Nije grijeh biti tužan, jer živimo u palom svijetu gdje se događaju teške okolnosti. Bog razumije našu tugu.
“Radujte se uvijek u Gospodinu!” (Filipljanima 4, 4)
Ovih pet riječi govore nam da se naša unutarnja radost ne može vezati za naše vanjske okolnosti. Mnogi prolaze kroz velike kušnje: bolest, nezaposlenost, finacijski ili obiteljski problemi, smrt drage osobe … ali Božja Riječ nam govori da je radost u Gospodinu još uvijek moguća.
Bog nam okrutno ne kaže da stavimo osmijeh na lice bez obzira na bol u našim srcima. Umjesto toga, gornji stih iz poslanice Filipljanima nas podsjeća da bez obzira na to što se događa oko nas, još uvijek možemo imati radost jer je Bog, a ne naše okolnosti, izvor svake radosti.
Do tuge dolazi zato što živimo u palom svijetu
Job je doživio više gubitka nego možda bilo koja druga osoba, izgubivši svoju djecu i svo bogatstvo i imetak. Najteži dio ove priče je da je Bog dopustio da se to dogodi, a da Jobu nije dao konkretan razlog zašto (Job 38-42). Sotona je opustošio Jobov život, ali na kraju je Bog sve nadoknadio daleko iznad iznosa koji je izgubio.
“Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Izaija 55, 8-9)
Možda ne razumijemo “zašto” iza naše tuge, ali Bog obećava da će biti s nama dok hodamo kroz tugu: “Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava” (Psalam 34, 18)
Tuga može dovesti do akcije
Nehemiju je ispunila velika tuga kada je saznao da je grad Jeruzalem u ruševinama. Plakao je, postio se i molio za svoj grad, što ga je natjeralo na akciju. Tuga je potaknula Nehemiju da se moli i traži Gospodina i na kraju je dovela do toga da je Bog otvorio vrata za obnovu grada uz kraljev blagoslov (Nehemija 2).
Čak i usred naše tuge, možemo se pouzdati u to da su Božji putevi savršeni.
Isusov život na zemlji obilježili su tuga i teške okolnosti. Nakon Isusova rođenja, njegova je obitelj bila prisiljena pobjeći u Egipat kako bi zaštitila njegov život od Heroda (Matej 2, 13-20). U vrijeme prije svoje smrti, Isus je bio pun tuge, znajući sudbinu koja ga je zadesila.
Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! (Matej 26, 38)
Na križu je Isus povikao “Bože moj, Bože, zašto si me ostavio?” Isusu tuga nije bila nepoznanica. On najbolje zna kako je biti tužan. Kada se osjećate tužno, sjetite se da idete Isusovim stopama, postajući više nalik Njemu. Sjetite se da je On s vama usred vaše tuge.
U redu je biti tužan
Jednog će se dana dogoditi savršene okolnosti i savršeno zadovoljstvo u Kristu.
I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu. (Otkrivenje 21, 4)
Trebamo li sada raditi na popravljanju ovog slomljenog planeta? Apsolutno. Ali također se moramo suočiti s činjenicom da dok Isus ne dođe i sve ne učini novim, često ćemo biti tužni zbog boli na ovom planetu. Ipak, uvijek se možemo radovati zbog milosti našeg Spasitelja.
.. kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. (2. Korinćanima 6, 10)
Bog želi hodati s vama kroz tugu, bol, kušnje i neželjene okolnosti. Nikada ne traži da negiramo pitanja u svijetu ili u vlastitom srcu. Umjesto toga, On nas poziva da uvijek pijemo duboko od radosti koja se nalazi u Njemu, bez obzira na sve.
