19-20)

Mislim da se Jakov i Isus slažu oko činjenice da je grijeh ishod slijeda događaja. I dok su legalistički Židovi osjećali da su nevini sve dok ne izvrše završni čin (preljub, ubojstvo), Isus ih je vratio korijenima grijeha: požudi (Matej 5, 27-30) i ljutnji (Matej 5, 21-26).

Kako se boriti protiv grešnih misli?

“Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu.” (2. Korinćanima 10, 3-5)

Grešne misli ponekad su neprijateljski napadi u duhovnom ratu. Da bismo se riješili štetnih misli, moramo naučiti kako se boriti protiv njih. To činimo tako što svaki dan oblačimo svoju duhovnu opremu (Efežanima 6, 10-18). U molitvi trebamo tražiti od Boga da ukloni te misli, razotkrije laži i zaštiti nas od daljnjih napada. Proučavanje i pamćenje Biblije daje nam oružje koje možemo upotrijebiti protiv neprijatelja – baš kao što je Isus učinio kada je bio kušan u pustinji (Matej 4, 1-11).

PROČITAJTE: Kako pobijediti grijeh koji vas želi zarobiti?

Zarobiti svoje misli znači preispitati nametljive misli i potpuno ih odbaciti, umjesto da im se prepustimo.

Možemo nadvladati grešne misli udubljujući se u pobožne misli, djela, situacije i ljude. Kada svoje oči držimo usredotočene na Isusovu pravednost, umjesto na grešne želje, Bog će u naše misli i srca staviti sve dobro, ljupko i čisto (Hebrejima 12, 2).