Grijeh ima svoju cijenu: 6 načina kako plaćamo cijenu grijeha

Svaki naš grijeh ima cijenu. Uvijek postoji cijena grijeha. Obraćanje pozornosti na tu cijenu može nas učiniti manje spremnima slijediti naša srca u duhovnu opasnost. 

Kanoni iz Dorta objašnjavaju cijenu koju plaćamo za posebno ”ozbiljne grijehe.” Po našim grijesima mi ”uvelike vrijeđamo Boga, zaslužujemo smrtnu kaznu, žalostimo Duha Svetoga, više ne prikazujemo djela naše vjere, nanosimo teške rane savjesti i ponekad za određeno vrijeme gubimo svjesnost o milosti.” 

Pisci ovih priznanja ne utrljavaju sol u ranu onih koji su pali i nisu blagi u pogledu milosti. Sljedeći članak započinje s naglašavanjem Božje bogate milosti. Oni, kao vjerni pastiri, govore isto ono što ćemo pronaći na znaku ispred planinskog prolaza: „Ako ne ostanete na putu, riskirate ozbiljne ozljede.“

Razmišljanje o mnogostrukim štetnim posljedicama grijeha može naše duše upozoriti na štetnost lutanja sa sigurnosti staze. Slijedi šest znakova upozorenja.

1. Našim grijesima mi ”uvelike vrijeđamo Boga”

Boga možemo snažno uvrijediti. Bog nije neki stoik. Bog ne upravlja svijetom poput nekog nezainteresiranog upravitelja, kojemu je dosadno. Bog je Otac svoje djece, Bog ulaže u nas, On duboko brine o tome kako živimo. 

Božjoj je djeci isto tako stalo do toga što se Bog brine za svoju djecu. Josip se borio protiv kušnje spavanja s prekrasnom ženom drugog muškarca zahvaljujući ovom uvjerenju: „Kako bih mogao počiniti ovakvu veliku opačinu i grijeh protiv Boga?“ (Postanak 39, 9) Vjerna će se djeca gorljivo odupirati nanošenju uvreda svom voljenom Ocu. 

2. Zbog naših grijeha zaslužujemo ”kažnjavanje smrću”

Svi naši grijesi, a posebice oni ”najteži”, potiču grozne najave u našim dušama: „Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona.“ (Galaćanima 3, 10) Kada sagriješimo, postanemo bolno svjesni Božje presude. „Duša koja griješi će umrijeti.“ (Ezekiel 18, 4) „Cijena grijeha je smrt.“ (Rimljanima 6, 23)

Pavlov stvaran grijeh bolno ga je podsjećao na to da je živio u smrtnome tijelu. (Rimljanima 7, 24) Po Zakonu, trebao je biti kažnjen i pogubljen zbog svojih zločina protiv Boga. Grijeh ne poništava Božje milosrđe. No milosrđe nas čini svjesnijima našeg jada i očajničke potrebe za Božjom spasonosnom milošću.  

3. Našim grijesima ”žalostima Duha Svetoga” 

Duh je osjetljiv na grijeh, daleko osjetljiviji od nas. U poslanici Efežanima 4, 30, Pavlova upozorenja da ne rastužujemo Duha Svetoga nije povezano s onime što bi većina nas nazvala ”gnjusnim” grijehom. Ta se upozorenja odnose na stvari kao što su nečist govor, osjećaji, poput gorčine i ljutnje. Zbog toga što je Duh čist, što je jedan od razloga što je svetost toliko prikladna Njegovom imenu, svaki puta kada onečišćujemo naša tijela, Njegov dom grijesima od kojih nas On želi osloboditi, grozno ožalošćujemo Duha. 

4. Zbog naših grijeha ”više ne prikazujemo djela naše vjere.” 

Isus je svojim učenicima, koji su se predali svome strahu i koji su optuživali Boga da ne uslišava njihove molbe rekao: „Zar nemate vjere?“ (Marko 4, 35-41) On pritom nije mislio da oni nisu spašeni ili da su prestali biti dio njega. Mislio je da je njihova vjera postala paralizirana ili oštećena. 

Grijeh ne uništava vjeru kod Božjih izabranika. No, grijeh može učiniti da naša vjera bude neplodna, što nas ostavlja s osjećajem da se više ne možemo pouzdati u Boga, kao da On više nije s nama. 

5. Našim grijesima mi ”teško ranjavamo našu savjest.” 

Petar je gorko plakao nakon što ga je njegova savjest osvjedočila o tome da je porekao Isusa. (Luka 22, 61-62) Iako je Pavao progonio Crkvu prije svog novog rođenja, njegovi grozni zločini ostavili su velik trag na njemu. 

Grijesi mogu biti oprošteni, no nije uvijek tako lako oprostiti. Grižnja savjesti može biti dar, koji nas vodi prema pokajanju i vjeri. No grijeh isto tako otupljuje našu savjest, zbog čega je ona manje osjetljiva na osvjedočenje Duha. 

6. Zbog naših grijeha ”ponekad na određeno vrijeme izgubimo svjesnost o Božjem milosrđu.”

Namjerno činjenje grijeha svjesno je odbacivanje milosrđa. Ne bismo trebali biti iznenađeni kada zbog grijeha postanemo izgubljeni u strahu i sumnji, s osjećajem kao da nas je sveti Bog odbacio. Jona je doslovno pobjegao od Boga, jasno odbacujući ono što je bila Božja sveta volja. Nakon što ga je Bog kaznio zbog njegovog groznog grijeha, Jona je rekao: „Odbačen sam ispred očiju Tvojih“. (Jona 2, 5) 

Jona je pokušao pobjeći ”od Božje prisutnosti.” (Jona 1, 3) Toliko je bio predan tomu da bude neposlušan Bogu da je želio da ga Bog pusti. No nakon što se euforija njegove pobune raspršila, Jona je počeo paničariti. Boga više nije briga za mene. To nije bila istina, ali to je djelovalo kao istina, zbog grijeha. Božji smijeh može biti skriven iza tamnih oblaka našeg grijeha. 

Nemojmo zaboraviti 

Svaki grijeh, a posebice ono što Kanoni iz Dorta nazivaju ”čudovišnim grijesima,” donosi bol. Ta će činjenica otrijezniti i osnažiti duhovno razumne ljude. 

Ipak, grozni grijesi koji nas i dalje ”ponekad ponesu”, ne trebaju nas držati dalje od Boga. Apostol Petar nije mogao zamisliti gori grijeh od onoga kojeg je počinio protiv Isusa; Petar je žestoko, uporno poricao svog dragog prijatelja Isusa. Kada bi grijeh mogao diskvalificirati vjernika od toga da bude dijete Božje, Petar bi zasigurno bio diskvalificiran. 

No nije. Petar je priznao svoj grijeh. Pokajao se za njega, a Isus ga je vratio na njegovo mjesto u službi. (Ivan 21, 15-19) Kada počnete žeti tornado grijeha kojeg ste posijali (Hošea 8, 7), prisjetite se da je Bog milosrdan. Priznajte odgovornost za svoj grijeh i ponovno se posvetite hodanju Božjim putem, vjerujući u to da će Njegovo lice Oca ponovno zasjati za vas. Samo nemojte zaboraviti na cijenu grijeha. 

Autor: William Boekestein; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za ovaj portal.

PROČITAJTE JOŠ: