Isus je došao vratiti vid slijepima, prije svega ne onima koji fizički ne vide, nego onima koji su duhovno slijepi i trebaju Njegov oprost.
Ljudi vole razgovarati o čudima. Bog Biblije, vaš i moj Bog, Bog je čuda. Posebno je Novi zavjet prepun čuda koja je naš Gospodin činio dok je hodao zemljom.
Isus je sa svojim učenicima odlazio u grad. Svi su vidjeli čovjeka koji se rodio slijep. Ovaj čovjek nikada nije vidio majčino lice, plavo nebo ili ljepotu prirode.
Zapitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?” Odgovori Isus: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.” (Ivan 9, 2-3)
Isus ozdravlja slijepog čovjeka
Židovi su bili uvjereni da su ljudske bolesti rezultat grijeha. Iako grijeh doista može dovesti do fizičke i duhovne bolesti, nije svaka bolest izravna posljedica grijeha. Bolest može utjecati na nas iz različitih razloga.
Isus je odgovorio da je Bog dopustio sljepoću sa svrhom da pokaže svoju prisutnost i moć među ljudima. Tada je rekao ono što vrijedi samo za Boga: da je svjetlost svijeta (Ivan 9, 5). On je pravi izvor moći i svjetla koji nadvladava tamu grijeha, zbunjenosti i duhovne sljepoće.
Isusova moćna djela – Njegova čuda – potvrdila su istinu Njegova poslanja i Njegovu tvrdnju o jednakosti s nebeskim Ocem. Kada je Isus prišao slijepcu, najprije je u njemu probudio nadu – nadu koju Bog daje onima koji traže Njegovu pomoć. Isus je tada dodirnuo oči blatom napravljenim od prašine i Njegove sline.
I reče mu: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” – što znači “Poslanik.” Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio Jedni su govorili: “On je.” Drugi opet: “Nije, nego mu je sličan.” On je sam tvrdio: “Da, ja sam!” (Ivan 9, 7-9)
Što znači da je Isus došao “vratiti vid slijepima”?
Pored fizičkih ozdravljenja, Isus je uvijek na prvo mjesto stavljao zdravlje duše. On je došao spasiti grešnike. Svatko je slijep dok ne čuje za Radosnu vijest i spasenje koje imamo u Gospodinu.
A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Bog čezne za prisnim odnosom s nama. Isus je jedini put do Oca (1. Timoteju 2,5). U Ivanu 14, 6 Isus je rekao: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” Jedini način da primimo oprost je da priznamo da smo grešnici, iskreno se pokajemo i vjerujemo u Isusa. Kada to učinimo, postajemo djeca Božja.
Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. (Ivan 3, 18-19)
Svrha sunca je davati svjetlost, ali svjetlost po svojoj prirodi baca sjene. Isusov dolazak kao svjetlosti svijeta znači da je sjena suda bačena na one koji Ga odbacuju. Tako Isus po svojoj prirodi dijeli sve ljude u dva tabora. Neki dopuštaju svjetlu da razotkriva njihov grijeh i traže od Isusa da ih očisti. Drugi mrze svjetlo, jer vole svoj grijeh. Oni odbacuju Isusa i dolaze pod njegov sud.
Dakle, Isus je ili dobra ili loša vijest za vas! Vaša vječna sudbina ovisi o vašem odgovoru na Isusovo pitanje: “Vjeruješ li u Sina Čovječjega?” Neka naš odgovor bude kao odgovor bivšeg slijepca: “Vjerujem, Gospodine!”
